Juliana: razlika između inačica

 

Međutim, već [[1963]]. godine nizozemsku monarhiju potresla je još jedna kriza; kraljičina kćer [[Irene, vojvotkinja od Parme|Irene]] je prešla na [[katoličanstvo]], te se, bez dopuštenja parlamenta, [[29. travnja]] [[1964]]. godine udala za [[Carlos Hugo, vojvoda od Parme|Carlosa Hugu]], [[dinastija Burbon|burbonskog]] katoličkog kraljevića. Nizozemski narod je još uvijek bio svjestan krvavih ratova za [[neovisnost]] koji su vođeni protiv katoličke [[Španjolska|Španjolske]]. Mediji su žestoko kritizirali monarhiju zato što je dopustila da se to dogodi, i to u toj mjeri da je Julianina abdikacija postala očekivana. Julianu je na tronu sačuvala tek njena popularnost stečena u mladosti i u početku vladavine.

Još jedan veoma sličan skandal izbio je kada su u srpnju [[1965]]. godine objavljene zaruke [[Beatrix|princeze prijestolonasljednice Beatrix]] i njemačkog diplomata, [[Claus von Amsberg|Clausa von Amsberga]]. Prijestolonasljedničin zaručnik je bio član Hitlerove mladeži i postojala je sumnja da je [[nacizam|nacist]]. Mnogo ljutih Nizozemaca prosvjedovalo je na ulicama protiv ovog braka, kojeg su smatrali izdajom. Pobunjenici nisu tražili od Juliane da abdicira, možda zato što bi onda tron naslijedila kraljevna Beatrix koja je bila stvarni razlog njihovog bijesa, ali su počeli preispitivati vrijednost monarhije. Nakon pokušaja da spriječi sklapanje braka, Juliana je popustila i dozvolila vjenčanje, zbog kojeg su ljudi počeli misliti kako će njena nalsjednica biti posljednji monarh iz [[dinastija Oranje-Nassau|dinastije Oranje-Nassau]].