Inačica od 28. listopada 2009. u 12:27 uredi 212.15.181.162 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 28. listopada 2009. u 12:27 uredi ukloni ovu izmjenu 212.15.181.162 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 5: Po završetku prvog razreda (1922) i nesretnog loma njegove obitelji, seli se sa majkom u Zagreb, tu nastavlja školovanje i upisuje Umjetničku akademiju(1936). Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga; [[Omer Mujadžić\|Omera Mujadžića]], [[Krsto Hegedušić\|Krste Hegedušića]] i [[Ljubo Babić\|Ljube Babića]]. U završnoj godini pokazaje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova(1940), dodijeljena '''Pariška stipendija''' koju je određivao Kolegij akademije. Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu(travanj 1941.)u Zagrebu. U ljeto 1943. godine odlazi (sa suprugom Zdenkom, ~~sestrom~~čiji je brat [[~~Nikole~~Nikola ~~Reisera~~Reiser]]) u partizane, gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Kruna tog napora su ilustracije(zajedno sa slikarem [[Edo Murtić\|Edom Murtićem]]) potresne poeme "[[Jama (poema)\|Jama]]" ([[Ivan Goran Kovačić\|I. G. Kovačića]]). Iza rata putuje na kraća studijska putovanja; Pariz (1948), Indija (1952) i Brazil(1952). Nakon toga radi kao profesor na [[Akademija_likovnih_umjetnosti_u_Zagrebu\|Akademiji likovnih umjetnosti]] u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu. Neumorno stvara na razmeđi između [[Samobor\|Samobora]] i svoje ljetnog boravišta [[Tar-Vabriga\|Tara]] u Istri.

Zlatko Prica: razlika između inačica