Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji: razlika između inačica

*Hrvati 23,58 %

*Ostali 1,02 %

U [[Marseille]]su, [[1934.]] godine ubijen je kralj Aleksandar I., kao "osveta" za suurotništvo u atentatu na Stjepana Radića. Organizatori atenatata bili su [[Ustaše|ustaški pokret]] i makedonski revolucionari, a atentator je bio Veličko Kerin. Ubijenoga kralja je naslijedio sin [[Petar II. Karađorđević|Petar II.]], umjesto kojega vlada regentsko vijeće. No, poslije godina diktature, ubojstva, korupcionaških skandala i nasilja, [[1939.]] godine, suočeni s neuspjehom centralizatorske politike, srpski vladajući krugovi pristaju na kompromis. Dolazi do sporazuma između vođe Hrvatske seljačke stranke [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] i predsjednika vlade [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]]. Tim je sporazumom osnovana [[Banovina Hrvatska]], koja je osim [[Savska banovina|Savske]] i [[Primorska banovina|Primorske banovine]] obuhvaćala i kotare [[Dubrovnik]], [[Šid]], [[Ilok]], [[Brčko]], [[Gradačac]], [[Derventa]], [[Travnik]] i [[Fojnica]]. Time u [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]] ulazi oko 30% područja današnje Bosne i Hercegovine. [[Ustaše|Radikalni hrvatski nacionalisti]] su se protivili sporazumu, smatrajući da su bosanskohercegovački Muslimani, koje su oni smatrali integralnim dijelom hrvatskog naroda, ostavljeni na cjedilu. U nadležnost Banovine preneseni su poslovi gospodarstva, trgovine, industrije, socijalne politike i još neki drugi. Hrvatski [[ban]] postao je [[Ivan Šubašić]].