Učio je na londonskoj akademiji, te kopirao djela Ruisdaela, Lorraina i Gainsborougha. Poslije je radio isključivo [[pejzaž (likovni)|pejzažpejzaže]]e, radeći neposredno u prirodi i oslobađajući se akademskog galerijskog tona. Englesko pejzažno slikarstvo dobiva u njemu realizatora koji je prvi uočio specifična obilježja ladanja i okolice gradova, te ih prenosio na platno načinom u ono vrijeme neuobičajenim: skicozno, bez zaglađivanja, aplicirajući namaz boja tzv. špahtlom. U tome je predhodnik Turnera i impresionista. Na svoj osobit način unio je u englesko slikarstvo dotad još nepoznatu poeziju atmosferskih fenomena. Izlažući 1824. godine u [[Pariz]]u, utjecao je s Boningtonom i Fieldingom na H. Housseaua i Duprea, a preko njih na formiranje kruga francuskih pejzažista barbizonske škole. U suradnji s grafičarom Davidom Lucasom reproducirao je svoje pejzaže u tehnici mezzotinte (serija "Engleski krajolici").
