Urbanističko planiranje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Venko Ćurlin, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Croq
Nema sažetka uređivanja
Redak 10:
U antičkim vremenima [[antički Rim|Rimljani]] su koristili utvrđenu shemu za gradsko planiranje razvijenu za vojnu obranu i civilne pogodnosti. Mnogi europski gradovi još uvijek čuvaju bit tih shema, kao u [[Torino|Torinu]]. Osnovni plan jest središnja [[plaza]] s gradskim službama, okružen kompaktnom mrežom ulica i okružen obrambenim zidinama. Radi skraćivanja vremena putovanja dvije se dijagonalne ulice pružaju na kvadratnoj mreži od jednog do drugog kuta, prolazeći kroz središnji trg i međusobno se križajući. Kroz grad obično teče rijeka koja omogućuje opskrbu vodom, prijevoz i odnošenje otpadnih voda, čak i u opsadama.
 
Tijekom zadnja dva stoljeća u zapadnom su svijetu (Zapadna Europa, Sjeverna Amerika, Japan i Australazija) planiranje i arhitektura prošli kroz različite stupnjeve opće suglasnosti. Prvi razlog bila je pojava idustrijaliziranog grada 19. stoljeća, gdje je većina zgrada bila pod nadzorom različitih poslova i bogate elite. Oko prekretnice 20. stoljeća pojavio se pokret koji je nastojao omogućiti ljudima, a posebno radnicima u tvornicama, zdraviju okolinu. Prema novom konceptu [[pokret vrtnih gradova|vrtnih gradova]] izgrađeni su neki modelni gradovi poput [[Welwyn Garden City|Welwyn Garden Cityja]] u Engleskoj. Ti su gradovi uglavnom bili malenog mjerila u veličini, a u njima je živjelo samo nekoliko tisuća stanovnika sve do 1920-ih kada je [[modernizam]] počeo izranjati na površinu. [[Modernizam|Modernistički]] [[grad]] trebao je biti vrsta učinkovite, izvedive [[utopija|utopije]]. Nastali su planovi za ponovu izgradnju gradova[[grad]]ova u velikom mjerilu, poput Pariza u Francuskoj, iako se ništa važno nije dogodilo sve do razaranja uzrokovanog Drugim svjetskim ratom. Nakon toga izgrađene su poneke modernističke zgrade i zajednice. One su bile jeftine za izgradnju te su postale ozloglašene po svojim socijalnim problemima.
 
Modernizam je završen u 1970-ima kada je konstrukcija jeftinih, uniformiranih [[stambeni blok|stambenih blokova]] dovršena u mnogim zemljama, poput Britanije i Francuske. Otada su mnogi uništeni i na njihov način su izgrađeni konvencionalniji stanovi. Umjesto potpune uniformnosti i savršenosti, planiranje se sada koncentrira na individualizam i raznolikost u društvu i ekonomiji. Započela je [[postmodernizam|postmoderna]] era.