|
== Zemljopisni položaj ==
'''Đeletovci''' se nalaze u istočnom dijelu [[Slavonija|Slavonije]] uz rijeku [[Bosut]]. Đeletovci su na vrlo pogodnom mjestu između tri garda: [[Vinkovci|Vinkovaca]], [[Vukovar|Vukovara]] i [[Šid|Šida]]. Kraj Đeletovaca se pruža željeznička pruga Zagreb – Tovarnik – ŠidZagreb–Tovarnik–Šid. Zahvaljujući svom položaju, područjePodručje Đeletovaca je oduvijek bilo poznato kao područje nepreglednih plodnih oranica, te osobitohrastovih bogatošumama, hrastovimali šumamaisto tako i naftnim poljima.
== Stanovništvo ==
== Povijest ==
U srednjem vijeku Đeletovci su bili smješteni nešto dalje od sadašnjeg položaja, točnije prema jugoistoku gdje je sada atar koji se zove „Staro''Staro Selo“Selo''. Na današnjem mjestu Đeletovaca je tada postojalo selo Damjanovci, u kojem se nalazila crkva sv. Damjana. U srednjem vijeku, okolica Đeletovaca je bila gusto naseljena.
Početkom 18. stoljeća u Đeletovcima se nastanjuju stanovnici iz drugih mjesta, te je tada u Đeletovcima podignuta drvena crkva sv. Martina.
Đeletovci su stavljeni u rimokatoličku župu u [[Nijemci (općina)|Nijemcima]]. Tamo je bilo sjedište Desete satnije Brodske krajiške pukovnije kojoj su uz okolna naselja pripadali i Đeletovci. Kao „graničari“''graničari'', stanovnici Đeletovaca su sudjelovali u ratovima što ih je [[Austrija]] vodila s [[Pruska|Pruskom]] (1756. – 1763–1763.), [[Turska|Turskom]] (1788. – 1791–1791.) i [[Francuska|Francuskom]] (1792. – 1815–1815.).
Prvi ozbiljni preokret koji će iz temelja izmijeniti život u Đeletovcima bit će 1984. godine kada će započeti s radom nalazište i postrojenje INA Naftaplina o čemu će biti više dalje u tekstu.
U kolovozu 1990. godine započinje [[Domovinski rat]], odnosno rat za obranu neovisnosti i cjelovitosti hrvatske države nakon raspada [[Jugoslavija|Jugoslavije]] (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija). 1984. godina je bila značajna za razvoj Đeletovca zbog nafte i početka rada postrojenja INA Naftaplina, a između ostalog, zbog tog istog razloga Đeletovci su na početku Domovinskog rata bili prioritet za okupaciju. 29.09.1991. g. Đeletovci su okupirani, stanovnici Đeletovaca su protjerani iz svojih domova, a selo je „sravnjeno sa zemljom“. U Domovinskom ratu Đeletovčana je ubijeno, a jedan se smatra nestalim. Nakon dugih i teških pregovora, 19.08.1996. g. mirnom reintegracijom Đeletovci se vračaju u pravni i gospodarski sustav republike Hrvatske.
ČvrstaU povezanost[[Domovinski Đeletovčanarat|Domovinskom sratu]], svojimselo selomje kojasasvim jeporušeno. građenaStanovnici godinamasu nijeuglavnom zaboravljenaizbjegli, a neki su i ubijeni. Nakon završetkapregovora, Domovinskogmirnom ratareintegracijom Đeletovčani[[19. sukolovoza]] se[[1996.]], polakoĐeletovci počelise vračativraćaju u svojepravni mjestoporedak iRepublike doHrvatske. danasNakon suzavršetka rata, stanovništvo se vratilipolako gotovo svi.vraća Cijelou svoje mjesto, a naselje je do danas gotovo u potpunosti obnovljeno.
=== INA Naftaplin Đeletovci === ▼
Selo Đeletovci je također poznato po velikom naftnom postrojenju. Krajem rujna 1982. godine, dvjestotinjak metara od glavne prometnice u Đeletovcima na oko 1000 metara dubine bušači su pronašli naftu. Tadašnji Naftaplinov Vjesnik je prenio duhovitu pričicu o „šeiku od Đeletovaca“. Taj je živopisni nadimak među sumještanima ponio Ilija Manojlović, jedan od osamstotinjak stanovnika koliko ih je tada brojalo ovo istočno slavonsko selo, jer je na njegovoj zemlji „niknula“ bušotina Đeletovci – 1 , zaslužna za otkriće naftnog polja Đeletovci. ▼
Imenovan je tim zadužen za projekt izgradnje, sastavljen od stručnjaka iz svih tadašnjih Naftaplinovih OOUR-a (današnjih Sektora), a u planskim zadacima tadašnjeg Naftaplina ožujak 1985. godine naznačen kao krajnji rok. Do tada je trebalo izgraditi sabirno – otpremni sustav polja, odnosno niz objekata poput mjerne i otpremne stanice Đeletovci, industrijskog kruga, kolektorskih i priključnih naftovoda, temelja njihalica, elektroenergetskih objekata, magistralnog naftovoda od otpremne stanice Đeletovci do utovarne stanice [[Ruščica]], otpremnog plinovoda do Vinkovaca, mjerno – redukcijsku stanicu Vrapčana, brojne prometnice. Sav posao završen je za rekordnih sedam mjeseci te su naftna polja Đeletovci, [[Ilača]] i [[Privlaka (Vukovarsko-srijemska županija)|Privlaka]] u proizvodnju puštena 24. studenog 1984. godine. ▼
Iz 34 bušotine, koliko je u početku brojao bušotinski fond triju polja, do kraja 1984. proizvedeno je oko 27 tisuća tona nafte i nešto više od milijun prostornih metara plina. U 1985., prvoj potpunoj godini rada, na poljima negdašnjeg radilišta, a današnjeg Pogona Vinkovci proizvedeno je oko 130 tisuća tona nafte i 9,6 milijuna prostornih metara plina ,. čimeGodine je1989. plangodine proizvodnjepolja premašenĐeletovci, 42Ilača %.i Privlaka Uzlaznidosegla trendsu proizvodnihsvoj rezultataproizvodni nastaviomaksimum. seDo idanas uje godinamana kojepoljima suPogona slijedile,Vinkovci dostigavšiukupno svojproizvedeno vrhunacviše predratneod 1989.3 godinemilijuna kadatona sunafte. poljaTijekom Đeletovci,četiri Ilačagodine iokupacije Privlakaza doseglaDomovinskog svojrata, proizvodnišestina maksimumte količine, anafta iz proizvodnjaĐeletovaca, naraslaIlače nai višePrivlake, odumjesto 270u tisućaIninoj tonaRafineriji nafte iSisak, 27završavala milijunau kubikapančevačkoj plinaRafineriji. ▼
Dana [[29. rujna ]] [[1991. ]] godine okupirana su sva tri polja, a jedan od dva naftna spremnika na polju Đeletovci je zapaljen. Godinu i pol dana kasnije, na njegovu mjestu niče novi spremnik istog kapaciteta , čija je izgradnja za NIS bila nužnost, budući da se od sredine rujna 1992. na trima okupiranim poljima proizvodilo i do 200 tona nafte dnevno. Takva situacija potrajala je sve do kolovoza 1996. godine, kada se Đeletovci, kao prvi privredni subjekt toga kraja vraćaju u pravni i gospodarski sustav Hrvatske. Bio je to rezultat dugih i teških pregovora o mirnom povratku okupiranih polja, koje je, kao glavni pregovarač s Inine strane, vodio današnji član Inine Uprave za Segment djelatnosti istraživanje i proizvodnja nafte i plina, akademik Mirko Zelić. UpraviteljIstočno–slavonska Pogonanaftna Vinkovci,polja Tvrtkovraćena Grgić,su članu pregovaračkeInin skupineproizvodni i neposredni19. sudionikkolovoza tih pregovora, rado se prisjeća kakvu1996. Uslijedila je važnurevitalizacija ulogupolja, odigraokroz idvije jordanski bataljun UNPROFOR-afaze, zadužendovršena zasredinom taj1997. dio istočne Slavonijegodine. UpravoDio zahvaljujući ovim iznimno obučenim i hrabrim vojnicima iz redova Jordanske kraljevske garde još u svibnju te godine zaustavljenapodručja je ilegalnabio proizvodnjaminiran spa poljase ĐIP,od te u posljednjem trenutku spriječen tzv1996. , Scenarijprišlo Kuvajtrazminiravanju (paljenje naftnih bušotina koje su pripadnici Arkanovih paravojnih postrojbi namjeravali sprovesti u djelo).▼
== Spomenici i znamenitosti ==
U Đeletovcima se nalazi [[Crkva sv. Ivana Kapistrana u Đeletovcima|crkva sv. Ivana Kapistrana]]. Sagrađena je [[1872.]] godine. Dužina crkve je 17 m, a širina 8 m. Crkva je 1991. temeljito obnovljena izvana. U njoj je velik drveni oltar sa slikom sv. Ivana Kapistrana, te sljedeće slike: Majka Terezija i Ivan Pavao II (ispod kora), sv. Marko Križevčanin i Alojzije Stepinac s lijeve strane crkve, sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Nikola Tavelić s desne strane crkve, Posljednja večera, sveta Obitelj i Božje oko iznad oltara, sv. Ivan Kapistran iza oltara, sv. Ilija na ulazu u sakristiju, te Križni put. Uz navedene slike, u crkvi se nalaze i kipovi Srca Isusova te Marije Pomoćnice. Oko 1972. crkva je temeljito iznutra obnovljena, te su postavljeni novi prozori, vrata i kor. Tijekom Domovinskog rata, dana [[29. rujna]] [[1991.]], iz pravca [[Banovci (Nijemci)|Banovaca]], pogođen je toranj, koji se srušio na crkvu. Krovište i svetište teško su oštećeni granatama. Nakon okupacije Đeletovaca, crkva je opljačkana. Nakon završetka rata i povratkom ljudi u selo, crkva je ponovno u potpunosti obnovljena.
U naselju Đeletovci se nalazi katolička crkva [[sv. Ivana Kapistrana]]. Sagrađena je 1872. godine, a 100 godina kasnije temeljito je iznutra obnovljena i horizontalno izolirana, te su postavljeni novi prozori, vrata i kor. Dužina crkve je 17 m, a širina 8 m. Crkva je 1991. temeljito obnovljena izvana. U njoj je velik drveni oltar sa slikom sv. Ivana Kapistrana.
U crkvi se nalaze slijedeće slike:
* [[Majka Terezija]] i [[Ivan Pavao II]] (ispod kora),
* [[sv. Marko Križevčanin]] i [[Alojzije Stepinac]] (s lijeve strane crkve),
* [[sv. Leopold Bogdan Mandić]] i [[sv. Nikola Tavelić]] (s desne strane crkve),
* [[Posljednja večera]], sveta Obitelj i Božje oko (iznad oltara),
* [[sv. Ivan Kapistran]] (iza oltara),
* [[sv. Ilija (Ilija prorok)|sv. Ilija]] (na ulazu u sakristiju),
* križni put.
Uz navedene slike, u crkvi se nalaze i kipovi Srca Isusova te Marije Pomoćnice.
29.09.1991. g. jugovojska iz pravca [[Banovci (Nijemci)|Banovaca]] topništvom ruši toranj, koji pada na crkvu. Krovište i svetište crkve teško su oštećeni granatama. Nakon okupacije Đeletovaca, crkva je opljačkana. Unatoč tome, nakon završetka rata i povratkom ljudi u Đeletovce, crkva je ponovno u potpunosti obnovljena.
== Obrazovanje ==
Prva osnovna škola u Đeletovcima je otvorena 1830. godine. Danas u Đeletovcima postoji područna škola za niže razrede, nakon koje djeca pohađaju u osnovnu školu Ivan Kozarac u općini Nijemci.
Danas, u Đeletovcima postoji područna škola od 1. do 4. razreda, nakon čega djeca odlaze u osnovnu školu „Ivan Kozarac“ u općini Nijemci.
== Kultura ==
=== KUD „Grančica“ ===
Kulturno umjetničko društvo „Grančica“ iz Đeletovaca osnovano je 1965. godine kao folklorna skupina. Društvo je osnovano zaslugom đeletovačkog učitelja Zvonimira Vanđure. KUD je aktivno djelovao i sve godine progonstva u vrlo teškim uvjetima, no „srijemsko – šokački duh“ nitko nije mogao ugasiti i oduzeti. Premda je u vrijeme srpske agresije sve spaljeno i uništeno, nije se dozvolilo da padne u zaborav jedino što se iznijelo iz Đeletovaca u šokačkoj duši i srcima, a to je očuvanje pjesama, plesova i običaja našeg kraja.
Članovi društva su vrlo ponosni na svoj rad i rezultate koje postižu na županijskoj smotri gdje su nekoliko godina za redom najbolja skupina, što dokazuje da mali Đeletovci imaju veliko srce i dušu za čuvanje kulturne baštine svoga sela.
U vrijeme progonstva od 1992 godine,mala skupina entuzijasta-zaljubljenika u folklor i čuvanje kulturne baštine i obićaja svoga mjesta,koja je do Domovinskog rata bila na čelu KUD-a i uspješno vodila KUD--(Farago M,Kulić V, Majsinger V,/ u teškim uvjetima okupila je sve koji su voljeli folklor,ples,pijesmu i obićaje.Svi članovi kUD-a koji su u to vrijeme pa sve do 2001 godine održavali redovne probe,osmišljavali nastupe KUD-a, zaslužni su za današnji status KUD-a na svim manifestacijama na kojima KUD nastupa.Stvorili su tada u KUD-u Grančica odlične međuljudske odnose,za koje nije bilo ništa neostvarivo,a sve u zajedništvu i dogovoru,nije bilo samovolje i "biranih "članova.....
--KUD ---danas--smatram da može puno bolje prezentirati običaje ,ples ,pijesmu kao i kulturu svoga mjesta,no dogod nema pristupa normalnim članovima u KUD to se na žalost neće ostvariri. sretno vam svima i dobro razmislite što znači KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO GRANČICA ĐELETOVCI --ako ne bude sutra bolje stvorit će se ponovno VEZA I KULTURA ..stvarni zaljubljenici i osnivači KUDa Grančica znaju što to znači iz prošlosti...
=== Sijelo pučkih pisaca ===
U Đeletovcima se svake godine u svibnju, u okviru manifestacije ''Divan je kićeni Srijem'', organizira ''Sijelo pučkih pisaca''. Do sada je održano 22 „Sijela''Sijela pučkih pisaca“pisaca'' s većim ili manjim uspjehom, i to u kontinuitetu. Domovinski rat prekinuo je nastojanja revalorizacije pučkog pisanja u ovim krajevima. Sijelo je dio velike pučke književnosti i prigoda da stručnjaci svake godine obrade jedan njen segment. Tako ćemo „običnu seosku priredbu“ uzdići na viši nivo, ali i dati prigodu stručnjacima da potvrde vrijednost ovakvih uradaka, jer je i ovo je dio tradicije i etničkog identiteta.▼
U Đletovcima se svake godine u mjesecu svibnju u okviru manifestacije „Divan je kićeni Srijem“ organizira „Sijelo pučkih pisaca“.
▲Do sada je održano 22 „Sijela pučkih pisaca“ s većim ili manjim uspjehom, i to u kontinuitetu. Domovinski rat prekinuo je nastojanja revalorizacije pučkog pisanja u ovim krajevima. Sijelo je dio velike pučke književnosti i prigoda da stručnjaci svake godine obrade jedan njen segment. Tako ćemo „običnu seosku priredbu“ uzdići na viši nivo, ali i dati prigodu stručnjacima da potvrde vrijednost ovakvih uradaka, jer je i ovo je dio tradicije i etničkog identiteta.
=== Informatički klub „Electus“ ===
Informatički klub „Electus“ je osnovan 01. listopada 2008. godine.
Informatički klub „Electus“ je osnovan 01.10.2008. godine s ciljem okupljanja članova i potencijalnih članova u svrhu druženja, razmijene znanja i iskustva, te podučavanje zainteresiranih novim informatičkim i računalnim tehnologijama i mogućnostima. Uz navedeno, klub će se baviti i elektroničkim promicanjem naselja Đeletovci.
== Sport ==
* [[NK Šokadija Đeletovci|NK „Šokadija“ Đeletovci]]
▲== INA Naftaplin Đeletovci ==
▲Krajem rujna 1982. godine, dvjestotinjak metara od glavne prometnice u Đeletovcima na oko 1000 metara dubine bušači su pronašli naftu. Tadašnji Naftaplinov Vjesnik je prenio duhovitu pričicu o „šeiku od Đeletovaca“. Taj je živopisni nadimak među sumještanima ponio Ilija Manojlović, jedan od osamstotinjak stanovnika koliko ih je tada brojalo ovo istočno slavonsko selo, jer je na njegovoj zemlji „niknula“ bušotina Đeletovci – 1 zaslužna za otkriće naftnog polja Đeletovci.
▲Imenovan je tim zadužen za projekt izgradnje, sastavljen od stručnjaka iz svih tadašnjih Naftaplinovih OOUR-a (današnjih Sektora), a u planskim zadacima tadašnjeg Naftaplina ožujak 1985. godine naznačen kao krajnji rok. Do tada je trebalo izgraditi sabirno – otpremni sustav polja, odnosno niz objekata poput mjerne i otpremne stanice Đeletovci, industrijskog kruga, kolektorskih i priključnih naftovoda, temelja njihalica, elektroenergetskih objekata, magistralnog naftovoda od otpremne stanice Đeletovci do utovarne stanice [[Ruščica]], otpremnog plinovoda do Vinkovaca, mjerno – redukcijsku stanicu Vrapčana, brojne prometnice...
Unatoč ambiciozno postavljenom rokovima za koje se činilo da će teško biti ispoštovani, sav posao završen je za rekordnih sedam mjeseci te su naftna polja Đeletovci, [[Ilača]] i [[Privlaka (Vukovarsko-srijemska županija)|Privlaka] u proizvodnju puštena 24. studenog 1984. godine.
▲Iz 34 bušotine, koliko je u početku brojao bušotinski fond triju polja, do kraja 1984. proizvedeno je oko 27 tisuća tona nafte i nešto više od milijun prostornih metara plina. U 1985., prvoj potpunoj godini rada, na poljima negdašnjeg radilišta, a današnjeg Pogona Vinkovci proizvedeno je oko 130 tisuća tona nafte i 9,6 milijuna prostornih metara plina, čime je plan proizvodnje premašen 42 %. Uzlazni trend proizvodnih rezultata nastavio se i u godinama koje su slijedile, dostigavši svoj vrhunac predratne 1989. godine kada su polja Đeletovci, Ilača i Privlaka dosegla svoj proizvodni maksimum, a proizvodnja narasla na više od 270 tisuća tona nafte i 27 milijuna kubika plina.
Do danas je na poljima Pogona Vinkovci ukupno proizvedeno više od 3 milijuna tona nafte. Na žalost, šestina te količine, odnosno gotovo 500 tisuća tona nafte (prema prosudbama stručnjaka, vrijednost proizvedene nafte koja je otpremana u Pančevo iznosi gotovo 100 milijuna dolara) otpada na onu proizvedenu tijekom četiri godine okupacije tog kraja, odnosno postojanja tzv. Naftne industrije Krajine (NIS), koju su osnovali pobunjeni Srbi. Tih je godina nafta iz Đeletovaca, Ilače i Privlake, umjesto u Ininoj Rafineriji nafte Sisak, gdje joj je prirodno odredište, završavala u pančevačkoj Rafineriji.
▲29. rujna 1991. godine okupirana su sva tri polja, a jedan od dva naftna spremnika na polju Đeletovci je zapaljen. Godinu i pol dana kasnije, na njegovu mjestu niče novi spremnik istog kapaciteta, čija je izgradnja za NIS bila nužnost, budući da se od sredine rujna 1992. na trima okupiranim poljima proizvodilo i do 200 tona nafte dnevno. Takva situacija potrajala je sve do kolovoza 1996. godine, kada se Đeletovci, kao prvi privredni subjekt toga kraja vraćaju u pravni i gospodarski sustav Hrvatske. Bio je to rezultat dugih i teških pregovora o mirnom povratku okupiranih polja, koje je, kao glavni pregovarač s Inine strane, vodio današnji član Inine Uprave za Segment djelatnosti istraživanje i proizvodnja nafte i plina, akademik Mirko Zelić. Upravitelj Pogona Vinkovci, Tvrtko Grgić, član pregovaračke skupine i neposredni sudionik tih pregovora, rado se prisjeća kakvu je važnu ulogu odigrao i jordanski bataljun UNPROFOR-a, zadužen za taj dio istočne Slavonije. Upravo zahvaljujući ovim iznimno obučenim i hrabrim vojnicima iz redova Jordanske kraljevske garde još u svibnju te godine zaustavljena je ilegalna proizvodnja s polja ĐIP, te u posljednjem trenutku spriječen tzv. Scenarij Kuvajt (paljenje naftnih bušotina koje su pripadnici Arkanovih paravojnih postrojbi namjeravali sprovesti u djelo).
Povratak istočno – slavonskih naftnih polja u Inin proizvodni sustav, 19. kolovoza 1996. bio je najbolji dokaz da se mirna reintegracija može uspješno provesti.
Uslijedila je revitalizacija polja, kroz dvije faze, dovršena sredinom 1997. godine. Ipak, problem koji je tada stvarao probleme zaposlenicima Pogona i danas ih muči, a čini se da će proći još dugo dok bude u potpunosti riješen – riječ je o brojnim minama posijanim za vrijeme okupacije tog kraja. To djelovanje u posebnim uvjetima, odnosno činjenica da se radi o kraju izrazito zagađenom minsko – eksplozivnim sredstvima, specifičnost je Pogona Vinkovci.
Od završetka mirne reintegracije 1996., INA je utrošila gotovo 9,5 milijuna kuna na razminiranje područja Pogona. Unatoč iznimno velikim ulaganjima, to je bilo dostatno tek za razminiranje glavnih tehnoloških objekata i instalacija, bušotinskih krugova, prilaznih cesta, nadzemnog dijela trasa ukopanih cjevovoda te uskog zaštitnog pojasa oko tih postrojenja i objekata.
Dijelovi preuzeti iz Ininog članka „Sjećate li se šeika od Đeletovaca?“.
== Vanjske poveznice ==
|
