Kumani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Manja dorada
Dorada teksta
Redak 6:
Nakon što su kijevski kneževi u krvavim ratovima tijekom 11. stoljeća prepustili Kumanima južnu crnomorsku stepu, Kumani su nastavili svoj pohod prema [[Rumunjska|Rumunjskoj]], odnosno Kneževini Vlaškoj, [[Bugarska|Bugarskoj]], Bizantu, [[Mađarska|Mađarskoj]] i Srbiji. Na tim su prostorima također ostavili vrijedne kulturološke tragove koji navode da je riječ o narodu s vrlo izraženim smislom za trgovinu. Postaju aktivni u trgovini sa središnjom Azijom i [[Venecija|Venecijom]]. U 12. stoljeću glavnina kumanske vojne snage poražena je od [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] koja je doživjela još jedan kratak kulturno-politički preporod, a konačni udarac oko [[1245]]. zadaju im [[Mongoli]]. Dio kumanskog naroda prodan je u roblje, dok je dio njih izbjegao u Bugarsku i Mađarsku, gdje se postupno [[Asimilacija|asimiliraju]]. Dio Kumana priključio se kanatu [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]] (Zapadni Kipčaki) koja se oganizirala na bivšem kumanskom teritoriju u danas južnoj [[Rusija|Rusiji]].
 
==Europska povijest==
==Povijest==
U predjele južne Ukrajine, nekadašnje Moldavije i Vlaške i dijela Transilvanije Kumani su ušli u 11. stoljeću. Jednom kada su zaposjeli ove predjele i učvrstili se, nastavili su upadati na teritorije Bizantskog carstva, Kraljevine Mađarske i Kijevske Rusije. Mađarski kralj Ladislav prvi ih je porazio 1089. godine.
 
Kumani su na prostore istočne [[Europa|Europe]] ušli u podneblju južne [[Volga|Volge]] početkom 11. stoljeća. Nastavili su svoj nomadski pohod prema južnoj Ukrajini odnosno [[Kijevska Rus'|Kijevskoj Rusi]]. Nakon višegodišnjih bitki sa južnim istočnoslavenskim plemenima, uključujući i [[Bijeli Hrvati|Bijelim Hrvatima]], koji su tada bili jedno od najistaknutijih plemena, ulaze na prostore nekadašnjih kneževina [[Moldavija|Moldavije]], [[Vlaška|Vlaške]] i [[Transilvanija|Transilvanije]]. Učvrstili su svoje središte u današnjoj Rumunjskoj i od tuda su nastavili upadati na teritorije [[Bizant|Bizantskog carstva]], Kraljevine Mađarske, ali i sjeverne prostore [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]].
Svoju državu Kumani su proglasili u 11. stoljeću pod imenom Kumanija. To su bili teritoriji gdje se danas nalaze [[Moldavija]] i [[Vlaška]].
 
Mađarski kralj [[Ladislav]] prvi ih je zaustavio u njihovoj brzoj ekspanziji 1089. godine. Tim činom Kumani su započeli konsolidaciju vlastite države koju su proglasili [[Kumanija]]. Prostori kumanske države imali su svoje središte na prostorima kneževina [[Moldavija|Moldavije]] i [[Vlaška|Vlaške]] u današnjoj [[Rumunjska|Rumunjskoj]], ali njihov nomadski vojni utjecaj bio je znantno širi. Kijevski kneževi s prostora [[Ukrajina|Ukrajine]] često su vodili ratove na crnomorskoj stepi pokušavajući ponovno uspostaviti vlastiti trgovački put prema [[Bizant]]u. Osim snažne vojske kijevskih kneževa, s Kumanima su u sukob često dolazili i [[Pečenzi]], polunomadski narod koji se u 11. stoljeća pristigavši iz [[Azija|Azije]] nastanio između [[Crno more|Crnog mora]] i [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]]. Posljednji poznati sukob Kumana i Pečenega dogodio se 1094. kada su Kumani posve porazlil Pečenege te znatan dio njih [[Asimliacija|asimilirali]].
[[Pečenezi]], polunomadski narod koji je živio u jugozapadnim dijelovima Euroazije je dolazio u sukob sa Kumanima. Posljednji poznati sukob su imali 1094. kada su ih Kumani porazili. Mnogi Pečenezi su ubijeni, a ostali su asimilirani od strane Kumana.
 
U Vlaško-Bugarskom ustanku protiv [[Bizant]]a, Kumani su igrali značajnu ulogu u pobjedi pobunjenika i ponovnog proglašenja [[Bugari|bugarske]] neovisnosti 1185. godine. Kumani su ponovno u 12. stoljeću porazili Velikog princa [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] Vladimira II. Monomaha u bitci kod rijeke [[Stugna|Stugne]]. Konačno, snažnu kumansku vojsku zaustavili su [[Mongoli]] 1238. godine, poslije čega su se razišli po okolnim kneževinama i državama Vlaške, Moldavije, [[Mađarska|Mađarske]], Bugarske i Bizanta. Poslije mnogih sukoba s [[Mađari]]ma, većina Kumana, zajedno s [[Jasi]]ma, je napustila Mađarsku i pridružila se svojim izbjeglim plemenima u [[Bugarska|Bugarskoj]]. Kumani koji su prebjegli u ruske stepe pridružili su se [[Zlatna Horda|Zlatnoj Hordi]] predvođenom Mongolima.
U Vlaško-Bugarskom ustanku protiv Bizanta, Kumani su igrali značajnu ulogu u pobjedi pobunjenika i ponovnog proglašenja bugarske neovisnosti 1185. godine.
 
Nakon mongolske invazije, [[Mađari|mađarski]] kraljevi su počeli prisvajati mađarske i rumunjske teritorije na kojima su se prethodno smjstili Kumani. Mađarski kraljevi dinastije [[Arpad]] i [[Anjou]] imali su bliske veze sa kumanskim susjedstvom i time su stjecali titule poput '''kralj Kumanije''' (lat. ''rex Cumaniae''). Kumani su se poput Ugara (Mađara) relativno dobro integrirali u društvo europskih naroda, ali nisu dugotrajno zadržali svoj identitet i time su se asimilirali. U 13. stoljeću zapadni Kumani su prihvatili [[katoličanstvo]]; u Mađarskoj su postali [[kalvinisti]], u Moldaviji su kao [[Gagauzi]] prihvatili [[Pravoslavlje|pravoslavnu vjeru]], dok su istočni Kumani s prostora [[Ukrajina|ukrajinske]] i [[Rusija|ruske]] stepe prihvatili [[Islam]]. Preostali Kumani na tim istočnoeuropskim prostorima su djelomično zaslužni za formiranje multietničkog [[Krim|Krimskog kanata]] u 15. stoljeću.
Kumani su također u 12. stole porazili Velikog princa Kijevske Rusije Vladimira Monomaka u bitci kod rijeke Stugne, ali su ih razbili Mongoli 1238. godine, poslije čega su se razišli po okolnim državama Vlaške, Moldavije, Mađarske, Bugarske i Bizanta.
 
Kulturni i politički utjecaj Kumana u početku je bio poprilično velik, tako da su u [[Moldavija|Moldaviji]] i [[Vlaška|Vlaškoj]] preuzimali kumanska imena, ne samo običan narod nego čak i vladari. Međutim, vremenom su se asimilirali i prevladao je rumunjski utjecaj i većina se u tim krajevima počela izjašnjavati kao [[Rumunji]]. [[Besarab I.]], sin vlaškog princa [[Tihomir Vlaški|Tihomira Vlaškog]], je održao nezavisnost od Mađarske sve do početka 14. stoljeća. Ime [[Besarab]] ima kumansko porijeklo i smatra se kumanskim imenom koje ima značenje oca kralja. Današnja regija [[Besarabija]] zauzima veći prostor države [[Moldova|Moldove]].
Poslije mnogih sukoba s Mađarima, većina Kumana, zajedno s Jasima, je napustila Mađarsku i pridružila se svojim izbjeglim plemenima u Bugarskoj. Kumani koji su prebjegli u ruske stepe su se pridružile Mongolskim Zlatnim hordama.
 
Utjecaj Kumana je veoma dugo ostao u [[Mađarska|Mađarskoj]], sve do kraja 17. stoljeća. To se ogledalo u kumanskom jeziku i običajima koji su se održali u Mađarskoj kraljevskoj županiji [[Kunság]]. Općenito je prihvaćeno da [[Bugari|Bugarske]] dinastije [[Asen]], [[Šišman]] i [[Terter]] imaju kumanske korijene. Kumani su iza sebe ostavili vrijedne kulturne tragove koji su se kao napredni u svoje vrijeme vrlo brzo integrirali u kulturu europskih naroda.
Mađarski kraljevi su prisvajali teritorije na kojoj su se nalazili Kumani. Tako da su mađarski kraljevi dinastije [[Arpad]] i [[Anjou]] imali i titule '''kralja Kumanije''' (''rex Cumaniae'').
 
U 13. stoljeću zapadni Kumani su prihvatili [[katoličanstvo]], u Mađarskoj su postali kalvinisti, Moldaviji (Gagauzi) su prihvatili pravoslavnu vjeru, dok su istočni Kumani prihvatili [[Islam]].
 
Utjecaj Kumana u početku je bio toliki da su u Moldaviji i Vlaškoj preuzimali Kumanska imena, ne samo običan narod nego čak i vladari. Međutim, vremenom su se asimilirali i prevladao je rumunjski utjecaj i većina se u tim krajevima počela izjašnjavati kao Rumunji.
 
Basarab prvi, sin vlaškog princa Tihomira Vlaškog, je održao nezavisnost od Mađarske sve do početka 14. stoljeća. Basarab se smatra Kumanskim imenom i ima značenje otac kralj.
 
Utjecaj Kumana je veoma dugo ostao u Mađarskoj, sve do kraja 17. stoljeća. To se ogledalo u kumanskom jeziku i običajima koji su se održali u Mađarskoj kraljevskoj županiji Kunság
 
Generalno je prihvaćeno da Bugarske dinastije Asen, Šišman i Terter imaju kumanske korijene.
 
==Ostavština==