Filip Švapski: razlika između inačica

Nakon iznenadne smrti svoga brata cara [[Henrik VI., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika VI.]] godine 1197., čiji sin budući car [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik II.]] tada nije imao niti tri godine, Filipa Švapskog je u ožujku 1198. većina knezova izabrala za kralja. Okrunjen je 8. rujna 1198. u [[Mainz]]u krunidbenim insignijama koje su bile u njegovu posjedu kao '''Filip II.''' Okrunio ga je međutim neovlašteni koronator burgundski nadbiskup Aimo Tarentaise (koronator rimsko-njemačkih kraljeva bio je nadbiskup Kölna). Krunidba također nije obavljena u Aachenu[[Aachen]]u (mjestu krunidbe rimsko-njemačkih kraljeva) i zato nije imala puni legitimitet. Istovremeno, antistaufovska grupa oko kölnskog nadbiskupa Adolfa i s potporom engleskog kralja [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikarda Lavljeg Srca]] izabrala je 9. lipnja 1198. 16.-godišnjeg Otta von Braunschweiga za rimsko-njemačkog kralja. Otto je doduše 12. srpnja 1198. okrunjen „na pravom mjestu“ u Aachenu i okrunio ga je ovlašteni koronator kölnski nadbiskup Adolf pod imenom '''Oton IV.''', ali nije imao krunidbenih insignija koje su bile u posjedu Filipa Švapskog. Zbog tog dvostrukog izbora nastala je svađa oko prijestolja rimsko-njemačkog kralja što je 1202. potaknulo papu [[Inocent III. |Inocenta III.]] da se umiješa. Budući da samo papa može rimskog kralja pomazati, posvetiti i okruniti za cara Svetog Rimskog Carstva, papa ima pravo da ispita izbor kandidata (Deliberatio super facto imperii de tribus electis; RNI 29), argumentirao je Inocent III. odlučivši se za Otona IV. Politička igra izmneđu Staufovaca, Welfa i pape potrajala je i nakon smrti Filipa Švapskog 1208., sve do smrti njegova protivnika Otona IV., godine 1218.

U vojnim sukobima Filip Švapski bio je uspješniji tako da ga je 6. siječnja 1205. po drugi put, ali ovaj put na pravom mjestu u Aachenu za rimsko-njemačkog kralja okrunio ovlašteni koronator kölnski nadbiskup Adolf.