Inačica od 7. siječnja 2010. u 19:10 uredi Flopy (razgovor \| doprinosi) 16.845 edits Nova stranica: thumb\|Konrad IV. thumb\|Pečat Konrada IV. '''Konrad IV.''' (* 25. travnja 1228. u [[And...		Inačica od 7. siječnja 2010. u 19:13 uredi ukloni ovu izmjenu Flopy (razgovor \| doprinosi) 16.845 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 9: Konradov otac car Fridrik, nakon što je ugušio ustanak svoga sina Henrika, Konardova 17 godina starijeg polubrata, nastojao je Konrada učiniti svojim nasljednikom. To mu ispočetka nije uspjelo, jer ga na saboru u [[Mainz]]u godine 1235. okupljeni knezovi nisu htjeli izabrati za kralja. Izbor tada devetogodišnjeg Konrada za kralja uslijedio je u veljači 1237. na saboru u [[Beč]]u: izborni čin, koji papa nije priznao, sadržavao je ne samo naslov [[Rimsko-njemački kralj\|rimsko-njemačkog kralja]], nego i [[Rimsko-njemački car\|rimsko-njemačkog cara]]. Konrad je doduše bio izabran za kralja, ali kako nije bio okrunjen nosio je naslov „in romanorum regem electus“ („izabran za kralja Rimljana“). Dok se Fridrik II. nakon Konradova izbora za kralja opet okrenuo sukobima s papom i talijanskim gradovima, Konrad je ostao u Njemačkoj kao formalni zastupnik svoga oca. Savjetnici su mu bili prokuratori Carstva isprva nadbiskup [[Mainz]]a Siegfried III. von Eppstein, zatim grof Heinrich Raspe]] i češki kralj [[Vaclav I., češki kralj\|Vaclav I.]] . Otprilike od godine 1240. Konrad je počeo aktivno sudjelovati u politici Carstva i tražiti kod knezova naklonost za svoga oca. Konrad se 1. rujna 1246. oženio princezom Elizabetom, kćerkom bavarskog vojvode Otona II. Tim brakom je bavarska dinastija [[Wittelsbach]] postala najmoćnijim njemačkim saveznikom carske dinastije Staufen u vrijeme zalaza njezine moći. Konrad i Elizabeta bili su roditelji posljednjeg (zakonitog) Staufovca [[Konradin]]a, kojemu je 1268. u [[Napulj]]u odrubljena glava. Nakon što je godine 1246. papa [[Inocent IV.]] Fridrika II. i Konrada izopćio iz Crkve i proglasio ih svrgnutima, u Njemačkoj je iste godine za protukralja izabran Heinrich Raspe, a nakon njegove smrti 1248. [[Vilim Nizozemski]]. Konrad je ratovao s oba protukralja, ali ispočetka nije imao većeg uspjeha. 1250. uspio je odbiti napad Vilima Nizozemskog i njegovih saveznika plemstva sa srednje [[Rajna\|Rajne]] . Iste je godine umro car Fridrik II. U oporuci je sina Konrada IV. imenovao univerzalnim nasljednikom i izričito ga odredio za nasljednika na prijestoljima Svetog Rimskog Carstva, Sicilije i Jeruzalema. Papa Inocent IV. to nije priznao. Osim toga od 1251. Vilim Nizozemski iznova je ostvarivao vojne uspjehe protiv Konrada. Zbog beznadnog položaja u Njemačkoj Konrad je godine 1252. otišao u Italiju. Njegove trupe su u listopadu 1253. osvojile Napulj, ali papa nije priznao njegovu vlast. Konrad je umro 1254. od [[Malarija\|malarije]] u vojnom logoru kod mjesta Lavello u današnjoj talijanskoj pokrajini Basilicati. Njegovo srce i utroba pokopani su u mjestu Melfi. Njegovo tijelo prevezeno je u katedralu u [[Messina\|Messini]]. Kako izvješćuju neki izvori u katedralu je udario grom te je izloženo Konradovo tijelo izgorjelo prije pokopa. Konradov sin [[Konradin]], kojega nikad nije vidio, bio je još maloljetan pa je regentom postao njegov polubrat [[Manfred]] . Redak 47: [[Kategorija:Carevi Svetog Rimskog Carstva]] {{Redoslijed\| \|prethodnik = [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva\|Fridrik II.]] \|gl_članak_funkcija=[[Popis rimsko-njemačkih kraljeva i careva\|rimsko-njemački kralj]] ([[1250.]] - [[1254.]]) \|nasljednik= [[Vilim Nizozemski]] }} [[ca:Conrad IV d'Alemanya]]

Konrad IV., rimsko-njemački kralj: razlika između inačica