Celestin Tomić: razlika između inačica

Potječe iz brojne obitelji viških težaka, koja je narodu i vjeri dala trinaestoro djece. Dinko Bruno rođen je [[6. listopada]] [[1917]]. kao posljednje i najmlađe dijete. Nakon školovanja u rodnom [[Vis]]u, milost ga je Božja, kako je sam isticao, pozvala u [[konventualci|Red franjevaca konventualaca,]], čije je fratre upoznao kao mladi dječak koji je redovito dolazio ministrirati u samostanskoj crkvi sv. Jere na viškom poluotoku [[Prirovo]].

Kao dvanaestogodišnji školarac Dinko Bruno odlazi 1929. u sjemenište franjevaca konventualaca, koje se tada nalazilo u slovenskom samostanu [[Ptuj]], gdje su se školovali pitomci tada još jedinstvene Provincije sv. Jeronima u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]. U [[Ptuj]]u je proveo pet godina gimnazijskih razreda, da bi [[1934]]. novicijat proveo u zagrebačkom samostanu Svetog Duha. Tom prigodom, prema tadašnjoj uobičajenoj praksi, Dinko Bruno uzeo je kao franjevac konventualac redovničko ime Celestin (Rajko), koje će nositi sve do smrti.

Katolički bogoslovni fakultet u [[Zagreb]]u upisao je [[1937]]. godine i nakon dvije godine diplomirao je iz filozofske grupe. U međuvremenu je [[13. listopada]] [[1938]]. položio doživotne zavjete i time se definitivno opredijelio za [[konventualci|Red franjevaca konventualaca]]. Nakon četvrtog semestra bogoslovije u [[Zagreb]]u, u studenom [[1941]]. zbog opasnosti od rata i gladi, zajedno s ostalim kolegama iz iste Provincije sv. Jeronima, poslan je na daljnji studij u [[Rim]]. Tu je nakon nekoliko godina, na Papinskom teološkom fakultetu sv. Bonaventure završio bogoslovne nauke, i u međuvremenu u Vječnom Gradu [[19. prosinca]] [[1942]]. zaređen za svećenika.

Nakon redovitih teoloških studija u [[Rim]]u za hrvatske bogoslove bilo je odlučeno da se vrate u domovinu, ali je kapitulacijom [[Italija|Italije]] [[1943]]. taj povratak bio onemogućen. Nastavivši teološku specijalizaciju, na istom rimskom učilištu, o. Celestin doktorirao je iz [[teologija|teologije]] [[19. listopada]] [[1945]]., kada je i promaknut u doktora teologije. Odlukom tadašnjega vrhovnog poglavara Reda, Amerikanca p. Bede Hessa, velikog prijatelja nekih profesora biblijskog učilišta "[[Biblicum]]", o. Celestin je upisao biblijski studij, makar je sam bio skloniji specijalizirati istočno bogoslovlje. U to vrijeme u [[Rim]]u je bilo više hrvatskih redovnika koji su specijalizirali biblijske znanosti ([[isusovac]] Schmidt, franjevci Augustinović i Melada), s kojima će o. Celestin kasnije biti trajno povezan. Licencijat na "Biblicumu[[Biblicum]]u" položio je [[5. srpnja]] [[1946]]., da bi se uskoro vratio u domovinu.

U [[Split]] se vraća [[1947]]., gdje do [[1953]]. predaje [[Sveto pismo]] i biblijske jezike na Visokoj bogoslovnoj školi. Kao definitor Zagrebačke kustodije premješten je u [[Zagreb]], gdje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu [[1953]]. počinje predavati biblijske jezike i neke predmete iz Svetog pisma. Vršio je više puta službu prodekana i dekana istoga fakulteta, a [[1988]]. je umirovljen. Osim toga, o. Celestin je predavao razne biblijske predmete i na Filozofsko-teološkom institutu [[Isusovci|Družbe Isusove]] u Zagrebu[[Zagreb]]u, od [[1970]]. do [[1994]]. Novakinjama ss. karmelićanki na Vrhovcu i ss. milosrdnica u Frankopanskoj u Zagrebu[[Zagreb]]u kroz mnogo je godina svakog tjedna predavao razne biblijske tekstove.

Kada je krenuo veliki projekt izdavanja novog prijevoda [[Biblija|Biblije]] na hrvatski jezik, o. Celestin je surađivao kao biblijski lektor u većini knjiga [[Stari zavjet|Starog zavjeta]] i pripremio uvodne napomene uz mudrosne knjige Starog zavjeta. Zagrebačka izdavačka kuća "Stvarnost" realizirala je ovaj veliki projekt, i prvo se izdanje pojavilo na hrvatskom tržištu [[1968]]., da bi potom uslijedilo mnogo novih izdanja, koja je uskoro kao izdavač preuzela "Kršćanska sadašnjost" iz Zagreba[[Zagreb]]a. O. Celestin je surađivao kao biblijski redaktor i prilikom izdavanja [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] u redakciji Dude i Fućaka ([[1973]].) te kao biblijski revizor svih hrvatskih lekcionara koje crkveni službenici rabe u bogoslužne svrhe.

Nadbiskup [[Franjo Kuharić|Kuharić]] imenovao je svojevremeno o. Celestina kao teologa i stručnjaka za kauzu beatifikacije sluge Božjega Alojzija Stepinca i u okviru tog rada Tomić je predao svoja mišljenja za gotovo sve knjige i arhivsku građu u ovom postupku. U tu svrhu je kao stručnjak proveo dvije godine u pripremi "Informacija" za istu kauzu.