Razlika između inačica stranice »Hijerarhija Katoličke Crkve«

U biskupiji svu vlast ima dijecezanski biskup, osim u onim slučajevima koji su po pravu ili odlukom pape pripali drugoj višoj vlasti. Biskupa postavlja papa, savjetujući se sa klerom biskupije i ostalim biskupima iz crkvene pokrajine ili biskupske konferencije.
 
Dok je stolica prazna (nakon biskupove smrti, premještaja, odreknuće koje je prihvatio papa ili smjene, a prije ustoličenja novog biskupa) biskupijom upravlja ''dijecezanski upravitelj'' kojeg imenuje zbor savjetnika (vidi dalje), ili ''apostolski administrator'' kojeg imenuje papa u posebnim slučajevima.
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati pomoćne biskupe ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna (biskup umre, premjesti se, odrekne se službe što prihvati papa ili biva smijenjen) biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup, dok pomoćnim biskupima prestaje služba.
 
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati pomoćne biskupe ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna (biskup umre, premjesti se, odrekne se službe što prihvati papa ili biva smijenjen) biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup (nema dijecezanskog upravitelja), dok pomoćnim biskupima prestaje služba.
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]]. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i ''biskupijske vikare'' sa određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.
 
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]] kao svog zamjenika. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i ''biskupijske vikare'' sa određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.
 
Pored toga, biskupija ima ''kancelara'' koji brine o arhivi te ''ekonoma'' i ''ekonomsko vijeće'' koji brinu o financijama biskupije. Oni mogu biti i laici.
 
Postoje i savjetodavna tijela: ''prezbiterijalno vijeće'', ''zbor savjetnika'' i ''pastoralno vijeće''. Prezbiterijalno vijeće se sastoji od svećenika i svojevrsan je biskupijski senat. Među članovima prezbiterijalnog vijeća biskup imenuje zbor savjetnika s kojim se mora posavjetovati u nekim određenim slučajevima. Također, zbor savjetnika ima i neke konkretne ovlasti za vrijeme prazne stolice, poimence imenuje dijecezanskog upravitelja i potvrđuje neke njegove odluke. Pastoralno vijeće se uglavnom sastoji od laika i savjetuje biskupa oko pastoralnih pitanja.
 
== Vidi još ==
415

uređivanja