Hijerarhija Katoličke Crkve: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 62:
U biskupiji svu vlast ima dijecezanski biskup, osim u onim slučajevima koji su po pravu ili odlukom pape pripali drugoj višoj vlasti. Biskupa postavlja papa, savjetujući se sa klerom biskupije i ostalim biskupima iz crkvene pokrajine ili biskupske konferencije.
Dok je stolica prazna (nakon biskupove smrti, premještaja, odreknuće koje je prihvatio papa ili smjene, a prije ustoličenja novog biskupa) biskupijom upravlja ''dijecezanski upravitelj'' kojeg imenuje zbor savjetnika (vidi dalje), ili ''apostolski administrator'' kojeg imenuje papa u posebnim slučajevima.
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati pomoćne biskupe ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna (biskup umre, premjesti se, odrekne se službe što prihvati papa ili biva smijenjen) biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup, dok pomoćnim biskupima prestaje služba.▼
▲Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati pomoćne biskupe ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]]. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i ''biskupijske vikare'' sa određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.▼
▲Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]] kao svog zamjenika. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i ''biskupijske vikare'' sa određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.
Pored toga, biskupija ima ''kancelara'' koji brine o arhivi te ''ekonoma'' i ''ekonomsko vijeće'' koji brinu o financijama biskupije. Oni mogu biti i laici.
Postoje i savjetodavna tijela: ''prezbiterijalno vijeće'', ''zbor savjetnika'' i ''pastoralno vijeće''. Prezbiterijalno vijeće se sastoji od svećenika i svojevrsan je biskupijski senat. Među članovima prezbiterijalnog vijeća biskup imenuje zbor savjetnika s kojim se mora posavjetovati u nekim određenim slučajevima. Također, zbor savjetnika ima i neke konkretne ovlasti za vrijeme prazne stolice, poimence imenuje dijecezanskog upravitelja i potvrđuje neke njegove odluke. Pastoralno vijeće se uglavnom sastoji od laika i savjetuje biskupa oko pastoralnih pitanja.
== Vidi još ==
| |||