Hijerarhija Katoličke Crkve: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Bracodbk (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika Bracodbk, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Zivac
Zivac (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Osnovna podjela vjernika je na dva staleža, [[klerik]]e i [[laik]]e. Klerici su posvećeni službenici Crkve, dok su ostali laici. S obzirom na stupanj [[sveti red|svetog reda]], klerici se dijele na [[đakon]]e, [[prezbiter]]e (svećenike) i [[biskup]]e. Posebne službe i vlasti upravljanja u Crkvi uglavnom se dijele klericima, a neke se mogu podijeliti i laicima. Pored opće crkvene hijerarhije, vjernici iz oba staleža se mogu priključiti mnogim ustanovama i društvima (npr. [[redovnik|redovničkim ustanovama]]) u kojima postoji zasebna hijerarhija. Takve ustanove moraju biti odobrene od nadležne crkvene vlasti.
 
Na vrhu crkvene hijerarhije stoji rimski biskup, [[papa]], koji ima svu vlast u Crkvi. Upravo je po tome prepoznatljiva Katolička Crkva. Osim njega, za određene osobe i na određenim područjima vlast imaju [[ordinarij]]i, a za pojedinepojedina slučajevepitanja i niži crkveni službenici.
 
U ovom članku se govori o hijerarhiji samo [[latinska Crkva|latinske Crkve]]. Za ostale autonomne crkve vidi [[Istočne katoličke Crkve]].
 
== Biskupi ==
{{glavni|biskup}}
 
Biskupi su klerici koji su primili puninu svetog reda. Izvorno, njima pripada da budu ordinariji na određenom području zvanom mjesna Crkva ili [[biskupija]]. Takvi biskupi se nazivaju ''[[dijecezanski'' biskup|dijecezanski]]. No danas biskupi mogu dobiti i druge službe u Crkvi, kao što je [[pomoćni biskup]], [[nuncij]] ili službenik [[Rimska kurija|Rimske kurije]]. Ipak, i ti biskupi u naslovu imaju neku biskupiju kojom ne upravljanju, i zato se nazivaju ''[[naslovni biskupi''biskup]]i. To su uglavnom povijesne biskupije koje više ne postoje i zovu se ''naslovne biskupije''.
 
== Vrhovna Crkvena vlast ==
Line 21 ⟶ 23:
Papa je biskup rimske mjesne Crkve. Po tom položaju on je vrhovni poglavar Katoličke Crkve i u njoj ima apsolutnu vlast. Isključivo njemu pripada osnivanje drugih biskupija, postavljanje biskupa i još mnogo ovlasti.
 
Da bi mu bila osigurana potpuna sloboda papi, papa je [[suverenost|suveren]] na malom teritoriju u gradu [[Rim]]u, [[Vatikan]]u. Papi pri upravljanju Crkvom pomažu mnogi uredi [[Rimska kurija|Rimske kurije]] smješteni u Vatikanu ili drugdje u Rimu, među kojima su [[državno tajništvo Svete Stolice|državno tajništvo]], [[kongregacija|kongregacije]], papinska vijeća, komisije, akademije, sudovi i razni drugi uredi. Papa i njegovi uredi u [[kanonsko pravo|kanonskom]] se [[kanonsko pravo|pravu]] nazivaju [[Apostolska Stolica]].
 
Papu biraju [[kardinal|kardinali svete rimske Crkve]] mlađi od 80 godina na [[konklava|konklavi]] nakon smrti ili odreknuća prethodnoga pape. Kardinali su biskupi koji imaju drugu redovitu službu u Crkvi, a bira ih papa. Budući da od davnina rimskog biskupa bira rimska biskupija, kardinali, iako mogu biti iz bilo koje zemlje svijeta, po kardinalskom su naslovu pripadnici te biskupije. Kardinalska titula je uglavnom počasna, i osim izbora pape nosi malo drugih prava.
Line 57 ⟶ 59:
 
Na području jednog naroda ili države osnivaju se biskupske konferencije. Skupština biskupske konferencije, koju uglavnom čine svi biskupi sa njenog područja, održava se barem jednom godišnje. Mogu donositi odluke samo u nekim područjima, kao što je liturgija, a njihove odluke obvezuju samo ako za njih glasa dvije trećine članova i potvrdi ih Apostolska stolica. Ipak, biskupske konferencije u praksi imaju veće ovlasti od biskupskih skupštine crkvenih regija i pokrajinskih sabora.
 
U nekim državama (npr. u [[Poljska|Poljskoj]]) biskup jedne biskupije, najčešće najstarije u tom narodu, ima naslov [[primas]]a. To je u načelu počasna titula i ne nosi sa sobom nikakvu vlast.
 
=== Unutrašnje uređenje partikularnih Crkava ===
Line 64 ⟶ 68:
Dok je [[prazna stolica|stolica prazna]] biskupijom upravlja ''dijecezanski upravitelj'' kojeg imenuje zbor savjetnika (vidi dalje), ili ''apostolski administrator'' kojeg imenuje papa u posebnim slučajevima.
 
Ako potrebe savjetuju, papa u biskupiji može imenovati [[pomoćni biskup|pomoćne biskupe]] ili [[biskup koadjutor|biskupa koadjutora]] koji su naslovni biskupi. Oni pomažu biskupu u vođenju službe. Razlika je u tome što u slučaju da biskupska stolica ostane prazna biskup koadjutor automatski postaje dijacezanski biskup (nema dijecezanskog upravitelja), dok pomoćnim biskupima prestaje služba.
 
Za vršenje redovite vlasti, biskup imenuje [[generalni vikar|generalnog vikara]] kao svog zamjenika. On je također ordinarij vjernicima u biskupiji i vrši svu vlast u ime biskupa, osim ako po pravu ili po biskupovoj volji sam biskup treba upravljati. Također, biskup može imenovati i ''[[biskupijski vikar|biskupijske vikare'']] sa određenim užim ovlastima. Biskup bi za ove funkcije prije svega trebao imenovati biskupa koadjutora i pomoćne biskupe, a ako njih nema druge iskusne svećenike.
 
Pored toga, biskupija ima ''kancelara'' koji brine o arhivi te ''ekonoma'' i ''ekonomsko vijeće'' koji brinu o financijama biskupije. Oni mogu biti i laici.
 
Postoje i savjetodavna tijela: ''prezbiterijalno vijeće'', ''zbor savjetnika'' i ''pastoralno vijeće''. Prezbiterijalno vijeće se sastoji od svećenika i svojevrsan je biskupijski senat. Među članovima prezbiterijalnog vijeća biskup imenuje zbor savjetnika s kojim se mora posavjetovati u nekim određenim slučajevima. Također, zbor savjetnika ima i neke konkretne ovlasti za vrijeme prazne stolice, poimence imenuje dijecezanskog upravitelja i potvrđuje neke njegove odluke. Pastoralno vijeće se uglavnom sastoji od laika i savjetuje biskupa oko pastoralnih pitanja.
 
== Župe ==
{{glavni|župa}}
{{glavni|župnik}}
 
Glavna administrativna jedinica unutar partikularne Crkve je župa. Nju vodi župnik kojega imenuje dijecezanski biskup među svećenicima. Njegova zadaća je direktno brinuti o povjerenom mu narodu, dijeliti sakramente, propovijedati i voditi sprovode te voditi župne knjige (knjige krštenih, vjenčanih, umrlih isl.). Također, trebao bi upoznati svoje župljane, pohoditi ih, savjetovati i biti im potpora. On ipak nije ordinarij i nema vlast nad župljanima.
 
Ako je potrebno, biskup može župniku dodijeliti jednog ili više ''župnih vikara'', također iz reda svećenika, koji vode župu kao zamjenici župnika. Župa ima svoje ''pastoralno vijeće'' sastavljeno uglavnom od laika koje savjetuje župnika i ''ekonomsko vijeće'' koje brine o financijama župe.
 
Više župa udružuju se u [[dekanat]]e na čijem je čelu ''dekan''. Njegova zadaća je koordinirati rad župa u dekanatu i brinuti se o klericima.
 
== Vidi još ==