Smrt: razlika između inačica

'''S one strane'''

 

 

Odjednom, čovjek se budi u nekoj drugačijoj stvarnosti nepoznate dimenzije, nevidljiv, bestjelesan u -eteru sličnom- nematerijalnom duplikatu ljudskog tijela. [[Teozofija]] to naziva „astralno tijelo“, sa zadržanim principom svijesti i „psihičkim“ nervnim sistemom koji je kopija fizičkoga.

Nakon prolaska kroz neku vrstu 'tunela', dolazi u sredinu u kojoj ga omata siva, nejasna, sumraku slična svjetlost. Iznenađen je kad shvati da je izvan materijalnog tijela, ali sa umom koji postaje lucidniji i sa izoštrenijim i savršenijim osjetilima. Pokušava doprijeti do svoje okoline i onih koji ga okružuju, ali ga oni ni ne osjećaju, ni ne čuju ni ne vide. To ponekad izaziva potištenost i ljutnju, a zatim shvaća da je mrtav i ne zna kamo ići i što uraditi.

Istovremeno osjeća začuđenost nad beskrajnim mirom koji ga obuzima i primjećuje pozitivnosti svog stanja kao što su: nesmetani prolazak kroz čvrste tvari (zidove ili stijene), gotovo trenutačnu mogućnost putovanja bilo gdje, pa čak i povećane psihičke moći; a sve to je moguće misaono inicirati.

 

Može se dogoditi (ali ne mora) da pokojnik susretne druga bića u istoj vrsti tijela, ali sasvim sigurno slijedi susret sa bićem sazdanim od Svjetlosti. Vrijeme, prostor, religija i jezik gube svaki smisao i značenje. Komunikacija sa Svjetlom odvija se prijenosom misli bez ikakve mogućnosti nesporazuma, u ozračju savršenog razumijevanja, suosjećanja i čiste, nepatvorene Ljubavi; čak i sa određenom dozom humora...