Dvorac Eugena Savojskog: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
Prema podacima iz knjige »Osmanski pečat« koja je nastala u belomanastirskom Zavodu za baranjsku povjesnicu, proslavljeni vojskovođa je rođen [[1663]]. u [[Pariz]]u, a 20 godina poslije stupio je u službu austrijskog cara [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I]]. i kao dragovoljac sudjelovao u obrani [[Beč]]a. Upravo se ta, [[1683]]. godina, smatra početkom Velikog rata protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Kao najznačajnije razdoblje iz vremena ovoga princa koji je proslavio 73 godine života, spominje se njegovo sudjelovanje u bitci kod [[Mohač]]a [[1687]]. godine kada je osmanska vojska pretrpjela snažan poraz. Bio je to zapravo i kraj njihove vladavine na ugarskom tlu. Među brojnim vojnim pohodima i pobjedama pripisuje mu se i osvajanje [[Beograd]]a [[1717]]. godine, a 16 godina poslije ovjenčan je kao vrhovni zapovjednik carske vojske.
Na prostoru Baranje svoj trag je ostavio i kao vlasnik četiri dvorca među kojima je i onaj u Bilju, koji je heroju naše priče poslužio više u vrijeme ljeta i lova. Savoyski se, naime, u njemu kraće zadržavao, a kako nam je otkrio ravnatelj Zavoda za baranjsku povjesnicu prof. Davorin Taslidžić - u biljskom dvorcu bio je sedam puta?! Ovo je i razumljivo s obzirom da su mu na raspolaganju bila još tri slična dvorca izgrađena na prostoru ondašnjeg beljskog distrikta, koji je obuhvaćao tri četvrtine južne [[Baranja|Baranje]], odnosno Ugarske. Također, Taslidžić tvrdi da je Savojskom zemljište na kojem je dao izgraditi dvorce darovao car Leopold za zasluge, odnosno pobjede koje je izvojevao nad Turcima, ali darovnicu dobiva uz naknadu, odnosno plaćanje 80.000 forinti. Što se pak tiče samoga dvorca nedovoljno je povijesno i arhitektonski istražen, no to je inače sudbina dvoraca na prostoru Baranje. Njegov perivoj u literaturi se tek spominje, dok poneki navodi oko vremena nastanka dvorca nisu pouzdani. Tako se nagađa i oko imena autora ove građevine, a jedno od moguće točnih je ono po kojem bi to trebao biti austrijski arhitekt Johan Lucas Kildebrandt, poznat kao graditelj
Dvorac se nalazi na rubu močvarnog i poplavnog područja [[Kopački rit|Kopačkog rita]], a u njegovu se tlocrtu navodi četvorina veličine 55,86×56,89 metara s unutrašnjim kvadratičnim dvorištem. Njegovi oklopi, tvrde poznavatelji, podsjećaju na renesansni način obrane, odnosno na kasnosrednjovjekovne i renesansne nizinske burgove. Nakon što ste se uputili cestom sjeveroistočno od Osijeka (a mnogi se uvijek osvrnu na tlo u ratu porušenog i nekada svima poznatog ugostiteljskog objekta [[Čingi-lingi-čarda|Čingi Lingi Čarda]]) ubrzo ćete dospjeti do perivoja dvorca u kojem su od [[1977]]. godine i ranije prevladavale četinjače i listače. Inače, ovom objektu koji pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, a zapravo je nastao između [[1705]]. i [[1712]]. godine - pristupa se mostom preko Grabišta. Također, Taslidžić u knjizi »Na vratima naroda, na granici svjetova« bilježi kako se perivoj prostire na površini od oko osam hektara, a dvorac je [[1824]]. godine bio okružen šljivikom i šumom i tek poslije preoblikovan u perivoj. »Livade, šume i gajevi u okolici dvorca sa svojim kultiviranim prizorima također su u službi parka i to najviše lovačkoga«, dodaje autor spomenute knjige.
| |||