Krvavi sabor križevački: razlika između inačica

Pozvan je i ban [[Stjepan II. Lacković]]. Sabor se, po svemu sudeći, održao u Crkvi svetoga križa. Hrvatska je vojska ostala izvan grada, a ban Lacković, njegov sinovac Andrija i hrvatski plemići ostavili su oružje ispred mjesta održavanja skupa na kojemu uživaju kraljevu zaštitu.Kralj U burnoj raspravi koja je prvobitnouslijedila, htioMađari dasu seoptužili onLackovića iporadi hrv.izdaje plemićiu malobitci družekod noNikopolja. nakonPadaju nekogteške vremenariječi, počinje tučnjava, i kraljevi vazali potežu mačeve kojima su na očigled kralja, sasjekli bana Lackovića i sinovca Andriju te hrvatsko plemstvo.

Dogodilo se to 27. veljače [[1397]]. Na vijest o pogibiji bana i plemića, hrvatska je vojska pohitala u Križevce i započela je bitka sa Žigmundovim pristašama. U neravnopravnoj borbi palo je pedesetaktridesetak Hrvata, prije no što su se povukli Lackovićevi pristaše.

Gnjevan hrvatski puk, pod vodstvom '''Stjepana Prodavića''', još se jednom u Podravini pokušao osvetiti kralju, no Hrvati su potisnuti, a Žigmund koristi priliku i sa svojim podanicima 2. ožujka prelazi Dravu i povlači se u [[Ugarska|Ugarsku]]. Dva dana kasnije izdao je u Žaknju glasovitu povelju kojom grad Čakovec, Međimurje i druge posjede Stjepana Lackovića daruje svojim vjernim podanicima, među prvima Hermanu Celjskom.

Vijest o zbivanjima na saboru u Križevcima odjeknula je hrvatskim zemljama. Nečistu savjest pokušao je Žigmund oprati dajući nove kraljevske povlastice Križevcima i nekim drugim hrvatskim gradovima. No, Krvavi sabor križevački ostao je zabilježen u sjećanjima, pričama i umjetničkim djelima, a i danas se taj događaj naziva [[''krvavi križevački sabor'']] koji je ovjekovječio i [[Oton Iveković]] slikom u križevačkoj crkvi Svetog križa.