Staroegipatska umjetnost: razlika između inačica

Evolucijom mastabe došlo je do izgradnje tzv. ''[[stepenasta piramida|stepenastih piramida]]'' od kojih je najznačajnija ona faraona [[Džoser]]a iz III. dinastije (Staro Carstvo). U Sahari Saqqari na mjestu stare mastabe u koju su se sahranjivale kraljica i kraljevska djeca nije bilo dovoljno mjesta za faraona Džosera, pa je [[Imhotep]], prvi poznati arhitekt, povećao osnovu od kvadrata u pravokutnik i na nju dodao još 4 terase - platforme, a kasnije još dvije. Pretpostavlja se da je ovakva simbolika koja vodi stepenasto prema nebu trebala olakšati uzlet duše pokojnika prema vrhovnom bogu suncu - [[Ra]]. Džoserov kompleks, pored piramide, sadržavao je ulaznu kapiju, [[trijem]], kapele i sve je bilo opasano velikim [[zid]]om.

Najpoznatiji kompleks piramida je pored Gize (Gizeh), faraona [[Keops]]a, [[Keframa]] i [[Mikerina]] (IV. dinastija). Najstarija i najveća je ''[[Keopsova piramida]]'' (230 x 148 m), pored nje su 3 manje oštećene - najvjerojatnije od njegovih kćeri. Monumentalni volumen piramide je jako zatvoren, gotovo puno geometrijsko tijelo ravnih stranica. Na površini bilo je oklopljeno najglatkijim pločama koje su reflektirale svjetlo i u golemom prostranstvu pustinje odavale istinski zapanjujući dojam na posmatračapromatrača. U unutrašnjosti, piramida se sastoji od uskih mračnih hodnika koji vode do glavne faraonove grobne komore koja je, u odnosu na monumentalni volumen zida piramide, jako mala (10 x 5 x 5 m). Od glavne sobe nalazi se niz prostorija različitih vjerskih namjena, a zanimljiv je i maleni tunel za zrak koji gleda na sazviježđe [[Oziris]], jedinu nepokretnu točku na noćnom nebu koje se ne miče i koje je vjerojatno služilo kao orijentacija pri gradnji. Plan svake piramide je drugačiji, samo je ulaz uvijek na sjevernoj strani. Druga piramida je Keopsovog sina Kefrema, a treća, najmanja, Kefremovog sina Mikerina.

'''Egipatsko pismo''' predstavlja poseban umjetnički izraz, cilj pisma je narativni (saopćavajući), ali i dekorativni (ukrašavajući)- [[hijeroglifi]]. Natpisi uvijek prate [[reljef]]e, objašnjavaju njihov sadržaj, a čitali su se i odozgo prema dolje ili tečno s lijeva na desno i natrag s desna na lijevo. Pismo je zanimljivo jer pokazuje kako se na slikovit način mogu pojednostavljenim znakovima označiti pojedina bića, predmeti, pa i nezbiljski pojmovi, a ponekad sklopom znakova možemo čitanjem dobiti zvukove koji označavaju nešto potpuno drugo od onoga što je oslikano. Zato je egipatsko pismo predstavljalo zagonetku evropskimeuropskim istraživačima koji nisu navikli da jedna slika predstavlja i pojam i slog, te da se neki pojmovi mogu pisati na više načina.

U Starom carstvu su svi likovi bili iste veličine, a cijela površina zida je bila podijeljena horizontalno na više pločaploha i čitali su se od dna prema vrhu. Tek se u srednjem carstvu pojavljuju likovi različitih visina u istoj sceni.