Razlika između inačica stranice »Giovanni Pico della Mirandola«

sadržaj
mNo edit summary
(sadržaj)
== Životopis ==
 
Pico je bio potomak obitelji sjevernotalijanskih sitnih plemića. Kao mladić studirao je na sveučilištima u [[Bolonja|Bolonji]], Ferrari, [[Padova|Padovi]], Paviji i [[Pariz]]u, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, [[književnost]]i, srednjovjekovnoj skolastici i [[teologija|teologiji]], [[grčki jezik|grčkom jeziku]] i grčkoj filozofiji. Kasnije je naučio i [[hebrejski jezik|hebrejski]], [[arapski jezik|arapski]] i [[aramejski jezik|aramejski]].<ref>Eliksir i kamen, str. 122.</ref> Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s [[Marsilio Ficino|Ficinom]] i postao uglednim članom ''Firentinske Akademije''.
U filozofiji je pod jakim utjecajem [[Platon]]a, [[Aristotel]]a, [[novoplatonizam|novoplatonizma]] i [[kabala|kabale]]. Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.</ref> Zbog toga je u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i [[Teologija|teologa]] različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom ''De dignitate hominis'' ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.<ref>Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.</ref> Međutim, papa je zabranio taj skup i izopčio ga iz Crkve. rehabilitiran je tek pred smrt.
 
U filozofiji je pod jakim utjecajem [[Platon]]a, [[Aristotel]]a, [[novoplatonizam|novoplatonizma]] i [[kabala|kabale]]. Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.</ref> Zbog toga je [[1486]]., u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i [[Teologija|teologa]] različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom ''De dignitate hominis'' ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.<ref>Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.</ref> Međutim, papa [[Inocent VIII.]] (1484.-1492.) je zabranio taj skup i izopčio ga iz Crkve. rehabilitiranRehabilitiran je tek pred smrt.
 
Borio se jednako tako i protiv mističkih [[astrologija|astroloških]] proricanja, ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i [[magija|magije]] kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.
 
== Literatura ==
*''Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen,: nasljeđe magije i alkemije, Zagreb, 2000.'' ISBN 953-6716-11-9
*''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Zagreb, 2007.'' ISBN 978-953-7224-16-5
*''Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008.'' ISBN 978-953-300-042-8