Wikipedija

Tomo Vereš: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Fr. dr. sc. Tomo Vereš''' ([[Subotica]], [[24. veljače]] [[1930.]] - [[Zagreb]], [[9. prosinca]] [[2002.]]) je bio [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] dominikanac, filozof, marksolog, istaknuti prevoditelj, profesor teologijefilozofije, knjižničar.
 
Rođen je u Subotici, gdje je završio pučku školu i gimnaziju. U Dominikanski red stupio je [[1949.]] u [[Dubrovniku]]. Za svećenika je zaređen [[1956.]] u Francuskoj, u Etiollesu. Filozofiju i teologiju je studirao u Dubrovniku i Saulchoireu u Francuskoj, gdje [[1958.]] postiže licencijat iz teologije, zatim u Freiburgu im Breisgau u Njemačkoj te u [[Zagrebu]], gdje je [[1970.]] na Teološkom fakultetu obranio doktorsku disertaciju o filozofsko-teološkom dijalogu s Marxovim djelom.
Rodio se u Subotici. U istom gradu je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon toga se zaređiva u [[dominikanci|dominikance]] u [[Dubrovnik]]u, a za svećenićki red prima u Francuskoj [[1949.]], u [[Etiollesu]].
 
PotomFilozofiju seje opet vraća u Dubrovnik, gdje predajepredavao na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu, au Dubrovniku te od [[1974.]] ukao Zagreburedovni profesor na [[Filozofski fakultet Družbe Isusove|Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu]]. Od 19751976. do 1985. pribio je predsjednikom ondašnjojTajništva Biskupskojtadašnje konferencijiBiskupske predsjedavakonferencije TajništvomJugoslavije za one koji ne vjeruju.▼
Studirao je bogoslovlje i filozofiju. 1958. je postigao licencijat iz teologije, a 1970. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu je obranio doktorsku disertaciju.
 
Vereš je najviše obilježio hrvatski tomizam u 20. st. Njegov rad je obilježen pokretanjem sustavnog prevođenja na hrvatski jezik djela prvaka srednjovjekovne misli, Alberta Velikog i Tome Akvinskoga. Dobro je poznavao i misao francuskog filozofa [[Jacques Maritain|Jacquesa Maritaina]. Nadahnjujući se naukom Tome Akvinskog, započeo je znanstveni dijalog kršćana s marksizmom, na kojem je radio 20 godina. Dijalog mu je bio „ontološki model, razumijevanje bitka i suglašavanje s bitkom“. Jedno od središnjih mjesta u Verešovu djelu zauzima Akvinčevo shvaćanje zadaće ljudskog razuma u velikim filozofskim i teološkim problemima. Svjestan povjerenja što ga je Akvinac imao u razum i filozofiju, Vereš ističe stvaralačku moć razuma, koji je "bitno moć dijaloga, razabiranja novih mogućnosti i sabiranja svih razlika". Za njega je filozofija "vrhunski misaoni napor čovjeka da kroz ono što je poznato i spoznatljivo traži ono što je nepoznato i osluškuje što je neshvatljivo". Filozofija i teologija, vjera i razum nisu oprečni jer povijest filozofije pokazuje da se filozofska misao konstantno zaokuplja pitanjem Boga. Vereš ističe autonomiju obiju znanstvenih disciplina. Odbacivao je pojam „kršćanske filozofije“ jer se protivi naravi kršćanstva koje je svojim univerzalizmom otvoreno prema svim kulturama, civilizacijama i filozofijama. Za njega je takav partikularizam, „kršćanska filozofija“, contradictio in adiecto. Vereš se bavio i pitanjem nacionalnih manjina (bunjevačko pitanje u Bačkoj) te socijalnim naukom Crkve.
▲Potom se opet vraća u Dubrovnik, gdje predaje na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu, a od 1974. u Zagrebu na [[Filozofski fakultet Družbe Isusove|Filozofskom fakultetu Družbe Isusove]]. Od 1975. do 1985. pri ondašnjoj Biskupskoj konferenciji predsjedava Tajništvom za one koji ne vjeruju.
Radio je i kao samostanski knjižničar u zagrebačkom dominikanskom samostanu, gdje je vodeći samostansku knjižnicu "[[Hijacint Bošković]]" doveo do razine regionalnog spomenika kulture.
 
Sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima.
 
U svom radu se posebice posvetio proučavanju i prevođenju srednjovjekovnih filozofa [[sveti Albert Veliki|sv. Alberta Velikog]], [[sveti Toma Akvinski|sv. Tome Akvinskog]] i [[Jacques Maritain|Jacquesa Maritaina]]. Također se bavio i dijalogom s [[marksizam|marksistima]]. i pitanjem hrvatske manjine (pitanje bunjevačkih Hrvata u Bačkoj). Njegov doprinos na ovom području je bio pionirski.
 
Njegovo proučavanje sv. Tome Akvinskog je bilo toliko veliko, da je Tomo Vereš najsnažnije obilježio hrvatski [[tomizam]] u drugoj polovici 20. st.. Uvelike je zaslužan za približavanje djela sv. Tome Akvinskog hrvatskoj javnosti.
 
Tomo Vereš je pisao na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i francuskom. Djela su mu prevedena na engleski, talijanski, slovenski, španjolski i albanski jezik.
 
Tomo Vereš je zaslužandao je svoj doprinos i u istraživanju najstarijeg hrvatskog sveučilišta, uz dominikanca prof. Ondr. jesc. doStjepana otkrićaKrasića dakoji je, dominikanskina samostantemelju udugogodišnjeg Zadruistraživanja najstarijedošao hrvatskodo sveučilišteotkrića došaoda proučavajućije dokumenteu generaladominikanskom dominikanskogsamostanu redau kojiZadru jeutemeljeno utemeljionajstarije zadarskihrvatsko sveučilište 1396. samostangodine.
 
Tomo Vereš je umro u Zagrebu 9. prosinca 2002., nakon duge i teške bolesti; pokopan je, po svojoj izričitoj želji, na gradskom groblju u Subotici 17. prosinca 2002.
 
== Nagrade i priznanja ==
[[10. lipnja]] [[2000.]] ga je Učitelj Dominikanskog reda fr. [[Timothy Radcliffe]] O.P. promaknuo u "učitelja svete teologije" (''magister in sacra theologia''). Ovo odlikovanje je najveće priznanje među dominikancima, a daje ga se za osobite zasluge na unapređenju znanosti, s naglaskom na filozofske i teološke.
 
== Bibliografija ==
 
Tomo Vereš, Filozofsko-teološki dijalog s Marxom, Zagreb, 1973, 218 str.; 2 izd. 1981, 320 str.
 
Tomo Vereš, Iskonski mislilac, Zagreb, 1978.
 
Tomo Vereš, Pružene ruke. Prilozi za dijalog između marksista i kršćana, Zagreb: FTI, 1989, 473 str.
 
Tomo Vereš, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2315 Toma Akvinski i Jacques Maritain o demokraciji], ''Obnovljeni život'' 56 (2001) 1, str. 7-21.
 
Tomo Vereš, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2513 Toma Akvinski: De ente et essentia], ''Obnovljeni život'' 53 (1998) 2, 131-140.
 
*[http://www.globus.hr:8080/bookshop/Book.htm?sp=201 Nakladni zavod Globus] Toma Akvinski, Izabrano djelo, izabrao i preveo Tomo Vereš, drugo znatno prošireno i dotjerano izdanje priredio Anto Gavrić, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2005, 839 str.
 
Anto Gavrić (ur.), Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O.P., Zagreb. Dominikanska naklada Istina, 2000
 
 
== Vanjske poveznice ==
*[http://bib.irb.hr/datoteka/201651.Gveres_bibl.doc] Petar Marija RADELJ, Bibliografija fr. Petra Tome Vereša O.P.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Tomo_Vereš"