|
'''Fr. dr. sc. Tomo Vereš''' ([[Subotica]], [[24. veljače]] [[1930.]] - [[Zagreb]], [[9. prosinca]] [[2002.]]) je bio [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] dominikanac, filozof, marksolog, istaknuti prevoditelj, profesor filozofijeteologije, knjižničar.
Rodio se u Subotici. U istom gradu je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon toga se zaređiva u [[dominikanci|dominikance]] u [[Dubrovnik]]u, a za svećenićki red prima u Francuskoj [[1949.]], u [[Etiollesu]].
Rođen je u Subotici, gdje je završio pučku školu i gimnaziju. U Dominikanski red stupio je [[1949.]] u [[Dubrovniku]]. Za svećenika je zaređen [[1956.]] u Francuskoj, u Etiollesu. Filozofiju i teologiju je studirao u Dubrovniku i Saulchoireu u Francuskoj, gdje [[1958.]] postiže licencijat iz teologije, zatim u Freiburgu im Breisgau u Njemačkoj te u [[Zagrebu]], gdje je [[1970.]] na Teološkom fakultetu obranio doktorsku disertaciju o filozofsko-teološkom dijalogu s Marxovim djelom.
Studirao je bogoslovlje i filozofiju. 1958. je postigao licencijat iz teologije, a 1970. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu je obranio doktorsku disertaciju.
Filozofiju je predavao na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku te od [[1974.]] kao redovni profesor na [[Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu]]. Od 1976. do 1985. bio je predsjednikom Tajništva tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije za one koji ne vjeruju. ▼
▲FilozofijuPotom jese predavaoopet vraća u Dubrovnik, gdje predaje na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu , u Dubrovniku tea od [[1974. ]] kaou redovni profesorZagrebu na [[ Filozofski fakultet Družbe Isusove|Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu]]. Od 19761975. do 1985. bio je predsjednikompri Tajništvaondašnjoj tadašnjeBiskupskoj Biskupskekonferenciji konferencijepredsjedava JugoslavijeTajništvom za one koji ne vjeruju.
Vereš je najviše obilježio hrvatski tomizam u 20. st. Njegov rad je obilježen pokretanjem sustavnog prevođenja na hrvatski jezik djela prvaka srednjovjekovne misli, Alberta Velikog i Tome Akvinskoga. Dobro je poznavao i misao francuskog filozofa [[Jacques Maritain|Jacquesa Maritaina]. Nadahnjujući se naukom Tome Akvinskog, započeo je znanstveni dijalog kršćana s marksizmom, na kojem je radio 20 godina. Dijalog mu je bio „ontološki model, razumijevanje bitka i suglašavanje s bitkom“. Jedno od središnjih mjesta u Verešovu djelu zauzima Akvinčevo shvaćanje zadaće ljudskog razuma u velikim filozofskim i teološkim problemima. Svjestan povjerenja što ga je Akvinac imao u razum i filozofiju, Vereš ističe stvaralačku moć razuma, koji je "bitno moć dijaloga, razabiranja novih mogućnosti i sabiranja svih razlika". Za njega je filozofija "vrhunski misaoni napor čovjeka da kroz ono što je poznato i spoznatljivo traži ono što je nepoznato i osluškuje što je neshvatljivo". Filozofija i teologija, vjera i razum nisu oprečni jer povijest filozofije pokazuje da se filozofska misao konstantno zaokuplja pitanjem Boga. Vereš ističe autonomiju obiju znanstvenih disciplina. Odbacivao je pojam „kršćanske filozofije“ jer se protivi naravi kršćanstva koje je svojim univerzalizmom otvoreno prema svim kulturama, civilizacijama i filozofijama. Za njega je takav partikularizam, „kršćanska filozofija“, contradictio in adiecto. Vereš se bavio i pitanjem nacionalnih manjina (bunjevačko pitanje u Bačkoj) te socijalnim naukom Crkve.
Radio je i kao samostanski knjižničar u zagrebačkom dominikanskom samostanu, gdje je vodeći samostansku knjižnicu "[[Hijacint Bošković]]" doveo do razine regionalnog spomenika kulture.
Sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima.
U svom radu se posebice posvetio proučavanju i prevođenju srednjovjekovnih filozofa [[sveti Albert Veliki|sv. Alberta Velikog]], [[sveti Toma Akvinski|sv. Tome Akvinskog]] i [[Jacques Maritain|Jacquesa Maritaina]]. Također se bavio i dijalogom s [[marksizam|marksistima]]. i pitanjem hrvatske manjine (pitanje bunjevačkih Hrvata u Bačkoj). Njegov doprinos na ovom području je bio pionirski.
Njegovo proučavanje sv. Tome Akvinskog je bilo toliko veliko, da je Tomo Vereš najsnažnije obilježio hrvatski [[tomizam]] u drugoj polovici 20. st.. Uvelike je zaslužan za približavanje djela sv. Tome Akvinskog hrvatskoj javnosti.
Tomo Vereš je pisao na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i francuskom. Djela su mu prevedena na engleski, talijanski, slovenski, španjolski i albanski jezik.
Tomo Vereš je dao je svoj doprinoszaslužan i u istraživanju najstarijeg hrvatskog sveučilišta, uz dominikanca prof. dr.On sc.je Stjepanado Krasićaotkrića kojida je, nadominikanski temeljusamostan dugogodišnjegu istraživanjaZadru došaonajstarije dohrvatsko otkrićasveučilište dadošao jeproučavajući udokumente dominikanskomgenerala samostanudominikanskog ureda Zadrukoji utemeljenoje najstarijeutemeljio hrvatsko sveučilište 1396.zadarski godinesamostan.
Tomo Vereš je umro u Zagrebu 9. prosinca 2002., nakon duge i teške bolesti; pokopan je, po svojoj izričitoj želji, na gradskom groblju u Subotici 17. prosinca 2002.
== Nagrade i priznanja ==
[[10. lipnja]] [[2000.]] ga je Učitelj Dominikanskog reda fr. [[Timothy Radcliffe]] O.P. promaknuo u "učitelja svete teologije" (''magister in sacra theologia''). Ovo odlikovanje je najveće priznanje među dominikancima, a daje ga se za osobite zasluge na unapređenju znanosti, s naglaskom na filozofske i teološke.
== Rekli su o Tomi Verešu ==
Kardinal Georges Cottier, bivši dugogodišnji teolog Papinskog doma, prigodom predstavljanja velebna djela oca Tome Vereša Izabrano djelo Tome Akvinskog i svoje knjige Pamćenje i kajanje: zašto Crkva traži oprost, u izdanju [http://www.globus.hr Nakladnog zavoda Globus] iz Zagreba u lipnju 2005., poslao je 31. 5. 2005. poruku u kojoj između ostaloga stoji: "Bratsko prijateljstvo povezivalo me je s ocem Verešom. Rijetko smo se susretali i rijetko smo pisali jedan drugome. No, odmah smo uvidjeli kako nas sjedinjuje duboko zajedništvo misli. Bilo je to prigodom neformalnog kolokvija što ga je organizirao asistent Učitelja dominikanskog Reda. Bilo je to vrijeme sandinističke vlasti u Nikaragvi, u kojoj je sudjelovalo nekoliko svećenika, a mi smo trebali zauzeti stajalište prema marksizmu koji je snažno privlačio brojne umove. Otac Vereš je imao iskustva o stvarnom komunizmu. Otkrivši kako su umovi zadojeni revolucionarnim romantizmom, još više se osjećao prepuštenim totalitarnoj tamnici. Tada me je iznenadila čvrstoća i jasnoća njegove misli."
Prof. dr. sc. Anto Mišić, dekan Filozofskog Fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu: In memoriam Tomo Vereš (1930.-2002.), Obnovljeni život 58 (Zagreb, 2003) 1, str. 126: "Dok se pokušavao dijaloški postaviti prema marksizmu kao filozofskom sustavu, ističući ujedno i svu njegovu misaonu diskutabilnost, potpuno je odbacivao marksizam kao ideologiju u komunističkim političkim sustavima. Govoreći o svom bavljenju marksizmom, svojim je studentima jednom kazao da mu je žao što je toliko vremena potrošio za nešto što svojom vrijednošću to ne zaslužuje. Ipak, svojim pisanjem o marksizmu u vremenu kada je svako drugačije mišljenje od službeno-partijskog moglo biti opasno, Vereš je odigrao važnu ulogu među hrvatskim intelektualcima koji su nastojali izgraditi što objektivniji stav o marksističkoj filozofiji i komunističkoj ideologiji... Mi koji smo pak imali sreću biti njegovi studenti - kojima je prenosio svoja filozofsko-teološka znanja, koje je učio ljubiti i boriti se za istinu i onda kada to nije bilo lako ni ugodno, koji smo ga upoznali ne samo kao velikog prevoditelja, pisca i znanstvenika nego i kao čovjeka, redovnika i svećenika - imamo obvezu da blago koje je svojim marom prikupio ne bude beskorisno zakopano."
Antun Juraj Gracin (Zadar), Vereš i Marx, Crkva u svijetu 40 (2005), br. 2, str. 254: "Vrijednost njegova [Verešova] rada očituje se izvan vremenskog konteksta ukazujući na univerzalnu primjenjivost i nužnost dijaloga kao društvenog, ali i ontološkog modela."
Dr. Danko Plevnik 1997, u intervjuu (Dan - Dalmatinske novine, br. 80, 15. 6. 1997, str. 3): "Heraklit je nekoć spoznao da je jedan važniji od tisuće (pojedinaca) ako je najbolji. Da je danas živ i u Hrvatskoj na jednu bi stranu stavio Tomu Vereša, a na drugu tisuću ovakvih protuduhovnih blasfemičnih svećenika."
Boris Vušković, sociolog, Split: Slobodna Dalmacija, 16. 11. 1985, str. 8 (zabilježio K. Kljaković): "Drugo, naša djelovanja posredstvom javnih tribina. Ja sam gledao u Splitu što nam se dogodilo preklani u povodu stogodišnjice Marxove smrti. Mi smo u našem gradu održali komemoracije Marxu, a nismo govorili o Marxu kao kao aktualnom, živom izazovu našeg vremena. Znate li gdje je održana prva tribina o Marxu? Održao je Vereš u Sv. Frani, odmah u siječnju [točnije : 1. 11. 1982., op. AG]. A mi nismo bili u stanju da reagiramo na tu činjenicu mjesecima. To je apsurdno u gradu u kojem postoji Sveučilište i 20-30.000 članova Partije. To je nešto što je potpuno ispalo izvan naših tokova."
Isusovac dr. sc. Josip Ćurić DI, Život i djelo Tome Vereša O.P., u : Anto Gavrić (prir.), Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O.P., Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, str. 18: "Vereš je stručno i temeljito pisao o znanosti i vjeri, o uskrsnuću tijela i animiranim filmovima (kratak, duhovit i duhovan članak!), o tehnici i cirkusu, dapače i o teološkom staljinizmu... U šarolikoj lepezi tema Vereš se ne gubi, nego poput Akvinca ostaje uvijek "iskonski mislilac", tj. čovjek koji svemu prilazi iz perspektive Božanskog Praiskona. Kod toga ne zalazi ni u kakvo nabožnjaštvo, nego vazda nastoji otkriti ono - što je Toma Akvinski zvao: "plenior sensus", puniji smisao stvarnosti, newmanovski skriven "behind the veil"... U nadvrijednosti toga punijeg smisla nalazi se autentična zona dijaloga: u njoj se naše efemerne suprotnosti ne suprotstavljaju - nego konvergiraju, vodeći nas prema zasad nedostižnom idealu Istine."
Kardinal Georges Cottier O.P., Retrospektivni pogled na dijalog s maksistima, u : A. Gavrić (prir.), Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O.P., Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000, str. 421-429.
str. 424: "U okviru užeg sastanka, unutar Dominikanskog reda, upoznao sam dragog o. Vereša. Među nama je odmah nastala duboka srodnost misli. Susret, koji se je održao u kući Posljednje večere (Cenacle) u Ženevi, potaknuo je asistent Učitelja Reda koji nije baš najbolje poznavao to područje. Susret ni iz daleka nije bio miroljubiv. Bilo je to vrijeme revolucionarne vladavine u Nikaragvi; teologija oslobođenja, poistovjećena s obranom siromašnih, provodila je jako ideološko zavođenje. Mladi južnoamerički svećenik, fasciniran svim što se događa u Managvi, zadnji dan je predložio zajedničku izjavu, što je između nas izazvalo duboku podjelu. Jedan svećenik iz Poljske, o. Vereš i ja, zaprepašteni zbog vlastitog iskustva stvarnosti, odbili smo potpisati. Sastanak, koji je bio udarac u prazno, nije se više nastavio."
str. 429: "U zemljama u kojima su komunisti bili na vlasti situacija je bila sasvim drukčija. Nedvojebeno je bilo manje uvjerenih marksista nego u zapadnim demokracijama. Sve se događalo kao da su ta ideologija i njezin idolatrijski kult moći u načinu vladanja našli svoju osudu na smrt. Marksistički režimi nisu samo odnijeli nebrojene žrtve, nego su iskopali vlastiti grob. Stvarnost je tako krvavo demantirala utopiju.
Treba nešto reći i o intelektualcima. Nisu posebno briljirali svojim kritičkim mišljenjem. Mit o sovjetskoj Rusiji, domovini radnika, imao je težak život u komunističkim partijama na Zapadu. To nije jedini radnički svijet, lišen sredstava za provjeru, koji ga je upropastio. Oni koji se pozivaju na "znanstveni" karakter marksizma bili su dokaz iste lakovjernosti. Možda je slika o sovjetskom svijetu koju je režimska propaganda dugo održavala u svijetu rijedak, ako ne i jedini, uspjeh. Da su mnogi čija je zadaća misliti dopustili da budu tako lako prevareni, to je predmet sjetnog razmišljanja o brizi za istinu i za smisao odgovornosti inteligencije."
Članak je objavljen i na francuskome: Georges Cottier O.P., "Un regard rétrospectif sur le dialogue avec les marxistes", [http://www.novaetvetera.ch/ Nova et Vetera] 75 (Ženeva, 2000.) 4, str. 77-87.
== Bibliografija ==
Tomo Vereš, Filozofsko-teološki dijalog s Marxom, Zagreb, 1973, 218 str.; 2 izd. 1981, 320 str.
Tomo Vereš, Iskonski mislilac, Zagreb, 1978.
Toma Akvinski, Izabrano djelo, Zagreb, 1981.
Tomo Vereš, Pružene ruke. Prilozi za dijalog između marksista i kršćana, Zagreb: FTI, 1989, 473 str.
Toma Akvinski, Država, Zagreb, 1990.
Albertus Magnus, Philosophia realis, Zagreb, 1994.
Tomo Vereš, Dominikansko opće učilište u Zadru (1396-1807): prvo hrvatsko sveučilište, Zagreb: [http://www.globus.hr Nakladni zavod Globus] 1996.
Tomo Vereš, Bunjevačko pitanje danas, Subotica: Institut Ivan Antunović, 1997.
Tomo Vereš, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2513 Toma Akvinski: De ente et essentia], ''Obnovljeni život'' 53 (1998) 2, 131-140.
Tomo Vereš, Razmišljanja jednog kršćanina. Stazama suglasja razuma i vjere, Zagreb: HKD sv. Jeronima, 2000.
Tomo Vereš, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2315 Toma Akvinski i Jacques Maritain o demokraciji], ''Obnovljeni život'' 56 (2001) 1, str. 7-21.
*[http://www.globus.hr:8080/bookshop/Book.htm?sp=201 Nakladni zavod Globus] Toma Akvinski, Izabrano djelo, izabrao i preveo Tomo Vereš, drugo znatno prošireno i dotjerano izdanje priredio Anto Gavrić, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2005, 839 str.
Anto Gavrić (ur.), Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O.P., Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2000.
*[http://bib.irb.hr/datoteka/201651.Gveres_bibl.doc] Petar Marija RADELJ, Bibliografija fr. Petra Tome Vereša O.P.
Stjepan Kušar, In memoriam – Tomo Vereš (1930-2002), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 29 (2003) 1-2 (57-58) 5-10.
F. Compagnoni - H. Alford (izd.), Preaching Justice, Dublin, 2007, str. 459-464.
== Vanjske poveznice ==
*[http://www.veritas.com.hr/panorama/umro_fr_tomo_veres.php Veritas - Magnificat anima mea Dominum] Umro dominikanac fr. dr. Tomo Vereš
*[http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/071213.php Croatia.ch] Anto Gavrić, Peta obljetnica smrti Tome Vereša ▼*[http://193.58.252.6/pdf/2000%5C02%5C24%5C17A17.PDF Vjesnik] Petar Marija RADELJ, Osebujna pojava hrvatske filozofije
*[http://http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2108 Hrčak - Obnovljeni život, Vol_58 No_1 Ožujak 2003.] Anto Mišić, In memoriam Tomo Vereš O.P. (1930.-2002.)
*[http://www.globus.hr:8080/bookshop/Book.htm?sp=201 Nakladni zavod Globus] Toma Akvinski, Izabrano djelo, 2. znatno prošireno izdanje, 2005.
▲*[http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/071213.php Croatia.ch] Anto Gavrić, Peta obljetnica smrti Tome Vereša
*[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2108 Hrčak - Obnovljeni život 58/1(2003)] In memoriam Tomo Vereš O.P. (1930.-2002.)
*[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=3691 Glas Koncila] Toma Akvinski - aktualni naučitelj čovječnosti
*[http://www.ifzg.hr/brojevipriloga/49-50/veres49.pdf Institut za filozofiju] U potrazi za najstarijim hrvatskim sveučilištem
| 