Stjepan Kranjčić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 14:
U Križevcima se istaknuo nevjerojatnom pastoralnom revnošću, karitativnošću, darežljivošću, gostoljubivošću, duhovnošću, skromnošću, poniznošću i asketskim načinom života. Pješice je ili [[Bicikl|biciklom]] svakodnevno obilazio župljane u [[Grad|gradu]] i na [[Selo|selu]]. [[Misa|Mise]] je, [[Vjeronauk|vjeronauke]], [[Svibanj|svibanjske]] i [[Listopad|listopadske]] pobožnosti redovito držao i u središtu župe i na filijalama. Sve je godine službovanja sa župljanima pješice [[Hodočašće|hodočastio]] u [[Marija Bistrica|Mariju Bistricu]] u oba smjera. Inzistirao je na sakramentu pomirenja pa je u tom smislu bio na raspolaganju župljanima tijekom cijeloga dana. Držao je redovite duhovne obnove za okolne [[Svećenik|svećenike]], koji su zbog Kranjčićeve otvorenosti, srdačnosti i iznimne gostoljubivosti veoma rado dolazili u križevačko župno središte.
Nakon 16 godina apsolutne zauzetosti za svoje vjernike na svim razinama življenja, Stjepan Kranjčić umro je [[10. travnja]] [[1968.]] u pedesetoj godini života od posljedica druge operacije [[Tumor|tumora]] na [[Mozak|mozgu]] u jednoj rimskoj poliklinici. Za vrijeme njegova liječenja u Rimu, kao istaknutoga [[Hrvati|hrvatskog]] [[Svećenik|svećenika]], više puta posjetio ga je nadbiskup [[Franjo Šeper]]. Kranjčić je pokopan na križevačkome Gradskom groblju [[16. travnja]] [[1968.]] uz neviđen oproštaj naroda i klera. Na sprovodu se okupilo oko sto svećenika te višekilometarska kolona ožalošćenih vjernika.
Više od 40 godina nakon što je umro, vjernici Kranjčića drže na glasu svetosti, mole mu se, a njegov je grob, bez ikakvih organiziranih pohoda, redovito okićen [[Cvijeće|cvijećem]] i [[Svijeća|svijećama]].
| |||