Šotovento: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Stanovništvo: ispravak nekih poveznica |
m →Povijest: ispravak poveznice |
||
Redak 83:
==Povijest==
Područje Šotoventa oduvijek je pripadalo gradu Krku. Iako je u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] bilo slabo naseljeno postojalo je nekoliko naselja, a o naseljenosti još u [[antika|antičko]] doba svjedoče [[Rimsko Carstvo|rimske]] ostaci oko crkve Svete Fuske na moru te nazivi nekih lokaliteta kao što je npr. Kambun, a koji naziv potječe iz starog krčkog romanskog narječja [[Veclisun|Veclisun ili Veljoto]]. Naziv predjela Noliot smatra se mlađeg postanka i smatra se da potječe od drugog romanskog krčkog narječja kojim su govorili Murlaci, [[krčkorumunjski jezik|krčkorumunjskog jezika]]. Kada su na otok u [[7. stoljeće|7. st.]] došli [[Hrvati]] naselili su prvo istočni dio otoka. S vremenom se šire i prema zapadu, međutim osim mjesta [[
Kada je u 15. st. Ivan VII Frankapan prilikom podjele brojnih posjeda te tada moćne hrvatske feudalne obitelji, dobio u posjed samo otok Krk, odlučio je nastaniti na slabo naseljena područja otoka [[Morlaci|Murlake]], tj. [[Vlasi|Vlahe]] s [[Velebit]]a kako bi povećao prihode od poreza. Naselio ih je na područje Dubašnice i Šotoventa, a u manjoj mjeri i na sjeveru općine [[Dobrinj]]. Većina današnjih stanovika Šotoventa upravo su murlačkog podrijetla. Njihov [[krčkorumunjski jezik]] ili Murlačka Besida s vremenom je izumrla potiskivana hrvatskim tj. [[čakavsko narječje|čakavicom]], ali i talijanskim. Posljednji govornik tog jezika bio je Mate Bajčić koji je umro [[1875.]] g.
| |||