Razlika između inačica stranice »Magna charta libertatum«

Dodana 25.692 bajta ,  prije 11 godina
bez sažetka
m (robot Mijenja: fa:منشور کبیر)
 
[[Ivan Bez Zemlje|Ivan]] nije nikada istinski prihvatio ''Povelju'', a tome u prilog govori i to da je on nikada nije potpisao nego samo ovjerio svojim pečatom. Nepoštivanje ''Povelje'' od strane kralja kao i [[Papa|papino]] proglašenje ''Povelje'' ništavnom, doveli su Englesku do [[Građanski rat|građanskog rata]].
 
'''Velika povelja sloboda iz 1215. god.'''
 
John, po milosti Božjoj, Kralj Engleske, Gospodar Irske, Vojvoda Normandije i Akvitanije, te grof Anžua, svojim nadbiskupima, biskupima, opatima, grofovima, barunima, sucima, šumarima, šerifima, upraviteljima imanja, slugama, te svim službenicima i svojim vjernim podanicima, upućuje pozdrav.
Znajte da smo mi, po nadahnuću Božjem, za spas duše naše i duša naših prethodnika i nasljednika, u čast Boga, u slavu svete Crkve, i radi boljeg upravljanja kraljevstvom našim, po savjetu naših uvaženih očeva Stephena, nadbiskupa Canterburyjskog, poglavara cijele Engleske, i kardinala svete Rimske crkve, Henryja nadbiskupa Dublinskog, Williama biskupa Londonskog, Petera biskupa Winchesterskog, Jocelina biskupa Bathskog i Glastonburyskog, Hugha biskupa Lincolnskog, Waltera biskupa Worcesterskog, Williama biskupa Coventryjskog, Benedicta biskupa Rochesterskog, magistra Pandulfa podđakona i člana papinskog doma, brata Aymerica magistra templarskog reda u Engleskoj, te plemenitih muževa William Marshala grofa od Pembroke, Williama grofa od Salisburyja, Williama grofa od Warrena, Williama grofa od Arundela, Alan de Gallowaya konstabla Škotskog, Warin fitz Geralda, Peter fitz Herberta, Hubert de Burgha majordoma od Poitoua, Hugh de Nevillea, Matthew fitz Herberta, Thomas Basseta, Alan Basseta, Phillip de Albini, Robert de Ropsley, John Marshala, John fitz Hugha, i drugih naših vjernih podanika.
 
1. Prvo, pred Bogom smo podarili, i ovom poveljom potvrdili, u naše ime i u ime nasljednika naših, da Engleska Crkva bude vječno slobodna, i da uživa svoja neokrnjena prava, i svoje neumanjene slobode; i mi želimo da to bude obdržavano, što je očigledno iz činjenice da smo mi svojevoljno, prije izbijanja sadašnjeg sukoba između nas i naših baruna, podarili i poveljom potvrdili slobodu crkvenih izbora – pravo koje se smatra najneophodnijim i najvažnijim za nju – i učinili da to potvrdi papa Innocent III. Tu slobodu mi ćemo poštivati, i želimo da je i naši nasljednici poštuju u dobroj vjeri i na vječna vremena. Također smo u naše ime i u ime nasljednika naših, svim slobodnim ljudima kraljevstva našeg, podarili, zauvijek, sve dolje napisane slobode, neka budu njihove i neka ih, od nas i nasljednika naših, posjeduju oni i nasljednici njihovi.
 
2. Ako umre grof, barun ili netko drugi tko neposredno od Krune drži zemlju, uz vojne službe, i ako je u času njegove smrti njegov nasljednik punoljetan i duguje pristojbu za nasljedstvo, nasljednik će to svoje nasljedstvo steći kad plati nasljednu pristojbu prema starom omjeru. To znači da će nasljednik ili nasljednici grofa platili 100 funta za cijeli grofovijski posjed, nasljednik ili nasljednici viteza najviše 100 šilinga za cijeli posjed, i svatko tko drži manje, platit će manje prema starom običaju za posjede, s vojnom obvezom.
 
3. Ali ako je nasljednik takve osobe maloljetan i pod skrbništvom, on će svoje nasljedstvo steći kad postane punoljetan i bez pristojbe na nasljedstvo ili pristojbe za slučaj raspolaganja.
 
4. Skrbnik zemlje maloljetnog nasljednika će od nje ubirati samo umjerene prihode, uobičajene pristojbe, i feudalne službe. On će to činiti na uništavajući ili oštećujući ljude ili imovinu. Ako smo mi skrbništvo nad zemljom povjerili šerifu, ili nekome tko je nama odgovoran za prihode, pa on uništi ili ošteti, mi ćemo od njega utjerati naknadu, a zemlja će biti povjerena dvojici drugih čestitih i razboritih ljudi, koji će za prihode odgovarati nama, ili osobi kojoj smo ih ustupili. Ako smo mi nekome dali ili prodali skrbništvo nad takvom zemljom, a on prouzroči uništenje ili oštećenje, on će skrbništvo izgubiti, i ono će biti predano dvojici čestitih i razboritih ljudi, koji će isto tako nama odgovarati.
 
5. Dotle dok ima skrbništvo nad takvom zemljom skrbnik će od prihoda s te zemlje održavati kuće, parkove, uzgajališta riba, ribnjake, mlinove, i sve ostalo što joj pripada. Kad nasljednik postane punoljetan, on će mu vratiti cijelu zemlju, opremljenu priborom za oranje i onim alatom za gazdinstvo koje iziskuje godišnje doba i što se razborito može očekivati s obzirom na prihode te zemlje.
 
6. Nasljednika se može oženiti, ali ne za nekoga tko je nižeg društvenog položaja. Prije ženidbe, nasljednikovi najbliži rođaci bit će o tome obaviješteni.
 
7. U času muževe smrti, njegova udovica može odmah i nesmetano uzeti svoj miraz i nasljedstvo. Ona neće ništa platiti za svoj udovički dio, miraz, ili nasljedstvo ičega što su ona i njen muž zajednički posjedovali u času muževljeve smrti. U muževljevoj kući ona može ostati 40 dana nakon njegove smrti, i u tom razdoblju će na nju biti prenesen njen udovički dio nasljedstva.
 
8. Nijedna udovica, dotle dok želi ostati neudana, neće biti prisiljena na udaju. Ali ona mora dati jamčevinu da se neće udati bez kraljevog odobrenja, ako od Krune drži zemlje, ili bez odobrenja onog sizerana od koga ona drži zemlju.
 
9. Ni mi ni naši službenici nećemo, radi naplate duga, plijeniti zemlju ili prihod, sve dotle dok su dužnikove pokretnine dovoljne za pokriće duga. Nad dužnikovim jamcima pljenidba se neće vršiti dotle dok dužnik može sam isplatiti svoj dug. Ako je dužnik, zbog nedostatka imovine, nesposoban isplatiti svoj dug, njegovi jamci će odgovarati umjesto njega. Ako oni žele, oni mogu dužnikovu zemlju i prihode uzeti dotle dok ne namire ono što su umjesto dužnika platili kao njegov dug, osim ako dužnik može dokazati da je svoje obveze prema njima već namirio.
 
10. Ako netko tko je od Židova pozajmio novac umre prije nego je tražbina namirena, njegov nasljednik, neovisno od koga on drži zemlju, dotle dok je maloljetan, neće platiti nikakve kamate na zajam. Ako takva tražbina pripadne Kruni, ona neće uzeti ništa osim glavnice koja je navedena u obveznici.
 
11. Ako umre netko tko Židovima duguje novac, njegova žena će dobiti svoj udovički dio nasljedstva i neće platiti nikakav dug koji tereti tu imovinu. Ako je umrli ostavio maloljetnu djecu, njihove će potrebe također biti podmirene u omjeru koji je primjeren veličini ostaviteljeva zemljišnog posjeda. Dug će biti namiren od ostatka imovine, nakon što je osigurana obveza vojne službe na koju sizeren ima pravo. Slično će se postupati s dugovanjima prema osobama koje nisu Židovi.
 
12. U našem Kraljevstvu se neće novac koji vazali daju umjesto osobne službe i doprinosi koje sizeren može u stanovitim prilikama zahtijevati od svojih vazala, ubirati bez općeg pristanka, izuzevši doprinose: za naš otkup iz zarobljeništva, za proglašenje vitezom našeg najstarijeg sina i za udaju (jedanput) naše najstarije kćeri; u te svrhe smiju biti ubrani samo umjereni doprinosi. Slično će se postupati s doprinosima koje daje London.
 
13. Grad London će uživati sve svoje stare slobode i slobodne običaje, i na kopnu i na vodi. Također mi želimo i darujemo svim ostalim gradovima, gradićima, mjestima i lukama da uživaju sve svoje slobode i slobodne običaje.
 
14. Da bismo došli do općeg pristanka koji je potreban za odobrenje doprinosa – osim u tri gore navedena slučaja – ili otkupa umjesto osobne vojne službe, mi ćemo pojedinačnim pozivima sazivati nadbiskupe, biskupe, opate, grofove i više barune. Ostalima koji drže zemlju neposredno od nas, poslat ćemo, preko šerifa i drugih službenika, opći poziv da se sastanu određenog dana (obavijest će biti poslana najmanje 40 dana ranije) i na određenom mjestu. U svim pozivima bit će naveden razlog sazivanja. Kad su pozivi poslani, s onim što je navedeno kao razlog sazivanja, postupit će se prema odluci prisutnih makar i ne prisustvovali svi koji su pozvani.
 
15. Ubuduće nikome nećemo dopustiti da od svojih slobodnih ljudi ubire doprinose, osim u svrhu njegova otkupa iz zarobljeništva, povodom proglašenja vitezom njegovog najstarijeg sina i (jedanput) povodom udaje njegove najstarije kćeri. U te svrhe smiju biti ubrani samo umjereni doprinosi.
 
16. Nitko neće biti prisiljen da za svoj viteški posjed, ili kakav drugi slobodan posjed zemlje, vrši druge službe osim onih na koje ga obvezuje taj posjed.
 
17. Redovite parnice se neće održavati i seljakati okolo s kraljevim dvorom, nego će se održavati na nekom određenom mjestu.
 
18. Istrage u novel disseisin, mort d'ancestor, i darrein presentment vršit će se samo pred njihovim grofovijskim sudom. Mi, ili za našeg izbivanja u inozemstvu naš vrhovni sudac, poslat ćemo četiri puta godišnje u svaku grofoviju po dva suca, i oni će, zajedno sa četiri viteza iz grofovije, koje je izabrala ta grofovija, zasjedati kao pokretni sud grofovije, onog dana i na onom mjestu gdje se sud sastaje.
 
19. I ako na dan sudovanja u grofoviju ne mogu doći pokretni suci, onoliko vitezova i slobodnih
zakupaca od onih koji su pristupili sudu, koliko ih je potrebno za sudovanje, ostat će da bi se pomoću njih obavilo sudovanje, imajući u vidu radi li se o većem ili manjem sporu.
 
20. Slobodnom čovjeku će se za manje povrede izricati samo globe koje su proporcionalne stupnju njegove povrede, a za ozbiljne povrede razmjerno povredi, ali ipak ne tako strogo da bi ga se lišilo sredstava za život. Na isti način će trgovcu biti pošteđena roba, seljaku oruđe za njegovo seosko gospodarstvo, ako oni padne na milost kraljevskog suda. Nijedna od tih globa neće se izreći bez procjene čestitih ljudi iz susjedstva.
 
21. Grofovima i barunima će globe izricati samo njima jednaki, i srazmjerno težini njihove povrede.
 
22. Globa koja se tiče svjetovne imovine svećenika, pripadnika svetog reda, bit će također određena prema sitom načelu, bez obzira na vrijednost njegova crkvenog posjeda.
 
23. Nijedan grad ili osoba, osim onih koji su to dužni na osnovi stare obveze, neće biti prisiljeni da grade mostove preko rijeka.
 
24. Nijedan šerif, konstable, istražitelj za naprasne smrti, ili drugi kraljevi službenici neće moći voditi parnice koje trebaju voditi kraljevi suci.
 
25. Svaka grofovija i svaka druga od nje niža teritorijalna jedinica zadržat će svoju staru rentu, bez ikakva povišenja, izuzevši kraljeve domene.
 
26. Ako u času smrti onoga tko od Krune drži svjetovni feud, šerif ili kraljev službenik pokaže kraljevo patentno pismo kojim ga se poziva zbog dugovanja Kruni, oni zakonito mogu, uz prisustvo čestitih ljudi, zaplijeniti i popisati pokretnu imovinu, do vrijednosti duga, koju su našli na svjetovnom feudu umrlog. Ništa neće moći biti maknuto, sve dok ne bude isplaćen cijeli dug, nakon čega će ostatak biti predan izvršiteljima oporuke da provedu želju umrlog. Ako Kruna nema nikakvih potraživanja, sva pokretna imovina, osim umjerenih dijelova njegova žene i djece, smatrat će se ostaviteljevim vlasništvom.
 
27. Ako slobodan čovjek umre bez oporuke, njegovu pokretnu imovinu će razdijeliti, pod nadzorom Crkve, njegovi najbliži rođaci i prijatelji. Prava njegovih vjerovnika treba zaštititi.
 
28. Nijedan konstable ili drugi kraljev službenik neće ni od koga uzeti žito ili druge pokretnine bez neposredne isplate, osim ako sam prodavatelj svojevoljno ponudi poček.
 
29. Ni jedan konstable ne smije prisiljavati viteza da dâ novac za tvrđavsku stražu, ukoliko je vitez voljan da sam stražari ili da, iz opravdanih razloga, pribavi nekog drugog tko je podoban to učiniti. Vitez koji je uzet ili poslan na vojnu službu, oslobođen je tvrđavske straže za vrijeme te službe.
 
30. Nijedan šerif, kraljev službenik, ili druga osoba neće, radi prijevoza, oduzeti ni od jednog slobodnog čovjeka, bez njegova pristanka, konje ili kola.
 
31. Ni mi, ni bilo koji kraljev službenik neće nikom oduzeti drvo za našu tvrđavu ili u neku drugu svrhu, bez vlasnikova odobrenja.
 
32. Mi nećemo zemlju osoba koje su osuđene za težak zločin držati u našim rukama duže od godinu i jedan dan, nakon toga ćemo je vratiti sizerenu odnosnog dobra.
 
33. Bit će uklonjene sve ustave za ribu postavljene na Thamesi, Medwayu, i bilo gdje u Engleskoj, osim onih na morskoj obali.
 
34. Ubuduće se nikom, s obzirom na bilo kakvu državinu zemlje, neće izdati nalog precipe, ako bi time slobodan čovjek mogao biti lišen prava na postupak pred sudom njegova vlastitog sizerena.
 
35. U cijelom kraljevstvu će vrijediti jedinstvene mjere za vino, pivo i žito (Londonska četvrtina). Također će biti standardne širine za obojene tkanine, russett i haberject, naime dva lakta između rubova (koji se ne paraju) sukna. Također će i mjere za težinu biti jedinstvene.
 
36. Ubuduće se neće ništa plaćati ni primati za izdavanje naloga za sudsku istragu zbog povrede života i tijela. Nalog nikome neće biti uskraćen i bit će besplatan.
 
37. Ako netko od Krune drži zemlju uz novčanu, poljoprivrednu ili kakvu drugu nevojnu protuuslugu, a također i od još nekoga drži zemlju uz protuuslugu viteške službe, neće nama, temeljem protuusluga koje on duguje nama budući da i od nas drži zemlju, pripadati skrbništvo nad njegovim nasljednikom, niti nas zemljom koju on drži od drugoga, osim ako držanje zemlje od nas uz novčanu obvezu obvezuje i na vitešku službu. Ako netko od Krune drži kakav neznatan posjed uz protuuslugu izrade noževa, strijela i slično, onda neće nama pripadati skrbništvo nad njegovim nasljednikom ili zemljom koju on drži od još nekog.
 
38. Ubuduće nijedan službenik neće nekoga predati sudu na osnovi svoga vlastitog nepotkrijepljenog izvještaja, nepribavivši, radi potvrde istinitosti toga, vjerodostojne svjedoke.
 
39. Nijedan slobodni čovjek neće biti ubijen ili zatvoren, ili lišen svojih prava ili imovine, ili stavljen izvan zakona ili prognan, ili na bilo koji način lišen svog položaja, niti ćemo mi protiv njega upotrijebiti silu, ili uputiti druge da to učine, osim na osnovi zakonite presude njemu jednakih ili/i prava zemlje.
 
40. Pravo i pravdu nećemo nikom prodati, uskratiti ili odgoditi.
 
41. Svi trgovci mogu ući u ili napustiti Englesku neoštećeni i bez straha, i mogu ostati i po njoj putovati, kopnom ili vodom, radi trgovine, slobodni od svih nezakonitih nameta, u skladu sa starim i zakonitim običajima. Ovo se, ipak, ne odnosi za vrijeme rata na trgovce iz zemlje koja je u ratu s nama. Svaki takav trgovac koji se u času izbijanja rata zateče u našoj zemlji, bit će, bez povrede njegove osobe ili imovine, pritvoren dotle dok mi ili naš vrhovni sudac ne saznamo kako u zemlji s kojom smo u ratu postupaju s našim trgovcima. Ako su naši trgovci tamo zaštićeni, onda će biti i oni.
 
42. Ubuduće će svaki, pod uvjetom da zadrži poslušnost našeg podanika, zakonito moći, neoštećen i bez straha, kopnom ili vodom, otići iz i vratiti se u naše Kraljevstvo, osim za vrijeme rata, za neko kratko vrijeme, radi općeg dobra ovog kraljevstva. Ova odredba se ne odnosi na one koji su bili zatvoreni ili proglašeni izvan zakona u skladu s pravom zemlje, na one koji su iz zemlje koja je u ratu s nama, i na trgovce – s kojima će postupati kao što je gore rečeno.
 
43. Ako netko od nas drži zemlje barunije, - kao što su na primjer barunije Wallingford, Nottingham, Boulogne, Lancaster, - koja nam je vraćena, jer je njen držalac umro bez potomstva ili zato jer je počinio težak zločin, pa taj držalac umre, njegov nasljednik će nam dati nasljednu pristojbu i službe isto kao što bi dao barun da on drži baruniju. Barunije vraćene nam zato što vazal nije ostavio potomstvo ili zato što je počinio težak zločin, držat ćemo na isti način kao što ih je držao barun.
 
44. Ubuduće oni koji žive izvan šume ne trebaju, kao odaziv na opći poziv, pristupati pred kraljeve suce za šume, osim ako su oni zaista umiješani u sudski postupak ili su jamci za nekoga tko je uhićen zbog šumskog prekršaja.
 
45. Za suce, konstable, šerife i druge službenike mi ćemo odrediti samo one ljude koji pravo zemlje poznaju i voljni su dobro ga se pridržavati.
 
46. Svi baruni koji su utemeljili opatije, i imaju povelje engleskih kraljeva ili ih imaju u starom posjedu, neka, kad one ostanu bez opata, imaju kao što i trebaju imati, skrbništvo nad njima.
 
47. Sva područja koja su za našeg vladanja proglašena šumama, odmah će to prestati biti. Jednako će se postupiti s riječnim obalama koje su zatvorene za našeg vladanja.
 
48. Sve loše običaje koji se tiču šuma i uzgajališta kunića, šumara, uzgojitelja kunića, šerifa i njihovih sluga, ili riječnih obala i njihovih nadzornika, odmah će, u svakoj grofoviji, istražiti dvanaest zaprisegnutih vitezova iz te grofovije, i za četrdeset dana njihove istrage zli običaji trebaju biti potpuno i neopozivo dokinuti. Ali, prvo treba obavijestiti nas, ili našeg vrhovnog suca, ako mi nismo u Engleskoj.
 
49. Mi ćemo odmah vratiti sve taoce i povelje koje su nam Englezi predali kao jamstvo za mir i lojalnu službu.
 
50. Mi ćemo potpuno ukloniti iz njihove službe rođake Gerard de Athee-a, i u Engleskoj oni ubuduće neće imati nikakve službe. Osobe o kojima je riječ su: Engelard de Cigogné, Petar Guy, i Andrew de Chanceaux, Guy de Cigogné, Geoffrey de Martigny i njegova braća, Philip Marc i njegova braća, sa Geoffreyom njegovim nećakom, i sve njihove pristaše.
 
51. Čim bude uspostavljen mir, mi ćemo iz kraljevstva udaljiti sve inozemne vitezove, strijelce, njihove porodice, i plaćenike koji su u nj, na njegovu štetu, došli sa svojim konjima i oružjem.
 
52. Svakome kome smo mi, bez zakonite presude njemu jednakih, oduzeli ili da lišili posjeda zemlje, zamkova, sloboda, ili prava, mi ćemo iste odmah vratiti. U spornim slučajevima predmet će biti riješen presudom dvadesetpet baruna spomenutih dolje u odredbi za osiguranje mira (čl. 61). U slučajevima, ipak, i kojima je nekome, bez zakonite presude njemu jednakih, naš otac Kralj Henry ili naš brat Kralj Richard nešto oduzeo ili ga lišio posjeda nečega što još uvijek posjedujemo mi ili drugi po našem ovlaštenju, mi imamo pravo odgode na rok koji se obično daje križarima, osim ako je postupak pokrenut, ili, po našem naređenju, istraga završena, prije nego smo kao križar uzeli križ. Po našem povratku iz križarske vojne, ili ako odustanemo od nje, mi ćemo pravdu odmah i potpunosti zadovoljiti.
 
53. Mi ćemo s istom tolikom odgodom izvršiti pravdu u vezi sa šumama što su ih naš otac kralj Henry ili naš brat kralj Richard učinili šumama, a koje treba da ostanu ili prestanu biti šume; u vezi sa skrbništvom nad zemljom nečijeg feuda, koje smo mi do sada vršili posredstvom treće osobe koja je od nas držala zemlju za vojne službe; i u vezi s opatijama koje su utemeljene na feudu osobe koja polaže pravo na njih. Po našem povratku iz križarske vojne, ili ako odustanemo od nje, odmah ćemo onima koji su nezadovoljni u pogledu tih stvari izvršiti punu pravdu.
 
54. Na zahtjev žene nitko, osim njenog muža, ne može, zbog nečije smrti, biti zadržan ili zatvoren.
 
55. Sve pristojbe u vezi s prometom zemlje koje su nam plaćene nepravedno i suprotno pravu zemlje, i sve pristojbe koje smo mi utjerali nepravedno i suprotno pravu zemlje, neka budu potpuno oproštene, ili neka stvar bude riješena presudom dvadesetpet baruna o kojima je riječ u klauzuli o osiguranju mira (čl. 61), ili presudom većine njih, zajedno sa spomenutim Stephenom, nadbiskupom Canterburyjskim, ako on može prisustvovati, i onima koje on želi pozvati. Ako nadbiskup ne može prisustvovati, postupak će se održati i bez njega, ali pod uvjetom da se u predmetu u kome je neki od rečenih dvadesetpet baruna i sam uključen, neće uzimati u obzir, pri presudi, njegovo mišljenje, nego da ostali od dvadesetpet baruna za taj predmet, kao njegovog zamjenika, izaberu i zaprisegnu nekog drugog.
 
56. Ako smo mi nekom Velšaninu, bez zakonite presude njemu jednakih, oduzeli ili ga lišili posjeda zemlje, sloboda ili nečeg drugoga, i Engleskoj i Walesu, bit će mu odmah vraćeno. Spor o tome u Marchesu bit će riješen presudom jednakih. Englesko pravo će se primijeniti na držanje zemlje u Engleskoj, velško pravo na ono u Walesu, i pravo pograničnog područja na držanja zemlje u tom području. Velšani će s nama i našima postupati isto tako.
 
57. U slučajevima u kojima je naš otac Kralj Henry ili na brat Kralj Richard Velšanin, bez zakonite presude njemu jednakih, oduzeo ili ga lišio posjeda nečega što još držimo mi ili netko drugi po našem ovlaštenju, nama pripada odgoda na rok koga se općenito priznaje križarima, osim ako je parnica otpočela, ili je, po našem naređenju, istraga provedena prije nego smo kao križar uzeli križ. Ali po našem povratku iz križarske vojne, ili ako smo odustali od nje, odmah ćemo pravdu zadovoljiti potpuno u skladu s pravom Walesa i rečenih područja.
 
58. Odmah ćemo vratit Llywelynova sina, sve velške taoce, i povelje koje se nam predane kao jamstvo mira.
 
59. Što se tiče vraćanja sestara i taoca Alexandera, škotskog kralja, njegovih sloboda i njegovih prava, s njim ćemo postupati isto kao i sa ostalim barunima Engleske, osim ako iz povelja koje imamo od njegova oca Willama, ranijeg škotskog kralja, proizlazi da se s njim treba postupati drugačije. Ovaj predmet će biti riješen presudom njemu jednakih na našem dvoru.
 
60. U našem kraljevstvu u našim odnosima s našim podanicima poštivat ćemo sve običaje i slobode koje smo podarili. Neka ih i svi ljudi, ovog kraljevstva, svećenici ili laici, poštuju u odnosima sa svojim ljudima.
 
61. I pošto smo mi sve to podarili radi Boga, radi boljeg upravljanja kraljevstvom našim, i radi smirenja sukoba koji je izbio između nas i naših baruna, želeći da to, u cijelosti i uvijek važeće, uživaju, mi barunima dajemo i darujemo slijedeće jamstvo:
Baruni će između sebe izabrati dvadesetpetoricu da čuvaju i svim svojim moćima osiguraju poštivanje mira i slobodâ koje su im dane i ovom poveljom potvrđene.
Ako mi, naš vrhovni sudac, naši službenici, ili bilo koji naš sluga, ikoga u bilo čemu povrijedimo, ili prekršimo bilo koju odredbu o miru i ovom jamstvu, i četvorica od rečenih dvadesetpet baruna saznaju za povredu, oni će doći nama – ili, u našoj odsutnosti iz kraljevstva, našem vrhovnom sucu – da to dojave i traže da se to smjesta ispravi. Ako mi, ili za našeg izbivanja u inozemstvu naš vrhovni sudac, u roku od četrdeset dana, računajući od dana kad je nama ili njemu dojavljena povreda, ne pribavimo nikakvu zadovoljštinu, četiri baruna će predmet priopćiti ostalima od dvadesetpet baruna, koji nam mogu, uz podršku cijele zemlje, zaplijeniti ili nas napasti na svaki mogući način, oduzimajući naše tvrđave, imanja, imovinu i bilo što drugo, poštedivši jedino nas osobno, te kraljicu i našu djecu, i sve to dotle dok ne osiguraju onakvu naknadu kao što su to odlučili. Kad osiguraju uklanjanje nepravde, oni će nam ponovno iskazivati svoju uobičajenu poslušnost.
Tko god želi može dati prisegu da će se radu postizanja ciljeva pokoravati naredbama dvadesetpet baruna i da će im se pridružiti da bi se protiv nas borio svim svojim moćima. Mi svakom tko to želi javno i slobodna dopuštamo da dadu tu prisegu, i nikada nikoga nećemo priječiti da je da. Zapravo, svakog našeg podanika koji ne želi dati tu prisegu, mi ćemo prisiliti našom naredbom da prisegne.
Ako netko od dvadesetpet baruna umre ili napusti zemlju, ili je na bilo koji način spriječen da vrši svoje dužnosti, ostali od njih će na njegovo mjesto, po svom nahođenju, izabrati drugog baruna, koji će, kao što su i oni, zaprisegnuti kako treba.
U slučaju da među dvadesetpet baruna, u pogledu nečega što im je podneseno na odlučivanje, izbije nesporazum, mišljenje većine prisutnih, bilo da su svi prisutni bilo da neki od pozvanih nisu željeli ili nisu mogli doći, imat će istu snagu kao jednoglasna odluka svih dvadesetpet baruna.
Dvadeset pet baruna će se zakleti da će se vjerno pokoravati svim gornjim odredbama, i da će učiniti sve da im se i drugi pokoravaju.
Mi nećemo nastojati da od bilo koga, sami ili posredstvom trećih, pribavimo bilo što što bi moglo dokinuti ili umanjiti koji dio ovih ustupaka. Ako bi se tako nešto ipak dogodilo, bit će nepostojeće i bez zakonske moći, i mi se nikad, sami ili preko trećih, time nećemo koristiti.
 
62. Mi zaboravljamo i svima potpuno opraštamo svaku zlobu, uvredu ili prkos što su se zbili između nas i naših podanika, svećenika ili laika, od izbijanja sukoba. Povrh toga, mi potpuno zaboravljamo, i , što se nas tiče, također, opraštamo svim svećenicima i laicima svaki prekršaj koji je, kao posljedica rečenog razdora, počinjen između Uskrsa godine šesnaeste naše vladavine i uspostavljanja mira.
Osim toga, mi smo naredili da se, pod pečatom Stephena, nadbiskupa Canterburyjskog, Henrya, nadbiskupa Dublinskog, drugih rečenih biskupa, i magistra Pandulfa, napišu za njih patentna pisma koja su potvrda za ovo jamstvo i gore navedene ustupke.
 
63. Naša je, dakle, želja i naredba da Engleska Crkva bude slobodna, i da u našem kraljevstvu ljudi imaju i zadrže, dobro i u miru, sve ove slobode, prava, i ustupke, u njihovoj punoći i cjelovitosti, za sebe i svoje potomke, od nas i naših potomaka, u svemu i svugdje, vječno.
Kako mi tako i baruni zakleli smo se da ćemo se svega ovoga pridržavati u dobroj vjeri i bez zle namjere. Svjedoče gore spomenute osobe i mnoge druge.
Dano našom rukom na livadi zvanoj Runnymede, izmađu Windsora i Stainesa, petnaestoga dana mjeseca lipnja sedamnaeste godine vladavine naše.
 
 
[[Kategorija:Ustavno pravo]]
Anonimni suradnik