|
[[Datoteka:Martin Vidovic.jpg|mini|MsgrMons. Martin Vidović]]
'''MsgrMons. Martin Vidović''' ([[Vidonje]], [[15. srpnja]] [[1953]].), [[naslovni nadbiskup]] [[Nin|ninski]] i apostolski [[nuncij]] u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]].
== Životopis ==
[[Mons.]] Vidović rođen je [[15. srpnja]] [[1953]]. godine u [[Vidonje|Vidonjama]] kod [[Metković]]a. U [[Rim]]u je završio filozofsko-teološki studij. Govori talijanski, ruski, poljski, francuski, španjolski i njemački.
[[Msgr.]] Vidović rođen je [[15. srpnja]] [[1953]]. godine u [[Vidonje|Vidonjama]] kod [[Metković]]a. U [[Rim]]u je završio filozofsko-teološki studij. Za svećenika ga je [[28. svibnja]] [[1989]]. godine na grobu svetoga Petra u [[Rim]]u zaredio tadašnji papa, danas sluga Božji Ivan Pavao Veliki. Poslije nekoliko suradničkih priloga objavljenih u razdoblju od [[1975]]. do [[1977]]., stalnim suradnikom Hrvatskoga odjela [[Radio Vatikan|Vatikanskoga radija]]Vatiklanskoga radija postaje u studenome 1978. Kasnije, 1. siječnja [[1983]]. postaje stalnim članom uredništva Hrvatskoga odjela spomenute radijske postaje te je uredničku službu vršio do 1. prosinca [[1995]]. Od travnja 1987. počinje sustavno surađivati s Papinim [[Državno tajništvo|Državnim tajništvom]], najvišim tijelom Apostolske ili Svete Stolice [[Vatikan|Sveta Stolica]]. Uz urednički posao na Vatikanskome radiju 6. studenoga [[1993]]. povjereni su mu neki tajnički poslovi u tada upravo otvorenoj Apostolskoj Nuncijaturi u [[BIH|Bosni i Hercegovini]], kojoj je prvo sjedište bilo u Vatikanu, i tu je službu zadržao sve do 30. lipnja [[1999]].. Često je zbog toga bivao na putu između Vatikana i Sarajeva, navlastito u jeku ratnih strahota, kada se je u Sarajevo moglo stizati tek posebnim vojnim zrakoplovima ili pak vozilima za humanitarnu pomoć. U međuvremenu je 17. rujna [[1994]]. postao i stalni dužnostnik Papina [[Državno tajništvo|Državnoga tajništva]], zadržavši još neko vrijeme uredničku službu na Vatikanskome radiju, koju - kako je gore spomenuto - napušta 1. listopada 1995., i tajničku službu u Apostolskoj Nuncijaturi u Bosni i Hercegovini, koju - kako je već spomenuto - napušta 30. lipnja [[1999]]. Kapelanom Njegove Svetosti, što mu daje pravo na počastni naslov [[monsinjor]], imenovan je [[15. travnja]] [[1997]]. godine. Uz posao koji je u Vatikanu radio bio je također član [[Pastoralno vijeće|Pastoralnoga vijeća]] ustanove "Peregrinatio ad Petri Sedem", tijela Svete Stolice za hodočašća u Vatikan.
Mnogi hrvatski hodočasnici u Vječni Grad sjećat će ga se po tome što im je omogućio susret s papom Ivanom Pavlom II. Zahvaljujući slobodi kretanja u Papinoj blizini, mnoge je osobno doveo k Papi te su s njime mogli razmjeniti koju riječ i za uspomenu se slikati. Osim mnogim malim ljudima, mnoštvu neznanima, učinio je to, na primjer, 2003. i splitkome Hajduku i skupini novinara Slobodne Dalmacije iz Splita. ▼===Novinar===
[[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] [[15. rujna]] [[2004]]. imenovao je msgr. Vidovića ninskim nadbiskupom naslovnikom, to jest nositeljem biskupskoga naslova slavne starohrvatske Ninske [[biskupija|biskupije]], te mu istodobno povjerio službu svojega diplomatskoga predstavnika, apostolskoga [[nuncij]]a, u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]]. ▼Poslije nekoliko suradničkih priloga objavljenih u razdoblju od [[1975]]. do [[1977]]., stalnim suradnikom Hrvatskoga odjela [[Radio Vatikan|Vatikanskoga radija]] postaje u studenome 1978. Kasnije, 1. siječnja [[1983]]. postaje stalnim članom uredništva Hrvatskoga odjela spomenute radijske postaje.
Msgr. Vidović je djelatno sudjelovao u pripremama i ostvarenju pet pastirskih pohoda pape Ivana Pavla II. hrvatskim katolicima: tri puta u [[Hrvatska|, HR, Republiku Hrvatsku]] (1994., 1998. i 2003.) te dva puta u [[BIH|Bosnu i Hercegovinu]]. O njegovoj bliskoj povezanosti s papom Ivanom Pavlom II. svjedoče, uz ostalo, i riječi apostolskoga pisma, pučki zvanoga [[bula]], koje je taj isti papa u prigodi imenovanja napisao: <ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=2256&PHPSESSID=6289c7bff2bc9ff09fde90754dfd1442] Prijevod bule u Glasu koncila</ref> {{citat|»U ljubljenoj zemlji Hrvatskoj rođen, ti si, predragi sine, primio vrstan duhovni odgoj u obitelji, iznad svega od roditelja, koji si poslije, tijekom godina, marljivo dograđivao. Dvadeset osmoga dana mjeseca svibnja ljeta gospodnjega 1989. mi sami smo te zaredili za svećenika u Petrovoj bazilici. Potom si marno radio u službi Svete Stolice, osobito na Vatikanskoj radijskoj postaji, u Apostolskoj nuncijaturi u Bosni i Hercegovini i u Državnomu tajništvu. Svoju nadarenost, posebne sposobnosti i osobito pouzdanje u Gospodina očitovao si u vrijeme priprema Naših pastirskih pohoda u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Budući da si dugo vremena pokazivao svoju okretnost i vještinu u vođenju crkvenih poslova, odlučili smo ti sada povjeriti još odgovorniju službu. Našom apostolskom vlašću, dakle, ovim te pismom imenujemo apostolskim nuncijem u Bjelorusiji i postavljamo naslovnim nadbiskupom ninskim, s potrebnim pravima i njima odgovarajućim ovlastima.«}} ▼
Uz službu urednika Vatikanskoga radija msgrmons. Vidović bio je i suradnik vatikanskoga dnevnika [[L'Osservatore Romano]], hrvatskog katoličkog tjednika [[Glas Koncila]], u kojemu je počeo sustavno suradjivati u rujnu 1974., [[Informativna katolička agencija|Informativne katoličke agencije]] [[Hrvatska biskupska konferencija|Hrvatske biskupske konferencije]], tijekom 1994. i 1995.
Govori talijanski, ruski, poljski, francuski, španjolski i njemački.
===Svećenik===
Od travnja 1987. počinje sustavno surađivati s Papinim [[Državno tajništvo|Državnim tajništvom]], najvišim tijelom Apostolske ili Svete Stolice [[Vatikan|Sveta Stolica]].
Za svećenika ga je [[28. svibnja]] [[1989]]. godine na grobu svetoga Petra u [[Rim]]u zaredio tadašnji papa, danas sluga Božji Ivan Pavao Veliki.
Uz urednički posao na Vatikanskome radiju 6. studenoga [[1993]]. povjereni su mu neki tajnički poslovi u tada upravo otvorenoj Apostolskoj Nuncijaturi u [[BIH|Bosni i Hercegovini]], kojoj je prvo sjedište bilo u Vatikanu. Često je zbog toga bivao na putu između Vatikana i Sarajeva, navlastito u jeku ratnih strahota, kada se je u Sarajevo moglo stizati tek posebnim vojnim zrakoplovima ili pak vozilima za humanitarnu pomoć. U međuvremenu je 17. rujna [[1994]]. postao i stalni dužnostnik Papina [[Državno tajništvo|Državnoga tajništva]], zadržavši još neko vrijeme uredničku službu na Vatikanskome radiju, koju napušta 1. listopada 1995., i tajničku službu u Apostolskoj Nuncijaturi u Bosni i Hercegovini, koju napušta 30. lipnja [[1999]].
===Monsinjor===
▲Kapelanom Njegove Svetosti, što mu daje pravo na počasni naslov [[monsinjor]], imenovan je [[15. travnja]] [[1997]]. godine. Uz posao koji je u Vatikanu radio bio je također član [[Pastoralno vijeće|Pastoralnoga vijeća]] ustanove "Peregrinatio ad Petri Sedem", tijela Svete Stolice za hodočašća u Vatikan. Mnogi hrvatski hodočasnici u Vječni Grad sjećat ćesjećaju ga se po tome što im je omogućio susret s papom Ivanom Pavlom II. Zahvaljujući slobodi kretanja u Papinoj blizini, mnoge je osobno doveo k Papi te su s njime mogli razmjeniti koju riječ i za uspomenu se slikati. Osim mnogim malim ljudima, mnoštvu neznanimaneznanih, učinio je to, na primjer, 2003. i splitkomesplitskome [[NK Hajduk|Hajduku ]] i skupini novinara [[Slobodna Dalmacija|Slobodne Dalmacije ]] iz Splita.
===Nadbiskup i nuncij===
▲[[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] [[15. rujna]] [[2004]]. imenovao je msgrmons. Vidovića ninskim[[nin]]skim [[naslovni nadbiskup|nadbiskupom naslovnikom ]], to jest nositeljem biskupskoga naslova slavne starohrvatske Ninske [[biskupija|biskupije]], te mu istodobno povjerio službu svojega diplomatskoga predstavnika, apostolskoga [[nuncij]]a, u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]].
===Papa i Hrvati===
▲MsgrMons. Vidović je djelatno sudjelovao u pripremama i ostvarenju pet pastirskih pohoda pape Ivana Pavla II. hrvatskim katolicima: tri puta u [[Hrvatska| , HR, Republiku Hrvatsku]] (1994., 1998. i 2003.) te dva puta u [[BIH|Bosnu i Hercegovinu]]. O njegovoj bliskoj povezanosti s papom Ivanom Pavlom II. svjedoče, uz ostalo, i riječi apostolskoga pisma, pučki zvanoga [[bula]], koje je taj isti papa u prigodi imenovanja napisao: <ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=2256&PHPSESSID=6289c7bff2bc9ff09fde90754dfd1442] Prijevod bule u Glasu koncila</ref> {{citat|»U ljubljenoj zemlji Hrvatskoj rođen, ti si, predragi sine, primio vrstan duhovni odgoj u obitelji, iznad svega od roditelja, koji si poslije, tijekom godina, marljivo dograđivao. Dvadeset osmoga dana mjeseca svibnja ljeta gospodnjega 1989. mi sami smo te zaredili za svećenika u Petrovoj bazilici. Potom si marno radio u službi Svete Stolice, osobito na Vatikanskoj radijskoj postaji, u Apostolskoj nuncijaturi u Bosni i Hercegovini i u Državnomu tajništvu. Svoju nadarenost, posebne sposobnosti i osobito pouzdanje u Gospodina očitovao si u vrijeme priprema Naših pastirskih pohoda u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Budući da si dugo vremena pokazivao svoju okretnost i vještinu u vođenju crkvenih poslova, odlučili smo ti sada povjeriti još odgovorniju službu. Našom apostolskom vlašću, dakle, ovim te pismom imenujemo apostolskim nuncijem u Bjelorusiji i postavljamo naslovnim nadbiskupom ninskim, s potrebnim pravima i njima odgovarajućim ovlastima.«}}
==Vanjske poveznice==
|
