Hijerarhija Katoličke Crkve: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Zivac (razgovor | doprinosi)
Zivac (razgovor | doprinosi)
m Pravopis
Redak 1:
[[Datoteka:Pope Benedictus XVI january,20 2006 (2).JPG|desno|mini|[[Papa]] [[Benedikt XVI.]], vrhovni je poglavar Katoličke Crkve.]]
 
U [[Katolička Crkvacrkva|Katoličkoj Crkvicrkvi]] među vjernicima s obzirom na dostojanstvo vrijedi istinska jednakost, ali njihove su službe različite. Unutar Crkve vjernici se dijele po službama koje su nerijetko hijerarhijski ustrojene.
 
Osnovna podjela vjernika je na dva staleža, [[klerikkler]]eike i [[laik]]e. Klerici su posvećeni službenici Crkve, dok su ostali laici. S obzirom na stupanj [[sveti red|svetog reda]], klerici se dijele na [[đakon]]e, [[prezbiter]]e (svećenike) i [[biskup]]e. Posebne službe i vlasti upravljanja u Crkvi uglavnom se dijele klericima, a neke se mogu podijeliti i laicima. Pored opće crkvene hijerarhije, vjernici iz oba staleža se mogu priključiti mnogim ustanovama i društvima (npr. [[redovnik|redovničkim ustanovama]]) u kojima postoji zasebna hijerarhija. Takve ustanove moraju biti odobrene od nadležne crkvene vlasti.
 
Na vrhu crkvene hijerarhije stoji rimski biskup, [[papa]], koji ima svu vlast u Crkvi. Upravo je po tome prepoznatljiva Katolička Crkvacrkva. Osim njega, za određene osobe i na određenim područjima vlast imaju [[ordinarij]]i, a za pojedina pitanja i niži crkveni službenici.
 
U ovom članku se govori o hijerarhiji samo [[latinskaLatinska Crkvacrkva|latinskeLatinske Crkvecrkve]]. Za ostale autonomne crkve vidi [[Istočneistočne katoličke Crkvecrkve]].
 
== Biskupi ==
{{glavni|biskup}}
 
Biskupi su klerici koji su primili puninu svetog reda. Izvorno, njima pripada da budu ordinariji na određenom području zvanom mjesna Crkvacrkva ili [[biskupija]]. Takvi biskupi se nazivaju [[dijecezanski biskup|dijecezanski]]. No danas biskupi mogu dobiti i druge službe u Crkvi, kao što je [[pomoćni biskup]], [[nuncij]] ili službenik [[Rimska kurija|Rimske kurije]]. Ipak, i ti biskupi u naslovu imaju neku biskupiju kojom ne upravljanju, i zato se nazivaju [[naslovni biskup]]i. To su uglavnom povijesne biskupije koje više ne postoje i zovu se ''naslovne biskupije''.
 
== Vrhovna Crkvenacrkvena vlast ==
 
Vrhovnu vlast u Crkvi čine [[papa]] i [[biskupski zbor]].
Redak 21:
{{glavni|papa}}
 
Papa je biskup [[Rimska biskupija|rimske mjesne Crkvecrkve]]. Po tom položaju on je vrhovni poglavar Katoličke Crkvecrkve i u njoj ima apsolutnu vlast. Isključivo njemu pripada osnivanje drugih biskupija, postavljanje biskupa i još mnogo ovlasti.
 
Da bi mu bila osigurana potpuna sloboda, papa je [[suverenost|suveren]] na malom teritoriju u gradu [[Rim]]u, [[Vatikan]]u. Papi pri upravljanju Crkvom pomažu mnogi uredi [[Rimska kurija|Rimske kurije]] smješteni u Vatikanu ili drugdje u Rimu, među kojima su [[državno tajništvo Svete Stolice|državno tajništvo]], [[kongregacija|kongregacije]], papinska vijeća, komisije, akademije, sudovi i dr. Papa i njegovi uredi u [[kanonsko pravo|kanonskom]] se [[kanonsko pravo|pravu]] nazivaju [[Apostolska Stolica]].
 
Papu biraju [[kardinal|kardinali sveteSvete rimske Crkvecrkve]] mlađi od 80 godina na [[konklava|konklavi]] nakon smrti ili odreknuća prethodnoga pape. Kardinali su biskupi koji imaju neku drugu redovnu službu u Crkvi, a bira ih papa. Budući da od davnina rimskog biskupa bira rimska biskupija, kardinali, iako mogu biti iz bilo koje zemlje svijeta, po kardinalskom su naslovu pripadnici te biskupije. Kardinalska titula je uglavnom počasna, i osim izbora pape nosi malo drugih prava.
 
=== Biskupski zbor ===
Redak 31:
Zbor svih biskupa također predstavlja vrhovnu vlast u Crkvi, ali samo ako djeluje s papom na čelu. Biskupi vlast nad općom Crkvom svečano vrše na [[ekumenski sabor|ekumenskom saboru]]. Redovito, biskupi savjetuju papu preko [[biskupska sinoda|biskupske sinode]].
 
== Partikularne Crkvecrkve ==
 
=== Vrste partikularnih Crkavacrkava ===
 
Partikularne Crkvecrkve prije svega su biskupije na čelu sa dijecezanskim biskupom. No, sa biskupijama su u [[kanonsko pravo|pravu]] uglavnom izjednačene druge partikularne Crkvecrkve:
* ''područna prelatura'', kao područje koje iz nekog razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu sa ''prelatom'';
* ''područna opatija'', kao područje dano na brigu tamošnjoj [[opatija (redovnička ustanova)|opatiji]], na čelu sa ''opatom'';
Redak 41:
* ''apostolska prefektura'', kao područje u misijskim zemljama koje još nije spremno da bude apostolski vikarijat, na čelu sa ''apostolskim prefektom'' koji je uglavnom svećenik te
* ''za stalno osnovana apostolska administratura'', kao područje koje iz ozbiljnih razloga nije proglašeno biskupijom, na čelu sa ''apostolskim administratorom''.
Čelnici gornjih partikularnih Crkavacrkava njima upravljaju kao ordinariji i izjednačeni su sa dijecezanskim biskupima, te sve od sada rečeno za biskupije i dijecezanske biskupe vrijedi i za njih. Razlika je uglavnom teorijska: biskupi biskupijom upravljaju u svoje ime kao nositelji biskupske službe, dok ostali upravljaju u ime pape. Ipak, u svima njima papa ima prvenstvo redovite vlasti prije svih ordinarija.
 
Kao analogne biskupijama mogu se smatrati i jedinice koje nisu prostorom definirane nego su posebne skupine vjernika:
* ''osobna prelatura'' na čelu sa ''osobnim prelatom'', trenutno je jedina takva [[Opus Dei]];
* [[vojni ordinarijat]], u koji spadaju svi vjernici u vojnoj službi u nekoj zemlji, na čelu sa ''vojnim ordinarijem'';
* ''osobni ordinarijat'' za bivše anglikance koji se prešli u Katoličku Crkvucrkvu, osnovan [[4. studenog]] [[2009.]]
 
Posebno značajne biskupije mogu dobiti dodatne počasne nazive [[nadbiskupija]] i ''patrijarhat'' na čijem su čelu [[nadbiskup]], odnosno [[patrijarh]]. Naziv nadbiskupa može dobiti i pojedini biskup osobno ako i ne upravlja nadbiskupijom. Ovi počasni nazivi ne nose nikakvu veću vlast, osim ako su povezani sa službom [[metropolit]]a (vidi dalje).
 
=== Udruživanje partikularnih Crkavacrkava ===
 
Biskupije i ostale partikularne Crkvecrkve se udružuju u [[metropolija|crkvene pokrajine]]. One se pak udružuju u [[crkvena regija|crkvene regije]]. Pored toga, biskupi iz jednog naroda ili države udružuju se u [[biskupska konferencija|biskupsku konferenciju]].
 
Biskupije se u pravilu povezuju u crkvene pokrajine. Na čelu crkvene pokrajine je [[metropolit]] koji je uvijek nadbiskup točno određene nadbiskupije u crkvenoj pokrajini. Ipak, jedno sjedište metropolita nije nadbiskupija, Rimska biskupija, i papa je metropolit koji nije nadbiskup. Nadbiskupije su većinom sjedišta motropolita, no to ne mora biti tako (npr. [[Zadarska nadbiskupija]], koja uz to nije niti u jednoj crkvenoj pokrajini). Biskupije crkvene pokrajine koje nisu metropolitanske se zazivaju ''sufraganske'', a njihovi biskupi [[sufragan]]i. Metropoliti u sufraganskim biskupijama nemaju redovitu vlast, ali imaju neke nadzorne ovlasti. Neke od tih ovlasti ima i sufragan najstariji po promaknuću u metropolitanskoj biskupiji. Metropolit ima ovlast sazvati ''pokrajinski sabor'' na kojem sudjeluju svi biskupi crikvene pokrajine. Simbol metropolitove časti je [[palij]].
Redak 62:
U nekim državama (npr. u [[Poljska|Poljskoj]]) biskup jedne biskupije, najčešće najstarije u tom narodu, ima naslov [[primas]]a. To je u načelu počasna titula i ne nosi sa sobom nikakvu vlast.
 
=== Unutrašnje uređenje partikularnih Crkavacrkava ===
 
U biskupiji svu vlast ima dijecezanski biskup, osim u onim slučajevima koji su po pravu ili odlukom pape pripali drugoj višoj vlasti. Biskupa postavlja papa, savjetujući se sa klerom biskupije i ostalim biskupima iz crkvene pokrajine ili biskupske konferencije.
Redak 80:
{{glavni|župnik}}
 
Glavna administrativna jedinica unutar partikularne Crkvecrkve je župa. Nju vodi župnik kojega imenuje dijecezanski biskup među svećenicima. Njegova zadaća je direktno brinuti o povjerenom mu narodu, dijeliti sakramente, propovijedati i voditi sprovode te voditi župne knjige (knjige krštenih, vjenčanih, umrlih isl.). Također, trebao bi upoznati svoje župljane, pohoditi ih, savjetovati i biti im potpora. On ipak nije ordinarij i nema vlast nad župljanima.
 
Ako je potrebno, biskup može župniku dodijeliti jednog ili više ''župnih vikara'', također iz reda svećenika, koji vode župu kao zamjenici župnika. Župa ima svoje ''pastoralno vijeće'' sastavljeno uglavnom od laika koje savjetuje župnika i ''ekonomsko vijeće'' koje brine o financijama župe.
Redak 87:
 
== Vidi još ==
*[[Katolička Crkvacrkva]]
*[[Kanonsko pravo]]
*[[Vatikan]]
*[[Rimska kurija]]
*[[Istočne katoličke Crkvecrkve]]
 
== Vanjske poveznice ==