Bachov apsolutizam: razlika između inačica

'''Bachov apsolutizam''' - razdoblje između [[1850]]. i [[1859]]. godine nazvano po imenu [[Austrija|austrijskog]] ministra [[Alexander Bach|Alexandera Bacha]] za režim u tadašnjoj [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] poznat po centralizaciji i germanizaciji (u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je ukinut Sabor, samouprava [[županija]], a uveden je [[njemački]] kao [[službeni jezik]]).

 

 

== Germanizacija ==

U vremenu '''neoapsolutizma / Bachovog apsolutizma''' ulogu predvođenja u [[Beč]]u imalo je [[činovništvo]]. U naše su krajeve dolazili brojni činovnici iz austrijskog dijela carevine. Većina njih nije znala [[hrvatski jezik]] pa su uredovali na '''njemačkome'''. Time je započela [[germanizacija]], nasilno nametanje njemačkog jezika i kulture, naših krajeva.

 

 

''Stigavši na svoje mjesto vrlo brzo sam se osvjedočio kako užasno sam se prevario, nadajući se da ću u Hrvatkoj naići na opće oduševljenje za slavenske ideale, a u isto vrijeme na sveopću srditost na Nijemce i na one što im se ulaguju. (...) Kad sam stigao u Varaždin, duže sam razgovarao s upravnikom pošte. Oslovih ga na slovenskom, on me razumio, ali mi je odgovorio na njemačkom. Zamolih ga neka govori hrvatski ako ne zna slovenski. Hrvatski mi je jezik bio toliko poznat da sam ga razumio. Smiješeći se, upravnik mi opet odgovori na njemačkom: "E, gospodine, ja govorim dobro i slovenski i hrvatski, ali ovdje, u nas, u Varaždinu, običaj je da se s gospodom razgovara na njemačkom. Gotovo svi bi se našli uvrijeđeni ako biste ih štogod priupitali na hrvatskom." Stresoh se od iznenašenja i zavapih: "Bože sveti, zar uistinu ni u vas u Hrvatskoj nije ništa bolje nego kod nas u Sloveniji?" Upravnik slegnu ramenima i potvrdi: "Tako je, kao što rekoh. Nas dvojica nećemo ništa izmijeniti: njemački je jezik gospodski, slavenski je za prosti puk."''