Tupoljev Tu-95: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Idioma-bot (razgovor | doprinosi)
m pov.
Redak 24:
[[1950.]] izdan je zahtjev Tupoljevu i Myasishchevu da započnu razvoj novog dalekometnog bombardera. Zahtjevi su bili da ima domet djelovanja bez nadopune [[gorivo|goriva]] u zraku od 8000 km te nosivost od 11.000 kg. Veliki problem Tupoljevu je predstavljao odabir motora. Prva generacija [[mlazni motor|mlaznih]] motora je trošila puno goriva dok su turbo-prop motori omogućavali veliki radijus djelovanja, te je naposljetku Tupoljev odabrao brze turbo-prop motore, a Myasischev mlazne motore.
 
Budući Tu-95 su pokretala četiri Kuznjecov NK-12 turbo-prop motora koji su okretali osmerokraki kontra rotirajući dvostruki propeler. Osim kontra-rotirajućih propelera, Tu-95 ima konvencionalan izgled [[trup zrakoplova|trupa]] s strjelastim [[krilo zrakoplova|krilima]] pod kutom od 35 stupnjeva u odnosu na trup zrakoplova. Ima podvozje [[PodvozjeTricikl podvozje zrakoplova|podvozjetricikl]] tricikl konfiguracije s prednjim dijelom koji se uvlači prema nazad. Zrakoplov je prvi put poletio [[1953.]]
 
[[Datoteka:Tu-95 tail.jpg|mini|200px|lijevo|Repna kupola sa strojnicama]]
 
Tu-95 je dugo vremena zapadu bio poznat pod oznakom Tu-20, budući da mu je to bila izvorna oznaka u [[SSSR]]-u tijekom proizvodnje, no kada je već ušao u operativnu službu počeo se koristiti naziv Tu-95. Kao i njego američki konkurent, [[B-52 Stratofortress]], Tu-95 je ostao puno duže u službi od drugih zrakoplova, zahvaljujući svojoj sposobnosti prilagodbe različitim zadacima. Prvotno je bio zamišljen kao [[nuklearna bomba|nuklearni]] bombarder, kasnije platforma za lansiranje [[raketa]] i morsku ophodnju. Razvijene su čak i civilne inačice za prijevoz putnika i tereta.
 
 
== Susreti u zraku ==