Frane Petrić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
sadržaj (podrijetlo, životopis, dopuna djela) i poveznice |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Cherso Petrisevic.jpg|mini|Kip Frane Petrića ispred njegove rodne kuće u Cresu, rad akademske kiparice [[Marija Ujević-Galetović|Marije Ujević]]]]
'''Frane Petrić''' (također u varijantama ''Franjo Petrić'', ''Petriš'', ''Petris'', ''Petričević'', ''Petrišević''; [[latinski jezik|lat.]] ''Franciscus Patricius'', [[talijanski jezik|tal.]] ''Francesco Patrizi da Cherso''), ([[Cres]], [[25. travnja]] [[1529]]. - [[Rim]], [[6. veljače]] [[1597]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[filozof]], polihistor, [[humanizam|humanist]] i učenjak.
== Podrijetlo ==
Po obiteljskoj [[legenda|legendi]] Petrići su se bili doselili iz Bosne, bježeći pred [[Turci]]ma. Mletačka vlast [[1563]]. naziva Petriće [[Hrvati]]ma, a sam je Frane Petrić za vrijeme studija u Padovi dva puta bio vijećnik studenata iz [[Dalmacija|Dalmacije]]. Pred samu smrt zatražio je da ga prime za pravog člana-bratima ''Zbora sv. Jeronima'' u Rimu, pri čemu je morao dokazati da je podrijetlom iz ilirskih krajeva i da poznaje [[hrvatski jezik]].<ref>http://www.istrianet.org/istria/illustri/patrizi/bio-hrv.htm</ref>
Međutim, većina njegovog djelovanja vezana je uz [[Italija|Italiju]], a kako je i pisao djela na talijanskom jeziku, njegovo ime zasluženo pripada i u red znamenitih talijanskih [[znanost|znanstvenika]].
== Životopis ==
Frane Petrić je rođen na otoku Cresu, tada pod upravom [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], u plemičkoj obitelji izbjegloj iz [[Bosna|Bosne]].
Kao dječak sudjelovao je sa stricem Ivanom Jurjem u ratu protiv [[Osmanlije|Osmanlija]], da bi se potom posvetio školovanju. Izučio je za trgovca u [[Venecija|Veneciji]], potom savladao [[grčki jezik|grčki]] u Ingolstadtu, gdje je boravio pod pokroviteljstvom rođaka [[Matija Vlačić Ilirik|Matije Vlačića]].<ref>http://www.istrianet.org/istria/illustri/patrizi/bio-hrv.htm</ref> Poslije je studirao medicinu i filozofiju u [[Padova|Padovi]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 47.</ref>
Učenjak europskog ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba, antiaristotelovac, [[novoplatonizam|novoplatonist]], Petrić je bio profesor [[filozofija|filozofije]] u [[Ferrara|Ferrari]] i [[Rim]]u. Pisao je na [[latinski jezik|latinskom]] i [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. Petrić se bavio i [[Astronomija|astronomijom]], [[meteorologija|meteorologijom]], [[arheologija|arheologijom]] i [[politika|politikom]]. Putovao je cijelom [[Europa|Europom]] i stekao veliku slavu svojim djelima.
Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja: od [[trgovina|trgovine]], [[medicina|medicine]], [[filozofija|filozofije]] do [[izdavaštvo|izdavaštva]]. Od [[1575]]. predaje platonističku filozofiju na sveučilištu Ferrari, kada nastaju djela o poetici, novoj geometriji i kada postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo ''"Nova sveopća filozofija"'' (''Nova de universis philosophia''), u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti
Smatra se učiteljem znamenitog [[Italija|talijanskog]] filozofa [[Giordano Bruno|Giordana Bruna]], a svojim radom utjecao je i na mislioce 17. stoljeća, poput Hobbesa, Descartesa, Newtona i dr.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 47.</ref>
Na [[rim]]skoj je crkvi Svetog Onofrija [[7. veljače]] [[2008.]] godine, kardinal Giovanni Lajolo, guverner Države grada [[Vatikan]]a, zajedno s prof. [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]], predsjednikom [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]], i hrvatskim veleposlanikom pri [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] Emiliom Marinom, otkrio spomen-ploču Franji Petriću. Na taj način Hrvatska na toj rimskoj crkvi, uz talijanskog ([[Torquato Tasso]]), francuskog ([[Francois Chateaubriand]]) i njemačkog ([[Johann Wolfgang Goethe]]), ima i svog predstavnika.▼
Umro je u Rimu gdje je i pokopan, u crkvi Sv. Onofrija.
== Posveta ==
▲Na [[rim]]skoj je crkvi Svetog Onofrija [[7. veljače]] [[2008.]] godine, kardinal Giovanni Lajolo, guverner Države grada [[Vatikan]]a, zajedno s prof. [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]], predsjednikom [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]], i hrvatskim veleposlanikom pri [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] Emiliom Marinom, otkrio spomen-ploču Franji Petriću. Na taj način Republika Hrvatska ima, na toj rimskoj crkvi, uz talijanskog ([[Torquato Tasso]]), francuskog ([[Francois Chateaubriand]]) i njemačkog ([[Johann Wolfgang Goethe]]),
== Izbor iz djela ==
* ''La città felice'' (''Sretan grad'', [[1553.]])
* ''Della retorica dieci dialoghi'' (''Deset dijaloga o retorici'', [[1562.]])
* ''Peripateticae discussiones'' (''Peripatetičke diskusije''), [[1571]].-[[1581]].
* ''De historia dialogi X'' (''Deset dijaloga o povijesti'', [[1579.]])
* ''Della poetica'' (''O pjesničkom umijeću''), [[1586]].
* ''Nova de universis philosophia'' (''Nova sveopća filozofija'', [[1591.]])
== Bilješke ==
<references/>
== Literatura ==
* ''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Zagreb, 2007.'' ISBN 978-953-7224-16-5
== Vanjske poveznice ==
Line 28 ⟶ 55:
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Hrvatski filozofi 16.-19. stoljeća]]
[[Kategorija:Novoplatonizam]]
[[Kategorija:Hermetizam]]
<!-- interwiki -->
| |||