Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 12:
[[Datoteka:Croatians from Bosnia.JPG|mini|300 px|Hrvati-Katolici tijekom služenja svete mise u Bosni, oko 1900. godine]]
Potkraj devedestih godina [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] Hrvati u Bosni i Hercegovini osnivaju [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|narodne čitaonice i kulturna i pjevačka društva]], dok se početkom [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] javlja sloj hrvatske inteligencije koji će odigrati značajnu ulogu u političkome i kulturnom životu Hrvata. Od [[1902.]] godine s radom započinje [[HKD Napredak|Hrvatsko kulturno društvo Napredak]] koje će odigrati značajnu ulogu u buđenju hrvatske nacionalne svijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Međutim, Hrvatima još uvijek nije dopušteno osnivanje [[politika|političkih]] stranaka pod hrvatskim imenom. Tek je [[1907.]] godine osnovana [[Hrvatska narodna zajednica]] (HNZ), koja je dobila dopuštenje djelovanja samo na gospodarskome i prosvjetnom planu. U danima pred aneksiju Bosne i Hercegovine [[1908.]] godine Hrvatska narodna zajednica preuzima političku ulogu. Na njezinu se čelu u to vrijeme nalazio ugledni hrvatski političar i gospodarstvenik [[Nikola Mandić]], koji je unatoč aneksiji odbacio ideju sjedinjenja Bosne i Hercegovine s Austro-Ugarskom. Politički program Hrvatske narodne zajednice uvelike se podudarao s politikom Hrvatsko-srpske koalicije u [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Banskoj Hrvatskoj]].
Nadbiskup [[Josip Stadler|Stadler]] i njegovi istomišljenici s takvom se politikom nisu slagali, pa su [[1908.]] godine osnovali [[Hrvatska katolička udruga|Hrvatsku katoličku udrugu]], kojoj je pristupio i dio članstva Hrvatske narodne zajednice. Nova je stranka, za razliku od [[Hrvatska narodna zajednica|Hrvatske narodne zajednice]], smatrala da sva politička udruženja u BiH trebaju održavati vjersku i nacionalnu podjelu stanovništva. Prema toj su ideji članovi organizacija bosanskohercegovačkih [[Hrvat]]a mogli biti samo katolički Hrvati. Odnosi između dvije stranke bili su vrlo zaoštreni. Dok je redovno svećenstvo podržavalo Stadlerovu stranku, [[Bosanski franjevci|franjevci]] su bili skloniji Hrvatskoj narodnoj zajednici. Godine [[1911.]] poseban [[papa|papinski]] izaslanik posredovao je u sporu između dvije stranke i uspio ih izmiriti. Hrvatska narodna zajednica je imala povjerenje velike većine [[hrvat]]skog naroda tako da Stadlerov pokušaj da preko Hrvatske katoličke udruge preuzme vodstvo nije uspio.
|