Inačica od 24. ožujka 2010. u 12:47 uredi 78.3.101.124 (razgovor) →‎Utjecaj u Istri i Dalmaciji ← Starija izmjena		Inačica od 24. ožujka 2010. u 13:49 uredi ukloni ovu izmjenu 93.138.28.115 (razgovor) rev Novija izmjena →
Redak 20: ==Vrijeme Hrvatsko-ugarske nagodbe== I u Saboru koji se sastao [[15. travnja]] [[1860]]. radi ustoličenja bana [[Josip Šokčević\|Josipa Šokčevića]] ([[1860]].-[[1867]].) također je bila većina narodnjaka, a među njima su osobitu ulogu imali, [[Strossmayer]], [[Franjo Rački]], [[Matija Mrazović]], [[Ivan Vončina]], Kukuljević Sakcinski i drugi. U tom su razdoblju, koje je prethodilo [[Austro-ugarska nagodba\|Austro-ugarskoj]] i [[Hrvatsko-ugarska nagodba\|Hrvatsko-ugarskoj nagodbi]], narodnjaci su zagovarali povezivanje s Ugarskom pod uvjetom da bude poštovana politička i kulturna autonomija Hrvatske. S druge strane bila je znatno slabija Stranka unionista (mađaroni), koja je tražila bezuvjetni savez s Ugarskom. Tu su stranku predvodili [[Mirko Bogović]] i [[grof]] [[Julije Janković]]. U Saboru je još bila zastupljena i [[Stranka prava]], na čelu s [[Ante Starčević\|Antom Starčevićem]] i [[Eugen Kvaternik\|Eugenom Kvaternikom]], koja se zauzimala za hrvatsku samostalnost. [[Ivan Mažuranić]] koji je tada uvidio opasnost od približavanja Mađarima, osniva [[1862]]. [[Samostalna narodna stranka\|Samostalnu narodnu stranku]] (poznatu i kao Narodno-liberalna stranka) koja će se zalagati za tješnje veze s [[Austrija\|Austrijom]], čime dolazi do raskola među narodnjacima, a Mažuraniću se pridružuju Kukuljević Sakcinski, Ambroz Vraniczany, uz podršku nadbiskupa Haulika. Na izborima [[1865]]. ova je stranka teško poražena od udruženih narodnjaka i unionista (mađarona). To je pak znatno oslabilo položaj hrvatske u doba preustroja Monarhije. U sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe narodnjaci nisu htjeli sudjelovati, pa je ban Šokčević odstupio, a zamijenio ga je unionist [[Levin Rauch]]. U otporima Nagodbi Narodna stranka ima vodeću ulogu, te je u izborima održanima u svibnju [[1869]]. godine nasuprot trinaestorici unionista i jednom pravašu Narodna stranka imala čak 51 zastupnika. Nakon što je ban Rauch [[1870]]. dao izglasati zakon kojim je borba protiv Nagodbe proglašena kaznenim djelom, Narodna stranka u vojnom dijelu [[Sisak\|Siska]] koji je još pripadao Vojnoj krajini pokreće novine „Zatočnik“ u kojima napada unioniste. Rauch je podnio tužbu, no sud u [[Petrinja\|Petrinji]] tu je tužbu odbio, a ban je morao podnijeti ostavku. Redak 32: ==Utjecaj u Istri i Dalmaciji== {{glavni\|Narodna stranka (Dalmacija)}} Hrvatska narodna stranka imala je značajan utjecaj pri buđenju nacionalne svijesti u Istri i [[Dalmaciji]] koje su kao zasebne zemlje u austrijskom dijelu [[Austro-Ugarska Monarhija\|Austro-Ugarske]] bile odvojene od matice. U [[Dalmacija\|Dalmaciji]] je tako pod njezinim utjecajem rastao narodnjački pokret, a onda i [[Narodna stranka (Dalmacija)\|Narodna stranka]] s ciljem uvođenja hrvatskog jezika u službenu uporabu i sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom. Stoga su narodnjaci u Dalmaciji bili nazivani „aneksionistima“, za razliku od „autonomaša“, koji će kasnije postati otvoreni eksponenti talijanskoga [[iredentizam\|iredentizma]]. Narodnjaštvo u [[Istra\|Istri]] izravno je poticao Strossmayer, a Narodna stranka iz Hrvatske i Slavonije slala je i financijsku pomoć istarskim narodnjacima. Ipak, narodnjaštvo u Istri nije postiglo uspjeh kakav je postiglo ono u Dalmaciji. Uspjeh narodnog preporoda istarskih Hrvata i Slovenaca se tek počeo materijalizirati, kada ga je zatekao prvi svjetski rat, nakon kojeg je uslijedilo pripajanje tih krajeva Italiji koja je potom agresivno krenula u iskorjenjivanje ikakvih tragova nazočnosti Hrvata i Slovenaca, a u najboljem slučaju je negirala postojanje tih naroda, svevši ih na razinu amorfnog slavenstva.

Narodna stranka: razlika između inačica