Mahmud I.: razlika između inačica

'''Mahmud I.''' ([[2. kolovoza]] [[1696]]. - [[13. prosinca]] [[1754]]), [[TurskaOsmansko Carstvo|turski]] [[sultan]]

Mahmud I., sin Mustafe II., postaje sultan u rujnu [[1730.]]. u svojoj 34. godini nakon svrgavanja [[Ahmed III.|Ahmeda III.]] u pobuni janjičara Patrona Halila, koji ga je uz reakcionarnu ulemu i doveo na vlast, na kojoj ostaje do smrti preko 24 godine. Kraj "ere tulipana" na zahtjev pobunjenika Mahmud I. označava rušenjem 120 dvoraca koji su u desetak godina prije toga po francuskom uzoru bili izgrađeni u doba Ahmeda III.

Iduće 1731. krvavo savladava janjičare, te Perziju, protiv koje ima uspjeha i 1732. ali rat s promjenjivim uspjehom traje do 1736. kada s Perzijom sklapa mir. Iste godine [[Rusko Carstvo|Rusi]] osvajaju i razaraju [[Krim]], a slijedeće 1737., iako nespremna za rat [[Habsburška Monarhija|Austrija]] napada u tri pravca, na Srbiju, Bosnu i Vlašku, ali doživljava poraz u Bosni kod Banja Luke. Napori Mahmuda I. da modernizira vojsku, iako ograničeni, donijeli su plodaplod i slijedeće 1738. i 1739. u velikim pobjedama Mahmud vraća Krim i zatim ključnom pobjedom u [[Bitcibitci kod Grocke]], te potom kratkom opsadom Beograda Velikiveliki vezir Ivaz Mehmed paša osvaja [[Beograd]] i time potpuno poništava uspjehe Austrije iz vremena princa [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]].

1739. Mahmud I. sklapa [[Beogradski mir]], jedan od najpovoljnije sklopljenih mirovnih ugovora u povijesti [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstvaCarstva]]. Srbija je ponovo u Turskimosmanskim rukama, u Bosni je granica pomaknuta na rijeku [[Sava|Savu]], a odredbama ugovora srušene su sve novoizgrađene goleme nove fortifikacije Beograda, te tvrđave [[Pančevo]] i [[Rača]].

Nakon Beogradskog mira ovaj sultan koji je bio prije pjesnik nego političar do smrti [[1754]]. svoju sretnu vladavinu nastavlja građenjem biblioteka, napretkom obrazovanja, širenjem utjecaja diplomacije i razmjerno dobrom vladavinom koja mu je donijela nadimak Kambur (Hvaljeni). Naslijedio ga je brat [[Osman III.|Osmana III.]]