Individuacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Onoliko koliko je relativno jednostavno predočiti što je Jung mislio pod pojmom persona, toliko je teško shvatljivo razložiti one suptilne unutrašnje procese koji sugestivnom silom zahvaćaju svijest, a koje je nazvao [[Iskonska slika|iskonskim slikama]], praslikama, odnosno arhetipovima kolektivno nesvjesnog. U svom djelu «Veze između ja i nesvjesnog», Jung je tu teškoću pokušao prevladati primjerima unutar psihopatologije, gdje se djelovanje i snaga sugestibilnih slika kod duševnih bolesnika izražava u svom ekstremnom obliku, ali i analitičkim pristupom na djela stvaralačkih inspiracija kod velikih umjetnika, religijskih preobraćenja i općenito razlažući [[filozofija|filozofiju]], [[ezoterija|ezoteriju]] i komparativnu [[religija|religiju]], dokazujući u njima vidljivo arhetipsko djelovanje.
Ključna teorija koja se nalazi u osnovi individuacije je Jungova naučna teza da djelovanje nesvjesnog ima ciljnu usmjerenost i da se u odnosu na svijest ponaša kompenzatorski (kompenzacija = ''izjednačenje, zamjena''). Po njemu nesvjesna zbivanja (snovi, fantazije, glasovi, vizije...) kompenziraju [[Svijest|svjesno]] ja i sadrže sve one elemente koji su neophodni za samoregulaciju cjelokupne psihe. Svjesno i nesvjesno nisu neophodno u međusobnoj suprotnosti, već se (kod slučaja aktivnog učešća svijesti) međusobno dopunjuju do određene cjeline, do [[Jastvo|Jastva]] (Selbst). Ovu [[Sinteza|sintezu]] svjesno-nesvjesnih sadržaja Jung je nazvao [[transcendentna funkcija]]. Jastvo, kao rezultat transcendentne funkcije, ostaje čovjeku uvijek nadređena veličina, ali takva kojoj se [[svjesno ja]] ne protivi i nije joj podčinjeno, već joj je jednostavno pridodano.
Jung nije ni pokušao naučno definirati Jastvo, jer bi za tu operaciju jedan dio (ja) trebao definirati potpunost i cjelinu, koju u svom duhovnom smislu sadržava Jastvo. Stoga je za Jastvo zahtjevao bar vrijednost [[hipoteza|hipoteze]], koja je rezultat dubinskih promatranja, nalik onoj o strukturi [[Atom|atoma]]. Jung nije tvrdio da je konačno formulirao sve odgovore, smatrao je da u tom tamnom području [[Analitička psihologija|dubinske psihologije]] leže odgovori na pojedine zagonetke kojima se psihologija svijesti nije nikada čak ni približila, stoga je bio zadovoljan da se njegov obiman rad smatra istraživačkim pokušajem jednog odgovora.
| |||