Katolička Crkva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 13:
Jedno od dobara koje Crkva ima je sigurnost božanskog vodstva, tj. sigurnost da će ona vjerno i nepogrešivo baštiniti što je primila od Isusa. Ta baština naziva se tradicija i svako argumentiranje nauka poziva se na nju. Papa i tu ima ključnu ulogu jer je sigurnost moguća upravo radi njega koji je jedini garant te sigurnosti (usporedi [[Evanđelje po Luki|Lk]] 22:31-32). Ipak, tradiciju prenosi cjelokupna Crkva.
Jedan od najvažnijih djelova tradicije, ako ne i najvažniji, je [[
Današnji nauk Katoličke crkve definiran je na 21 [[Ekumenski sabor|Ekumenskom saboru]]. To su zasjedanja svih [[biskup]]a uz odobrenje i potvrdu pape. Zbog gore navedenog, zaključci Sabora su nezabludivi. Zaključci se mogu preispitivati, ali, po nauku, svatko tko istinski prouči materiju doći će do istog zaključka.
Najvažnije istine tako definiranog nauka sažete su još na prvim saborima, [[Prvi nicejski sabor|Nicejskom]] i [[Prvi carigradski sabor|Carigradskom]], u [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje|Nicejsko-carigradskom vjerovanju]]. Još i prije sabora postojalo je [[Apostolsko vjerovanje]] koje po tradiciji seže iz vremena apostola, i nešto sažetije iznosi praktički isti nauk. Vjerovanja su strukturno podijeljena na tri dijela, svako o jednoj božanskoj osobi.
Po vjerovanju, jedan je [[Bog]] koji se sastoji od tri [[Trojstvo|božanske osobe]]: [[Bog Otac|Oca]], [[Isus|Sina]] i Duha Svetoga. Bog, tj. sve tri osobe, je vječan i počelo je svega (filozofski [[bitak]]). Božanske osobe jesu u vječnom odnosu ljubavi. Bog Otac svemogući je stvoritelj.
Bog Sin vječna je božja Riječ po kojoj je sve stvoreno. Radi spasenja ljudi, palih u grijeh, ta Riječ je postala čovjekom Isusom koji je [[Krist]] (Pomazanik Božji, obećan Židovima u Starom zavjetu). On je stoga pravi Bog i pravi čovjek. Isus se [[utjelovljenje|utjelovio]] po Duhu Svetomu od [[Blažena Djevica Marija|Djevice Marije]], dakle bez biološkog oca (ali ne i bez zemaljskog oca, koji mu je [[sveti Josip|sv. Josip]]). Umro je radi našega grijeha, tako očitujući beskrajnu Božju ljubav prema čovjeku. Treći dan po smrti je [[uskrsnuće Isusa Krista|uskrsnuo]] i tako pobijedio smrt kao posljedicu grijeha. Po njegovoj smrti i uskrsnuću svi ćemo uskrsnuti i to tijelom i duhom. Unatoč dojmu da katolička vjera naučava dualizam duha i tijela, to nije tako, temeljni nauk poznaje jedinstvo duha i tijela. Tjelesnost je ljudima nužna za cjelokupno postojanje i za odnose u ljubavi s drugima, iz čega proizlaze i katolički sakramenti i liturgija.
Nakon uskrsnuća Krist je uzašao na nebo. Očekuje se njegov drugi dolazak u slavi kada će suditi svima i preobraziti svijet. Ovo posljednje tumači se na različite načine, od doslovnog dolaska na oblaku popraćenog raznim grozotama, do alegorija. Katolički nauk iz toga izvlači teološku istinu da je konačno pročišćenje svakoga i svega moguće samo kroz osobu Isusa Krista koji je jedina Istina i da se to neminovno mora dogoditi, što povlači propast onih koji nisu u istini i vječno blaženstvo onih koji jesu. Bitan je nauk da spasenje dolazi samo po Isusu Kristu i ni po kome drugome (usporedi [[Djela apostolska|Dj]] 4:12), pa i oni koji ga nisu upoznali, ako se spase, spašeni su po njemu.
Duh Sveti treća je božanska osoba koja uzdržava ovaj svijet i nadahnjuje svakoga od nas. Sva dobra koja imamo i sve što radimo kontinuirano dobivamo od Duha Svetoga. U dijelu vjerovanja o Duhu je i vjerovanje u Crkvu o kojemu je već bilo govora, jer je ona plod njegovog trajnog vodstva.
Nauk je detaljnije definiran na kasnijim Ekumenskim saborima. Ne može se uvoditi novi nauk nego samo definirati ono što u tradiciji već u biti postoji, te se na jasniji ili suvremeniji način to iznijeti. Jedina [[objava]], iz koje crpimo sav nauk, je objava Isusa Krista koja kroz tradiciju koju vodi Duh Sveti govori i nama danas.
Jedna od poznatijih [[dogma|dogmi]] Katoličke crkve je dogma o [[Papina nezabludivost|Papinoj nezabludivosti]] definirana na [[Prvi vatikanski sabor|Prvom vatikanskom saboru]] [[1870]]. Kaže da je sam papa nezabludiv kada na jasno definiran način iznosi nauk u ime Crkve, što je istina koja postoji u tradiciji i Svetom pismu od početka. Tu mogućnost je nakon 1870. papa iskoristio samo jednom kada je [[1950.]] definirao dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo.
== Rasprostranjenost ==
| |||