Dušan Bilandžić: razlika između inačica

Niže razrede [[Franjevci|franjevačke]] gimnazije završio u Sinju, a više razrede u gimnaziji u [[Osijek]]u. Još prije rata stupio je u [[SKOJ]] (komunističku omladinu), a od 1942. godine sudjeluje u [[NOR|ratu]] kao borac i politički komesar u slavonskim [[Partizani|partizanskim]] postrojbama. Također, te je godine stupio u [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističku partiju Jugoslavije]] (KPJ). [[1955]]. g. je završio [[Pravni fakultet Sveučilišta u Beogradu|Pravni fakultet u Beogradu]], a od [[1945]]. g. do [[1960]]. g. djelovao je kao predavač povijesti na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon izlaska iz [[JNA]], Bilandžić počinje [[novinar]]sku karijeru, no ubrzo je dobio posao u [[sindikat]]ima, pa 1965. godine biva izabran u Predsjedništvo sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Istodobno sa sindikalno-samoupravljačkim eksperimentima i praksom, Bilandžić se dalje školuje, te 1965. g. stječe doktorat znanosti na [[Zagrebačko sveučilište|Zagrebačkom sveučilištu]] iz područja [[Ekonomija|ekonomije]]. Godine 1967., nakon [[Franjo Tuđman|Tuđmanovog]] političkoga kraha, postaje direktorom "Instituta za historiju radničkoga pokreta" u [[Zagreb]]u. U sljedećim godinama obnašao je više političkih funkcija, a bio je i jednim od ključnih ljudi koji su sudjelovali u izradbi posljednjeg [[jugoslavenskiUstav ustavdruge iz 1974. godineJugoslavije|jugoslavenskoga ustava]] iz 1974. godine]]. Na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti]] postaje predavač i dekan koncem [[1970-ih]] i početkom [[1980-ih]] godina. Za člana suradnika [[JAZU]]/[[HAZU]] izabran je 1980. godine, a za redovnogaredovitoga člana 1991. g.