'''Srpskohrvatski jezik''' / '''Hrvatskosrpski jezik''' (nazivan i srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski; bilo je političko ime hibridnoga [[jezik]] koji je trebao nastati spajanjem hrvatskoga i srpskoga, po mišljenju nekih slavista to je bila samo želja koja je zamišljana (Bećkim književnim dogovorom)od [[1850.]] godine, ali se nije ostvarila do [[1954.]] godine,doi tzv. [[Novosadski dogovor|Novosadskoga dogovora]]. Ta se želja pokušala nametnuti od 1954. godine do [[1990.]] godine, kada se, po stajalištu podržavatelja hibridizacije, srpskohrvatski jezik, kao neuspjeli [[makrojezik]] raspao na [[Hrvatski jezik|hrvatski]], [[Srpski jezik|srpski]], [[Bošnjački jezik|bošnjački]] i [[Crnogorski jezik|crnogorski jezik]]. Po drugačijim se mišljenjima radi o pojmu koji ima samo političkopovijesni, ali ne i lingvistički sadržaj, tj., po tim stavovima, srpskohrvatski i hrvatskosrpski bila su dva jezika – srpski – i hrvatski, samo preimenovana, to jest da ''srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski'' nikada nije opstojao ni kao sustav narječja, ni kao jedan jedinstveni standardni jezik.
