Pavao I. Šubić Bribirski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sadržaj |
sadržaj |
||
Redak 63:
== Vrhunac moći i smrt ==
Pavao Bribirski je krajem [[13. stoljeće|13. stoljeća]] imao čitavu Hrvatsku, od Gvozda do Neretve u svojim rukama. Nosio je naslov bana Hrvata, kojen je [[1299]]. godine pridodao i titulu "gospodara Bosne" (''dominus Bosnae'').<ref>Šišić, F., str. 212.</ref>
Kasnije, Pavao staje otvoreno na stranu Anžuvinaca i šalje svoga brata [[Juraj I. Šubić Bribirski|Jurja I.]] šalje u Napulj da preveze Karla Roberta preko mora. U međuvremenu Karlo Robert dobiva podršku i velikaške obitelji [[Babonići|Babonić]].▼
Miha Madijev, splitski ljetopisac ovako je zabilježio dolazak Karla Roberta: "''Ljeta Gospodnjega 1300. mjeseca kolovoza gospodin Karlo, unuk sicilskog kralja, doplovi po moru na galijama u Split, gdje je ostao mjesec dana ili gotovo dva.''"▼
▲Kasnije, Pavao staje otvoreno na stranu Anžuvinaca i šalje svoga brata [[Juraj I. Šubić Bribirski|Jurja I.]]
▲[[Miha Madijev]], splitski ljetopisac ovako je zabilježio dolazak Karla Roberta: "''Ljeta Gospodnjega 1300. mjeseca kolovoza gospodin Karlo, unuk sicilskog kralja, doplovi po moru na galijama u Split, gdje je ostao mjesec dana ili gotovo dva.''"
Početkom siječnja [[1301]]. godine umro je kralj Andrija III. Mlečanin, ne ostavivši nasljednika te je s njime izumrla dinastija Arpadovića. Po tom događaju, odveli su knezovi Bribirski Karla Roberta u [[Zagreb]], odakle je otputovao u [[Ostrogon]] gdje ga je ostrogonski nadbiskup Grgur okrunio za hrvatsko-ugarskog kralja.<ref>Šišić, F., str. 212.</ref> Unatoč krunidbi, kralj Karlo I. nije uspio još gotovo desetljeće nametnuti svoju vlast u Ugarskoj, dok je njegova vlast u Hrvatskoj bila tek nominalno priznata. Ban Pavao je bio gotovo nezavisan vladar koji je takoreći obnovio doba hrvatskih narodnih vladara i vladao nad najvećim dijelom hrvatske države.<ref>Šišić, F., str. 212.</ref> Osim, središnjih dijelova Hrvatske, imao je pod svojom vlašću i Bosnu, koju je predao na upravu svom bratu Mladenu I., a [[1311]]. godine osvojio je u ratu protiv [[Mletačka Republika|Venecije]] i grad [[Zadar]]. Bio je na vrhuncu svoje moći, vladajući od Gvozda do Jadrana i do Drine, obnovivši stoga staru Hrvatsku. Iako se nije nikada krunio, bio je suvereni i samostalan vladar cijele Hrvatske (''neokrunjeni kralj Hrvata''), noseći titulu ''Ban Hrvata i gospodar Bosne.''
Umro je 1. svibnja 1312. godine i pokopan u [[Franjevci|franjevačkoj]] crkvi Sv. Marije u Bribiru. Naslijedio ga je njegov sin Mladen II. za vrijeme kojega moć Šubića počinje slabiti.
== Potomstvo ==
Na osnovi dostupnih [[genealogija|genealoških]] podataka, Pavao I. je imao petoro sinova:
* [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladen II.]] (o. 1275. - o. 1341.) - ''ban Hrvata i Bosne'' (1312.-1322.), ''gospodar humske zemlje'', ''knez Dalmacije i Zadra'' (1311.-1313.), ''splitski knez'' (1294.)
* Juraj II. (III.) (o. 1290. - 1328.) - ''splitski knez'' (1300.), ''tropoljski knez'' (1301.), ''knez dalmatinskih gradova'' (1303.)
* Pavao II. (o. 1295. - 1346.) - ''trogirski knez'' (1305.-1315.) i ''ostrovički knez'' (1333.-1346.)
* Grgur IV. - ''šibenski knez'' (1320.) i ''ostrovički knez'' (1346.-1347.)
* Marko IV. - ''bribirski knez'' (1322.-1345.)
== Vidi još ==
| |||