Wikipedija

Jakovlje u NOB: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Bracodbk (razgovor | doprinosi)
17.668 edits
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Jakovlje''' je [[1940-ih]] bilo selo u [[kotar]]u [[Donja Stubica]] iz kojeg su mladi siromašni mladići odlazili na rad u obližnji [[Zagreb]]. Među njima bili su i [[Ivan Krkač]] i [[Marko Belinić]], koji su bili značajni za organizaciju [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Narodno oslobodilačke borbe]] u svom kraju. Ivan Krkač je već [[1938.]] godine osnovao u Jakovlju Odbor Stranke radnog naroda, koji je dvije godine kasnije, u proljeće [[1940.]], postao partijska organizacija [[SKJ|Saveza komunista Jugoslavije]] (on je bio prvi sekretar). U listopadu [[1940.]] osnovan je Općinski komitet za općine [[Pušća|Pušću]] i [[Bistra|Bistru]], a Ivan Krkač je izabran za člana tog komiteta.<ref>[http://forum.burek.com/krkac-ivan-t136470.topicseen.html Istorija sveta-Mitovi i legende Krkač Ivan, na portalu Burek.com]</ref>
Već [[1941]]. godine, počeli su se okupljati omladinci. Uz Jurja Đunđeka, tu su se našli: Ivan Poturica, [Franjo Poturica], Vid Coha, Ivan Coka, Ivan Svetec i Jura Vodopija.▼
Njegov sumještan [[Marko Belinić]] je nešto ranije [[1937.]] utemeljio prvu partijsku organizaciju u [[Oroslavje|Oroslavju]].
==Jakovlje za Drugog svjetskog rata==
===Jakovlje prvih godina rata===
▲Već [[1941.]]. godine, počeli su se okupljati omladinci.[[antifašizam|antifašistički]] Uznastrojeni Jurjaomladinci Đunđeka,iz tuJakovlja; suJuraj se našli:Đunđek, Ivan Poturica, [Franjo Poturica], Vid Coha, Ivan Coka, Ivan Svetec i Jura Vodopija, to je bilo jezgro buduće Jakovljanske partizanske udarne grupe.
 
GodinePočetkom [[1942., kad su]] u [[Jakovlje]] dolazili,češće osimsvrćaju Krkača[[Ivan Krkač]], već i [[Marko Belinić]], [[Pavle Žukina]] |Pavle Žukina- Šumski]] i Milan Kuren-Gubec, pokretkoji seuspjevaju rasplamsao,da utjecajse mačekovacapokret jeotpora potpunoprobudi i oslabiorasplamsa, ate narodbitno seoslabi spremaoutjecaj za[[kompromis]]erske borbupolitike protiv[[Vlatko okupatoraMaček|mačekovaca]].
===Prva akcija===
Prva oružana akcija koju je poduzela Jakovljanska partizanska udarna grupa bila je likvidacija dvoje [[Ustaša|ustaških]] simpatizera iz sela u ožujku [[1942.]] , koji su ustaškim vlastima dojavljivali o propagandi koju su pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta vršili po selu i okolici. Zbog tog su već slijedeći dan uhapšeni: Florijan Fijan, Alojz Bočina, Juraj Đunđek i Stjepan Vranešić. Nekoliko dana kasnije i [[Wehrmacht|njemačka]] vojska poduzela je iznenadnu raciju na Jakovlje, jedan od članova Jakovljanske udarne grupe Ivan Coha, htio je pobjeći no prilikom bijega je ranjen u desnu ruku te uhapšen.
ZatimZa suracije bilisu uhapšeniuhvaćeni; Florijan Fijan, Ivan Poturica i Pavao Fijan., Ičak obiteljisu svihi uhapšenihčlanovi bilenjihovih su takođerobitelji odvedeneodvedeni u zatvor u [[Donja Stubica|Donju Stubicu]], gdje su ih zlostavljalizlostavljani. StaromFijanovom Fijanuocu čupali su u žandarmerijskoj stanici brkove, no on nije ništa priznaoodao.▼
 
Nakon tog je došlo do pada aktivnosti [[antifašizam|antifašista]], dvoje jakovljanaca [[Ivan Krkač]] i Franjo Kuhta otišli su u partizane, ostali su su se prividno primirili.
Našla su se dva izdajnika koja su davala prijave ustašama o propagandi sto su je pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta vršili u selu. Bilo bi opasno sada dopustiti da se razbije organizacija koja je s toliko uspjeha funkcionirala. Zato je odlučeno: izdajnike uništiti.
Jedne ožujske noći godine 1942. udarna grupa izvršila je zadatak.
 
U mjesecu prosincu [[1942.]]. formirana je u Jakovlju ije utemeljena partijska ćelija [[SKJ]], u koju su ušli: [[Vid Fijan]] (sekretar), Martin Brcko-Stari, Florijan Fijan, [Martin Papa], Mato Papa i Josip Krkač. Veza sa [[zagreb]]ačkim komunistima bio im je Josip Tucman sekretar zagrebačke organizacije [[SKJ]].▼
Već drugi dan uhapšeni su: [[Florijan Fijan]], [[Alojz Bočina]], Juraj Đunđek i Stjepan Vranešić. Nekoliko dana kasnije upali su u selo Nijemci na motociklima i poduzeli raciju. Ivan Coha je htio pobjeći prema Luki, no bio je ranjen u desnu ruku i uhapšen.
U siječnju [[1943].]] sklonila se u Jakovlju, kod Martina Brckog, prva [[Partizani|partizanska]] grupa. Iziz Jakovljakraja, paksa odlazenjima uiz [[partizane]]sela odlaze [[Slavko Krkač]] i [[Dragutin Papa]]. ▼
Pokret se sve više razvija. U mjesecu travnju [[1943.]] odlaze u ŽumberakŽumberački partizanski odred; Stjepan Krkač, Ivan Kuhta, Vid Solenički, Stjepan Brcko, Pavao Piškor i [[Stjepan Đunđek.]]▼
 
===Jakovljanska partizanska udarna grupa===
▲Zatim su bili uhapšeni Florijan Fijan, Ivan Poturica i Pavao Fijan. I obitelji svih uhapšenih bile su također odvedene u zatvor u Donju Stubicu, gdje su ih zlostavljali. Starom Fijanu čupali su u žandarmerijskoj stanici brkove, no on nije ništa priznao.
U to je vrijeme formirana [[udarna grupa]] sastavljena isključivo od omladinaca. Bilo ih je jedanaest na broju:omladinaca; Ivan Poturica (komandir), Franjo Poturica-Buncek, Marko Pučić, Stjepan Pučić, Pavao Papa, Mirko Papa, Franjo Buhina, Stjepan Fijan, Franjo Blaža Poturica, Gabro Brcko i Franjo Bužinec.▼
 
Zadatak jeove grupe bio obilazitije terentipično ipartizanski, kontrolirati teren, nanositi neprijatelju iznenadne udarce, Evoi nekolikopotom njihovihse značajnihbrzo akcija:povući. zapaliliZnačajnije akcije koje su arhivtad upoduzeli općinamabile su: paljenje općinskih arhiva u [[Bistra|Bistri]] i [[Gornja Stubica|Gornjoj Stubici]], spalilipaljenje barakebaraka pomoćnog aerodromauzletišta u [[Jablanovec|Jablanovcu]], napalinapad na kamion [[Ustaša|ustaša —]], i niz drugih sličnih [[Gerilsko ratovanje|gerilskih]] akcija. Osim toga radili su neprestanona prikupljali oružjeoružja i odijela za partizanske jedinice, te održavali veze s ostalim [[NOR]]-ovima po zagorskim kotarima: [[Klanjec]], [[Sv. Ivan Zelina]], [[Krapina]] itd.▼
[[Ivan Krkač]] otišao je tada u partizane. Isto je to učinio i Franjo Kuhta, koji je otišao u Slavoniju.
Tijekom [[1943.]] na području [[kotar]]a [[Donja Stubica]] osnivani su brojni narodnooslobodilački odbori po selima, tako da je nastala situacija u kojoj je južniji dio [[kotar]]a, od [[Bistra|Bistre]] i [[Jakovlje|Jakovlja]] preko Pile, [[Donja Podgora|Podgore]] i sela u [[Gornja Stubica|Gornjoj Stubici]] sve do [[Laz Bistrički|Bistričkog Laza]] bio poluoslobođeni teritorij.
 
Uoči osnivanja Zagrebačkog odreda odlučeno je na partijskom savjetovanju, održanom u [[Gornja Stubica|Gornjoj Stubici]] u mjesecu kolovozu [[1943.]]., da dva člana Partijepartije iz Jakovlja skupe grupu omladinaca i odupridruže use odredodredu. OdređeniTaj suzadatak Ivanpovjeren Poturicaje Ivanu Poturici i MatoMati PapaPapi, koji nijeje mogao poći, jer jeodustao biozbog bolestanbolesti. Ivan Poturica skupio je grupus grupom od 24 omladincajakovljanskih iomladinaca [[10. listopada]] krenuo s[[1943.]] njimaotišao u [[Zagrebački odred]].▼
Veze su bile za kratko vrijeme prekinute. Trajalo je to otprilike tri mjeseca.
Pavle Žukina - Šumski bio je tada ranjen u Podgori. Sklonio se kod učitelja Petra Žmaka gdje je Šumski uspostavio vezu sa Martinom Brckom.
 
Povećana aktivnost partizana u jakovljanskom kraju, dovela je do povećane represije ustaških vlasti. Tako je [[11. rujna]] [[1943.]] ubijen u kući Franje Gradičeka u Jakovlju član Okružnog komiteta drug »Škrba«, s njim je poginuo njegov pratioc zvan »Kamion«.
Pokret se ponovo, i još jače nego prije, razmahao. Počeo je masovni rad. Kad je bila časovito prekinuta veza, neki su pripadnici pokreta bili otišli u domobranstvo. Nakon ponovnog uspostavljanja veze svi su se vratili svojim kućama da nastave s radom za pokret.
 
Ustaše su [[1. studenog]] [[1943.]] poduzeli raciju na Jakovlje i strijeljali šest ljudi: Valenta Soleničkog, Pavla Soleničkog, Franju Đunđeka, Stjepana Bužinca, Franju Poturicu i Ivana Vodopiju. Na Staru godinu [[1943.]] ustaške vlaste pohvatale su 46 mještana. Među njima bio je i Rok Poturica, otac Ivana Poturice. Rok Poturica, osuđen je na godinu dana u [[Sabirni logor Jasenovac|logoru Jasenovac]], iz kojeg se nikad nije vratio.
▲U mjesecu prosincu [[1942]]. formirana je u Jakovlju i partijska ćelija, u koju su ušli: Vid Fijan (sekretar), Martin Brcko-Stari, Florijan Fijan, [Martin Papa], Mato Papa i Josip Krkač.
 
Ujesen [[1943.]] došli su u ovaj kraj prvi diverzanti, na čelu s Dragutinom Jambrekom iz [[Podsused - Vrapče|Vrapča]] i [[Dalmacija|Dalmatincem]] Stjepanom Mršićem. Oni su rušili pruge čak i u blizini Zagreba. Jakovljani su diverzante hranili, a njihove ranjenike previjali i sakrivali u svojim kućama.▼
Martin Brcko se s Jožom Tucmanom sastajao »kod vrbe«, kod rijeke Krapine. Sa svakog je sastanka donosio nove letke i brošure, koje su se po selu čitale, Žukina je dao Starom zadatak da se poveze s nekim drugovima u Vrapču, što je on i učinio.
 
U mjesecu studenom [[1943.]] Franjo Poturica-Buncek organizirao je, zajedno s Ivanom Puckom i Vidom Čizmekom, napade na kontingente sukna koje se iz tvornice u Oroslavju[[Oroslavje|Oroslavlju]] vozilo u Zagreb, sklanjao to sukno najprije kod seljaka, a onda ga prebacivao partizanima.▼
▲U siječnju [1943]. sklonila se u Jakovlju, kod Martina Brckog, prva partizanska grupa. Iz Jakovlja pak odlaze u [[partizane]] [[Slavko Krkač]] i [[Dragutin Papa]]
 
Zbog svega toga, već početkom [[1944.]] [[NDH|endehaška]] vlast je na ovom području utemeljila jaka vojna uporišta. Neka od njih, [[Luka (Zagrebačka županija)|Luka]] i [[Kupljenovo]], bila su vrlo blizu Jakovlju, no to nije omelo Jakovljane, oni su se borili i dalje.
▲Pokret se sve više razvija. U mjesecu travnju 1943. odlaze u Žumberak Stjepan Krkač, Ivan Kuhta, Vid Solenički, Stjepan Brcko, Pavao Piškor i [[Stjepan Đunđek.]]
 
===Jakovljanski Omladinski bataljon===
▲U to je vrijeme formirana [[udarna grupa]] sastavljena isključivo od omladinaca. Bilo ih je jedanaest na broju: Ivan Poturica (komandir), Franjo Poturica-Buncek, Marko Pučić, Stjepan Pučić, Pavao Papa, Mirko Papa, Franjo Buhina, Stjepan Fijan, Franjo Blaža Poturica, Gabro Brcko i Franjo Bužinec.
 
Početkom svibnja [[1944.]] utemeljen je Omladinski bataljon, koji je potpao pod komandu Zapadne grupe Zagrebačkog odreda on je preuzeo čitavu organizaciju na mobilizaciji i prikupljanju materijala za partizanske odrede. Iz Zagrebačkog odreda je povučen Ivan Poturica i postavljen za sekretara partijske organizacije Omladinskog bataljona, za komandanta bataljona postavljen je Vlado Pozaić iz [[Poznanovec|Poznanovca]], a za komesara Drago Birač - Gavran. Jedna od njihovih prvih akcija bila je zasjeda kod [[Krapina (rijeka)|rijeke Krapine]], na automobil sa ustaškim časnicima i pratnjom (kamion sa 37 vojnika). U toj akciji uspjeli su zarobiti jednog od [[časnik]]a, ostali su ubijeni u borbi.
▲Zadatak je grupe bio obilaziti teren i nanositi neprijatelju iznenadne udarce, Evo nekoliko njihovih značajnih akcija: zapalili su arhiv u općinama Bistra i Gornja Stubica, spalili barake pomoćnog aerodroma u Jablanovcu, napali kamion ustaša — i niz drugih sličnih akcija. Osim toga su neprestano prikupljali oružje i odijela te održavali veze s ostalim kotarima: Klanjec, Sv. Ivan Zelina, Krapina itd.
I partizanski odred imao je žrtava, poginula su trojica boraca; zamjenik komandira čete Pavao Piškor iz Jakovlja, Dragutin Brcko iz [[Oborovo|Oborova]] i Vlado Jeđut-Rus. Teško ranjeni Ivan Catela iz [[Podsused - Vrapče|Vrapča]], iste noći je umro.
Događaj za pamćenje je spašavanje ilegalca iz [[Zagreb]]a, Mate Trusića puškara, on je uspio iskočiti iz jurećeg kamiona (u kojem su ga vozili na pogubljenje) u [[Podsused - Vrapče|Vrapču]], nakon toga narod ga je uputio da se pokuša skloniti u Jakovlje. Tu je našao sigurno utočište u kući Martina Brcka-Starog, koji ga je postuno iscrpljenog njegovao i uspješno oporavio, nakon toga je Mate Trusić otišao u partizane (tu je izgubio obje ruke).
 
===Ustaška odmazda 1944. tragedija Jakovlja===
Godine 1943. osnivani su [[narodnooslobodilački odbori]] po selima i zaselcima. Osnovano je šest mjesnih NOO-a i jedan općinski u Jakovlju, I oni su radili na širenju propagandnog materijala, skupljanju ljudstva i oružja za partizanske [[odred]]e itd.
Na samu Staru godinu [[30. prosinca]] [[1944]]. provaliliujuto, nahrupile su u Jakovlje ustašeustaške ujedinice jačinijačine odoko 2000 ljudi. Bilo je rano ujutro kadOdmah su došli,otpočeli jošsa prijepaljenjem nego što je svanuo dan. Počeli su palež. Popalili sukuća (oko 300 kuća), opljačkali su seljake, te odveli oko 500 komadagrla blagastoke. NoU nisutoj senjihovoj zadovoljiliakciji samo time:odmazde pobijeno je, postrijeljano i pobacano u vatru 29 osoba, još 2 osobe umrle su kasnijepoznije umrle od rana zadobivenih u tomtoj pokoljuodmazdi, a dva sumještana; čovjeka — Alojz i Lovro Zorko —- obješeniobješena su na jednu voćku kod ceste Zagreb—DonjaZagreb-Donja Stubica za utjerivanje straha ostalim seljacima.▼
 
No ni ta akcija nije pomogla [[NDH|endehaškim]] vlastima, narod je i nadalje u sve većem broju odlazio u partizane, [[domobran]]i su dezertirali i preko [[Sljeme]]na se iz Zagreba prebacivali do Jakovlja, te preko Vida Fijana odlazili u partizane.
U to je vrijeme dolazila ovamo drugarica Strina, koja je formirala odbor AFŽ-a: Spomenut ćemo neke odbornice i druge aktivne žene: [[Mara Fijan]], Bara Papa, Anka Severin, Slava Golubić, Jela Zorko, Mara Petolas, Jaga Jankec, Terezija Papa, Bara Ivček itd.
 
▲Uoči osnivanja Zagrebačkog odreda odlučeno je na partijskom savjetovanju, održanom u Gornjoj Stubici u mjesecu kolovozu [[1943]]., da dva člana Partije iz Jakovlja skupe grupu omladinaca i odu u odred. Određeni su Ivan Poturica i Mato Papa, koji nije mogao poći, jer je bio bolestan. Ivan Poturica skupio je grupu od 24 omladinca i 10. listopada krenuo s njima u [[Zagrebački odred]].
 
== Izvori ==
Na sve šire i veće akcije partizana na ovom području reagirao je neprijatelj represalijama. No na represalije je sa svoje strane reagirao i narod: pokret se sve vise rasplamsavao. Jedanaestog rujna 1943. ubijen je u kući Franje Gradičeka u Jakovlju član Okružnog komiteta drug »Škrba«. S njim je poginuo još jedan drug, nazvan »Kamion«. Ustaše su 1. studenog 1943. poduzeli raciju i strijeljali šest ljudi: Valenta Soleničkog, Pavla Soleničkog, Franju Đunđeka, Stjepana Bužinca, Franju Poturicu i Ivana Vodopiju. Na Staru godinu 1943. okupatori su uhapsili 46 drugova. Među njima bio je i stari Rok Poturica, otac Ivana, koji je za Zagrebački odred mobilizirao 24 omladinca. Roka su osudili na godinu dana zatočenja, no on se nikada nije vratio iz logora — zaglavio je u Jasenovcu.
{{Izvori}}
 
[[Kategorija:Partizani]]
▲Ujesen 1943. došli su u ovaj kraj prvi diverzanti, na čelu s Dragutinom Jambrekom iz Vrapča i Dalmatincem Stjepanom Mršićem. Oni su rušili pruge čak i u blizini Zagreba. Jakovljani su diverzante hranili, a njihove ranjenike previjali i sakrivali u svojim kućama.
[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
 
[[Kategorija:Hrvatsko Zagorje]]
▲U mjesecu studenom 1943. Franjo Poturica-Buncek organizirao je, zajedno s Ivanom Puckom i Vidom Čizmekom, napade na kontingente sukna koje se iz tvornice u Oroslavju vozilo u Zagreb, sklanjao to sukno najprije kod seljaka, a onda ga prebacivao partizanima.
 
Na početku [[1944]]. okupatoru nije preostalo drugo nego da i na ovom području organizira jaka vojnička uporišta. Neka od njih, [[Luka]] i [[Kupljenovo]], veoma su blizu Jakovlju. No Jakovljani su se borili i dalje. Pravili su nacrte cesta i neprijateljskih uporišta, skupljali žito i narodni zajam, odjeću i plahte.
 
Na početku mjeseca svibnja formiran je [[Omladinski bataljon]], koji je potpao pod komandu Zapadne grupe i koji je preuzeo čitavu organizaciju na mobilizaciji i prikupljanju materijala za partizanske odrede.
 
[[Ivan Poturica]] bio je tada povučen iz odreda i uklopljen u Omladinski bataljon. On je bio sekretar partijske organizacije, dok je za komandanta bataljona određen [[Vlado Pozaić]] iz Poznanovca, a za komesara Drago Birač – Gavran.
 
Krenuli su iz Jakovlja 12. lipnja uz rijeku Krapinu, prema Jablanovcu. Bilo je oko tri sata izjutra. U jednom je vinogradu stavljena zasjeda. Oko 9 sati naišao je automobil u kojem su bili ustaški oficiri. Zatim je naišao kamion sa 37 ustaša. Otvorili su vatru. Ustaše su poskakali iz kamiona i polijegali iza njega. Partizani su jurišali na njih. Zarobili su jednog ustašu, ostali su poginuli. Od partizana su poginula samo trojica: zamjenik komandira čete Pavao Piškor iz Jakovlja, Dragutin Brcko iz Oborova i Vlado Jeđut-Rus. Imali su i jednog ranjenika, Ivana Catelu iz Vrapča, koji je noću umro.«
 
Nekako u to vrijeme sklonio je Martin Brcko-Stari kod sebe ranjenog Matu Trusića. Mato Trusić bio je puškar u Zagrebu. Radio je za partizane. Ustaše ga jednog dana uhapsile. Vozili su ga u kamionu, kroz Vrapče, vjerojatno da ga objese. Iskoristio je povoljan trenutak i iskočio iz kamiona. Uspjelo mu je da pobjegne.
 
Narod ga je usput upućivao kuda da ide, i on je preko Bistre došao u Jakovlje, do Staroga. Bio je istučen i potpuno iscrpljen od napora. Nekoliko dana nije mogao uzimati nikakvu hranu. No uz brižljivu njegu Staroga oporavio se i otišao u partizane. U jednom okršaju s neprijateljem izgubio je obje ruke.
 
▲Na Staru godinu [[1944]]. provalili su u Jakovlje ustaše u jačini od 2000 ljudi. Bilo je rano ujutro kad su došli, još prije nego što je svanuo dan. Počeli su palež. Popalili su oko 300 kuća, opljačkali seljake, odveli oko 500 komada blaga. No nisu se zadovoljili samo time: pobijeno je, postrijeljano i pobacano u vatru 29 osoba, još 2 osobe umrle su kasnije od rana zadobivenih u tom pokolju, a dva su čovjeka — Alojz i Lovro Zorko — obješeni na jednu voćku kod ceste Zagreb—Donja Stubica.
 
No ni to nije pomoglo ustašama: akcije su trajale i dalje. Narod je odlazio u partizane, domobrani su dezertirali i preko Sljemena ih je iz Zagreba dolazio priličan broj u Jakovlje, jer su ih putem slali Vidu Fijanu koji ih je upućivao u partizane.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Jakovlje_u_NOB"