Ante Čatlak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 9:
Brigadir Čatlak bio je omiljen među svojim vojnicima, častan, iskren i moralan. Hrvatsku je volio iznad svega. Preminuo je tiho u 72. godini [[2. lipnja]] [[2010.]] godine u Šibeniku gdje je i pokopan.
'''IN MEMORIAM'''
Preminuo brigadir HV Ante Čatlak, prvi zapovijednik 114. brigade HV
Redak 24:
'''POZDRAVNI GOVOR NA ISPRAČAJU PRIPADNIKA 114. BRIGADE HV'''
Poštovani skupe !
Cijenjena obitelji našeg dragog zapovjednika , našeg dragog barba Ante !
Teška i časna zadaća zapala me da se u ime ratnih prijatelja i suboraca iz 114. brigade HV oprostim od našeg prvog zapovjednika iz ratne 1991-92 godine.
Početkom 1991. godine bilo je jasno da će poslije 41“ i 71“ još jedna prva biti presudna za opstojnost Hrvata na ovim prostorima, gdje već 14 stoljeća biju razne bitke i ratove i sanjaju san o svojoj vlastitoj Domovini. Isto tako, bilo je vidljivo da se mlada hrvatska neće moći obraniti Ghandijevskom politikom, već da je rat neizbježan i da će oružje i oruđe uz dragovoljce biti presudno u obrani svete nam grude.
Krajem svibnja 1991. godine Hrvatski državni Sabor donosi odluku o ustroju ZNG-a, a već nekoliko dana iza toga Ministar obrane potpisiva odluku o utemeljenju prve pričuvne 114. brigade ZNG-a i za njenog zapovjednika imenuje Antu Čatlaka, koji s stavio na raspolaganje svom hrvatskom narodu i svojoj Domovini. Nije to bio lak zadatak. Trebalo je formirati 3 bojne, topništvo, PZO, inženjeriju, logistiku i sve ostale postrojbe koje čine jednu brigadu.
Za početak, pričuvni policijski bataljun, koji čine radnici BIS-a, popularni škverski bataljun
Čini okosnicu 1. bojne, a naš dragi barba Ante obilazi splitska poduzeća te u sastav brigade dovodi dragovoljce iz „Jugoplastike“,pošte, „Brodomerkura“, „Slobodne Dalmacije“,
„Koteksa“ i drugih.
U Omišu i Trogiru formira 2. i 3. bojnu, a u Solinu Samostalnu satniju Solin-Dugopolje.
Prve zadaće brigada pod zapovjedništvom našeg zapovjednika provodi čuvajući u domicilnim mjestima vitalnije gospodarske objekte, osigurava važnije prometnice te blokira vojarne JA, a
Neke od njih i zauzima te donosi naoružanje koje nam je najviše nedostajalo.
Već u kolovozu jasno je da se Split, Omiš i Trogir ne brane u Kopilici, Planom i Dupcima i
Brigada pod zapovjedništvom našeg dragog zapovjednika izlazi na terene Svilaje, a potom
Dubrovnika gdje smo prva naoružana postrojba koja je pritekla u pomoć opkoljenom gradu Dubrovniku i u grad ušla gumenim čamcima te 28. dana na Srđu, Bosanci i Mokošici branila i oslobodila Grad Sv. Vlaha.
U isto vrijeme pripadnici brigade ratovali su na raznim stranama od Drniša do Dubrovnika i teško je bilo zapovjedati u takvim okolnostima. Ali naš dragi barba Ante nije htio radio-vezom sa Visoke zapovijedati, već je uvijek bio sa svojim vojnicima na prvoj crti bojišnice,
Izdavajući mudre i pravovremene zapovijedi i hrabreći svoje vojnike.
Dragi Ante tvoja mudrost i odvažnost, tvoja hrabrost i tvoje domoljublje najzaslužniji su što si
sa jednim vodom početkom prosinca 91“ uništio neprijateljske tenkove i zaustavio proboj neprijateljske vojske u naumu da zauzmu dolinu Neretve. Već za mjesec dana, točnije 03. siječnja 1992. godine zloglasni oficir JA i ratni zločinac Ratko Mladić obećao je svojima da će ručati na Klisu, a „kafu“ popiti na splitskoj Rivi. Ali prevario se, na obroncima Svilaje čekao ga je hrabri brigadir Čatlak sa svojim „Škorpionima“ i bahati Mladić umjesto u Splitu „kafu“ je ispijao brojeći žrtve u Kninu.
U proljeće 1992. za samUskrs najteže bojište bijaše u dolini Neretve. Četnici su bili na vratima Metkovića i brigada, dragi Ante pod tvojim zapovjedanjem odlazi tamo, i korak po korak, ćulu po ćuku neprijatelj završava daleko u istočnij Hrecegovini odakle ni topništvom više ni Ploče ni Metković nisu mogli biti ugroženi. A brigada predvođena tobom, rame uz rame sa gardijskim brigadama 1. i 4. ruši avione, a tenk zarobljava i dovozi ga u Omiš, što do neba diže ionako velik borbeni moral, kako kod pripadnika brigade tako i kod pučanstva koje prati svaki naš korak.
Govoriti o tvom ratnom putu a ne spomenuti tvoga i našeg Milu bilo bi nepotpuno i manjkavo jer i on je kroz omišku Bojnu i „S“-vod upisao se zlatnim slovima u temelje 114. brigade. I zato je danas tužan dan, ne samo za tvoje „Škorpione“ dragi Ante, nego i za sve tvoje šibenčane, splićane, omišane, trogirane i solinjane, ali i za drnišane, neretljane i dubrovčane.
Jer, odlazi čovjek koji je u presudnim danima za naš narod stao na čelu prve pričuvne brigade,
Hrabro braneći svaki pedalj Tebi i nama tako drage Hrvatske grude.
I kada si poslije ratnih strahota htio i trebao proživiti umirovljeničke dane u miru, zla sudbina i zloćudna bolest ostavila Te bez tvoje drage supruge. Bolest je bila jača i to je bitka koju nisi mogao dobiti. Zadovoljstvo si nalazio na moru i u nama tvojim vojnicima i suborcima, tvojim prijateljima koje si jako volio i veselio se svakom našem susretu. Mi smo te na žalost manje viđali jer si bio ovdje u Šibeniku, ali smo te više čuli, jer si putem Tebi tako drage „Radio Dalmacije“ bio gotovo svakodnevno s nama i ni jedna obljetnica ili događaj uz našeg Domovinskog rata nije mogla proći da Ti pučanstvo i nas hrvatske branitelje, tvoje suborce ne podsjetiš na te slavne dane. Često si u raznim prigodama poimenice pozdravljao svoje ratne prijatelje, na obljetnicama bio si uvijek sa nama. Držao si emotivne govore iz dubine duše, a često ne bi ni završili jer bi suze potekle, ali ne suze kukavičluka već suze ljubavi i dobrote,
I jako emotivno proživljavanje strasnih i sudbonosnih ratnih događaja. Nama je to bio znak koliko si nas volio, i nas i svoju 114. brigadu.
Ante, prijatelju, ratniče i zapovjedniče ! U utorak smo obilježili 19. obljetnicu utemeljenja 114. brigade. Nije Te bilo sa nam, a svi su pitali gdje je barba Ante, što je s njim da ga nema?
Odgovarali smo – u bolnici je, operirat će se, biti će s nama dogodine za 20. obljetnicu. I onda
Nažalost, sutradan stiže tužna vijest, plemenito srce našeg dragog zapovjednika nije izdržalo.
Otišao je u nebeska prostranstva. Tamo ga čekaju Vrhovnik, Ministar obrane, Načelnik glavnog Stožera, Zapovjednik HRM-a i osamdeset i osam njegovih Vitezova iz 114. brigade
koi su hrabro položili svoje živote za ovu svetu grudu. Tamo su i mnogi naši suborci koji su poslije rat izmučeni i shrvani bolešću završili ovozemni život. Tamo ćemo polako i mi ostali, ali ostat će zapisano i zapamćeno da je brigadir HV Ante Čatlak i njegova 114. brigada hrabro branila i obranila hrvatski Jug i niti jednu bitku nije izgubila.
I zato dragi barba Ante, ljudino i zapovjedniče mirno spavaj u svom Šibeniku, u svojoj Hrvatskoj grudi i neka ti dragi Bog podari vječni pokoj, neka te nagradi nagradom koju si sigurno zaslužio. A tvojao majci, tvom Mili, sastrama, nevjesti i unucima kao i cijeloj rodbini
iskrena sućut, i neka budu ponosni što su te imali !
U IME 114. BRIGADE POBJEDNIČKE HRVATSKE VOJSKE
PETAR KAĆUNKO
satnik u miru
'''POVJESNICA 114. BRIGADE HV, ZBORA NARODNE GARDE'''
Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, 01. lipnja 1991. godine utemeljena je 114. brigada HV, prva pričuvna brigada Zbora narodne garde.
| |||