Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ex13 (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Ex13 (razgovor | doprinosi)
dopuna
Redak 1:
{{radovi24}}
[[Datoteka:Hrvatsko Podunavlje.png|thumb|250px|Područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema]]
'''Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja''' uobičajeni je naziv za proces povratka okupiranih područja istočne [[Slavonija|Slavonije]], [[Baranja|Baranje]] i zapadnog [[Srijem]]a u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje Mirnamirne reintegracijareintegracije, okončanaza čije je provođenje [[Vijeće sigurnosti UN-a]] ustanovilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji ('''''UN''' '''T'''ransitional '''A'''uthority in '''E'''astern '''S'''lavonia'', odnosno [[UNTAES]]), završilo je [[15. siječnja]] [[1998.]], kada je Hrvatskohrvatsko Podunavlje (odnosno istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem), konačno vraćeno u sastav [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].
 
==Geografska obilježja==
Redak 13:
Povijesna, pa i politička činjenica jest da djelovanje međunarodne zajednice u Republici Hrvatskoj, osobito UN-a kroz misije [[UNPROFOR]]-a i [[UNCRO]]-a između 1992. i 1995. godine, nije ostvarilo zadovoljavajuće rezultate. Nisu, naime, ispunjeni najvažniji ciljevi tih misija: nije uspostavljen potpun mir i trajni prekid oružanih borbi, nijedan prognanik nije se vratio svojemu domu na tada okupiranom području Republike Hrvatske. UNPROFOR i UNCRO ''de facto'' su održavali samo status quo, što je zapravo bilo svojevrsno međunarodno priznanje rezultata agresije i etničkoga čišćenja.
 
Vojno-redarstvenim akcijama "[[Operacija Bljesak|Bljesak]]" i "[[Operacija Oluja|Oluja]]" oslobođeno je više od 15 tisuća četvornih kilometara zapadne Slavonije, [[Banovina|Banovine]], [[Kordun]]a, [[Lika|Like]] i sjeverno-[[Dalmacija|dalmatinskoga]] zaleđa. Pod srpskom okupacijom ostalo je samo hrvatsko Podunavlje. Uvidjevši pogubnost svoje dotadašnje politike i odlučnost Hrvata da vojnim putem oslobode sve okupirane dijelove svoje države, vodstvo pobunjenih Srba na preostalom dijelu okupiranoga državnog područja RH tek je nakon "Oluje" i poraza Vojske Republike Srpske u BiH pristalo na ponuđene prijedloge i mirno rješenje sukoba. Tako su u nedjelju 12. studenoga 1995. predstavnici pobunjenih Srba iz istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u [[Erdut]]u potpisali "''[[Erdutski sporazum|Temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji toga područja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske]]''". Istoga dana sporazum je u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu potpisao i predstavnik Vlade RH [[Hrvoje Šarinić]].
 
Erdutski sporazum, koji je zbog niza ustupaka pobunjenim Srbima izazvao nezadovoljstvo prognanih Hrvata s toga područja, potvrdio je dosljednost hrvatske politike u nastojanju da, čak i uz bolne kompromise, probleme s pobunjenim Srbima rješava pregovorima i mirnim putem. Sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske potvrdilo je 23. studenoga 1995. i Vijeće sigurnosti UN-a (Rezolucija 1023). Razdoblje spomenute mirovne operacije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a (Rezolucija 1037, od 15. siječnja 1996.) ustanovilo je posebnu “Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji” (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, odnosno [[UNTAES]]), završilo je 15. siječnjaNa 1998.,čelo kadaPrijelazne je Hrvatsko Podunavlje (odnosno istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem), konačno vraćeno u sastav Republike Hrvatske.uprave Timedošao je hrvatskaamerički vlast,general ako[[Jacques sePaul izuzmu sporovi sa susjednim državama oko pojedinih graničnih točaka, u cijelosti uspostavila nadzor nad međunarodno priznatim granicama Republike HrvatskeKlein]].
 
==Izvori==