Gorivi članak: razlika između inačica

Ako se uspješno riješe spomenute teškoće, najvjerojatnije će se gorive ćelije najprije upotrebljavati za pogon cestovnih vozila. Tada bi pogonski [[motor|motor]] bio istosmjerni električni motor napajan iz gorine ćelije. Gorivo i oksidans preuzimali bih se u rezervoare vozila u pumpnim stanicama koje bi odgovarale današnjim benzinskim stanicama.

Razmatra se mogućnost upotrebe gorivih ćelija s vodikom kao gorivom za stabilna postrojenja velike [[snaga|snage]]. Vodik bi se proizvodio elektrolizom vode upotrebljavajući neiskorištene snage [[termoelektrane|termoelektrana]], u prvom redu nuklearnih, u razdobljima malih opterećenja u elektroenergetskom sustavu.

Vodik bi trebao postati najčešći pogon, danas alternativni, a u budućnosti standardno pogonsko gorivo [[automobil|automobila]]. Brojni proizvođači automobila već uvelike obavljaju testiranja svojih automobila koja bi u bliskoj budućnosti mogla biti pogonjena vodikom. Najdalje u tome otišli su stručnjaci u Mazdi, [[Toyota|Toyoti]], [[BMW|BMW-u]], [[audi|Audiju]], [[Ford|Fordu]], [[General Motors|General Motorsu]], ali i mnogim drugim kompanijama.

Učinak većine takvih osobnih automobila još je ograničen i dosta će ovisiti o razvoju ove tehnologije i njenoj masovnoj upotrebi, a isto tako će i cijena odigrati značajnu ulogu u kupovini automobila na vodik. Npr. [[opel|Opel]] Hydra Gen 3 juri brzinom od 150 km/h i s jednim punjenjem spremnika ima doseg od 400 km. Autobusi s gorivim ćelijama već su obavili praktična ispitivanja. Od 2002. u više europskih gradova u redovitom su prometu [[autobus|autobusi]] Citaro tvrtke Daimler-Chrysler kojima više nisu potrebne osovine, jer se svaki kotač pokreće vlastitim motorom. Oni imaju na krovu posude pod visokim tlakom u kojima je uskladišten vodik.