Slobodna programska podrška: razlika između inačica

U ranim danima informatike softver se slobodno dijelio i mijenjao među malobrobrojnim korisnicima računala na sveučilištima, istraživačkim laboratorijima, institutima te vladinim organizacijama. U tim ranim danima sav softver je bio slobodan. Tek krajem 70-ih godina 20. stoljeća pojedine su tvrtke (među kojima prednjači [[Microsoft]]), bojeći se konkurecnijekonkurencije, počele zatvarati izvorni kod i licencirati svoj softver tako da ograničava slobodu korisnika. Taj model je vrlo brzo prihvatila većina informatičke industrije. Nasuprot tom modelu, 80-tih godina 20. stoljeća nastao je pokret koji se zalaže za ponovno uvođenje slobodnog softvera u svakodnevni rad. Taj pokret utemeljio je [[Richard Stallman]], no i prije njega je postojao slobodan softver (npr. [[BSD]]).

* Sloboda 0: Sloboda pokretanja programa, u bilo koje svrhe (sloboda 0).

* Sloboda 1: Sloboda proučavanja rada programa, i prilagodbe istog vašim potrebama (sloboda 1). Pristuppristup izvornom kodu preduvjet je za to).

* Sloboda 2: Sloboda distribuiranja presnimaka, da biste mogli pomoći svomu bližnjemu (sloboda 2).

* Sloboda 3: Sloboda poboljšavanja programa i ustupanjeustupanja vašihizmijenjenih poboljšakainačica javnosti, za blagodat cijele zajednice (sloboda 3). Pristuppristup izvornom kodu preduvjet je za to).

Program je slobodni softver ako korisnici istog imaju sve te slobode. Prema tome, možete slobodno distribuirati presnimke, s preinakama ili bez njih, bez naplate ili s naplatom troškova distribucije, svakome i svugdje. Biti slobodnim činiti sve to znači (između ostalog) da ne morate tražiti dopuštenje ni platiti za njega.