Robert Frangeš Mihanović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sređivanje |
jako jako sitno |
||
Redak 3:
Završio je Obrtnu školu u Zagrebu [[1889]]., školovanje nastavio u [[Beč]]u na Umjetničko-obrtnoj školi 1889.-94., potom na Umjetničkoj akademiji 1894/95. Usavršavao se u [[Pariz]]u 1900/01. gdje se družio s [[Auguste Rodin|A. Rodinom]] i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu 1895.-1907. i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji. Jedan je od pokretača i organizatora likovnog života u Zagrebu na prijelazu iz [[19. stoljeće|XIX.]] na [[XX. stoljeće]]. Sudjelovao je u osnutku [[Društvo hrvatskih umjetnika|Društva hrvatskih umjetnika]] ([[1897]].), udruženja [[Lado|Lada]] ([[1904]].) i Umjetničke akademije ([[1907]].), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član [[JAZU]], Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u [[Prag]]u. Uz [[Rudolf Valdec|R. Valdeca]] utemeljitelj modernog hrvatskog kiparstva.
Frangešove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (''Bik Herkul'' , [[1899]]. i ''Puran'' , [[1904]].; ''Vinogradari'', [[1900]]. i ''Kopač'', [[1906]].) označili su početak hrvatskog medaljatstva. Oblikovao je sitnu plastiku (''Stidljivost'', [[1902]].; ''Bijeg u Egipat'', [[1906]]., ''Otmica Europe'', [[1907]].), portrete (''V. Lisinski'', [[1895]].), poprsja (''Antum Mihanović'', [[1908]]., [[Klanjec]]; ''Antun i Stjepan Radić'', [[1936]]., [[Trebarjevo]]). Godine [[1897]]. za [[Osijek]] je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. pukovnije - ''Umirućeg ratnika'', koji je uz kompoziciju ''Filozofija'' iz [[1897]]. (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer [[
[[Kategorija:Hrvatski kipari|Frangeš-Mihanović, Robert]]
|