Hij: razlika između inačica

|Ime = HiosKhíos<br>Χίος

'''HiosKhíos''' ili '''KiosHij''', '''Hios''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Χίος''), je peti po veličini [[Grčka|grčki]] otok sa svojih 842 km² u [[Egejsko more|Egejskom moru]] udaljen samo

[[Prefektura Hios|HiosHij]]. Otok upravno pripada periferiji [[Sjeverni Egej]].

HiosKhíos je tijekom [[Antika|antike]] bio znan i kao ''Ofiusa'' (mjesto zmija) i ''Pitiusa'' (mjesto pinija), za srednjeg vijeka bio je znan po svom [[Genoveški dijalekt|đenoveškom]] imenu - ''Scio'' ili [[Talijanski jezik|talijanskom]] ''Chio'', a za [[Osmansko carstvo|osmanlija]] po [[Turski jezik|turskom]] imenu ''Sakız'' (صاقيز ).

[[datoteka:Chios_NASA_satellite_image.jpg|mini|lijevo|260px|Slika otoka HiosKhíos iz svemira (lipanj [[1996.]])]]

HiosKhíos ima oblik polumjeseca, dug je oko [[50]] [[km]], a maksimalna širina mu iznosi 28 km, ukupna dužina njegove obale je [[213]] [[km]].

HiosKhíos je goroviti otok, najviši vrhovi su ''Pelineo'' (1.2971297 m.) i ''Epos'' (1. 188 m.) na sjeveru otoka. Po sredini otoka proteže se masiv ''Provatas''.

Klima na HiosuKhíosu je tipična [[Sredozemna klima|sredozemna]] sa vrućim i sušnim dugim ljetima te blagim i kišovitim zimama. Prosječna ljetna temperatura je 27°C, a zimska 11°C, iako nije rijetkost da ljeti zna biti i 40°C, a i zime znaju biti znatno hladnije. Prosječna količina vlage u zraku je zimi oko 75%, a ljeti je oko 60%.

[[datoteka:Nea Moni - buildings.JPG|mini|260 px|desno|Manastir [[Nea Moni]] na [[UNESCO]]voj listi, najpoznatija je znamenitost otoka HiosKhíosa]]

===HiosKhíos za prapovijesti===

Otok HiosKhíos je ljudsko stanište već pet tisuljeća. [[Arheologija|Arheološke]] iskopine u pećinama ''Agios Galas'' datirane su u [[3. tisućljeće pr. Kr.]]. Pored grada Emporio postoje [[neolit]]ska arheološka nalazišta iz vremena 2.600.-2.000 pr. Kr. Iskapanja na tom lokalitetu provodila je između [[1952.]]-[[1955.]] Britanska arheološka škola iz Atene.<ref>Boardman, John ''Excavations in Chios, 1952–1955: Greek Emporio'' (London : British School of Archaeology at Athens; Thames and Hudson, 1967), cf. also Hood, Sinclair ''Excavations in Chios, 1938–1955: prehistoric Emporio and Ayio Gala'' (London : British School

Prvi poznati stanovnici otoka bili su ''Lelegesi'', - izgleda da su bili podložni [[Minojska kultura|Minojcima]] sa [[Kreta|Krete]]. Njih su potisnuli [[Jonjani]] iz [[Mala Azija|Male Azije]]. Oko [[700. pr. Kr.]] HiosKhíos je bio jedna od 12 izvornih država koji su tvorile [[Jonski savez]]. U to doba HiosKhíos je kovao vlastite kovanice i bio jedno od važnijih kulturnih i trgovačkih središta.

===HiosKhíos za antike===

Taj period blagostanja naglo je okončan - [[Perzijsko carstvo|perzijskom]] invazijom, Perzijanci su osvojili otok [[512. pr. Kr.]]. Nakon što su [[Perzija|Perzijanci]] pobjeđeni u [[Bitka kod Salamine|Bitci kod Salamine]] i [[Bitka kod Plateje|Bitci kod Plateje]], otočani su protjerali perzijske vladare sa HiosaKhíosa. HiosKhíos je u vrijeme [[Delski savez|Delskog saveza]] doživio svoje drugo zlatno doba. No i ono nije dugo trajalo, - samo do [[Peloponeski rat|Peloponeskih ratova]], tad se otok odvajio od [[Atena (polis)|Atene]] i pridružio [[Sparta|Sparti]]. Od tada je nastupilo vrijeme nestabilnosti, HiosKhíos je sklapao brojne saveze malo s [[Atena (polis)|Atenom]], malo s [[Aleksandar Makedonski|Aleksandrom Makedonskim]] i

Nakon trajne podjele [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]] - [[395.]] godine na Zapadno i Istočno, HiosKhíos je punih 6 stoljeća bio pod vlašću [[Bizant]]a. Kratkotrajno je pao pod vlast [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]] ([[1090.]]–[[1097.]]) kad ga je zauzeo ''Çaka [[beg]]'', [[Turci|turski]] [[emir]] iz obližnje [[Izmir|Smirne]] za vrijeme prve turske ekspanzije na Egejske otoke. <ref>Brownworth, Lars (2009.) ''Lost to the West: The Forgotten Byzantine Empire That Rescued Western Civilization'', Crown Publishers, ISBN 978-0307407955: ". . . the Muslims captured Ephesus in 1090 and spread out to the Greek islands. Chios, Rhodes, and Lesbos fell in quick succession." str. 233.</ref> Ovu prvu tursku invaziju odbacili su [[Ivanovci|križari]] za [[Prvi križarski rat|Prvog križarskog rata]], a

otok je vraćen pod bizantsku upravu. Uslijedilo je stoljeće mira i prosperiteta koje je trajalo do pada [[Istambul|Konstantinopolisa]] za vrijeme [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]] ([[1204.]]). Tad je [[Bizant]] srušen od [[Latinsko carstvo|Latinskog carstva]], a otok HiosKhíos pripao je [[Mletačka republika|Mletačkoj republici]]. No nakon pada Latinskog carstva [[1225.]], HiosKhíos je vraćen pod Bizantsku upravu.

===HiosKhíos pod đenovežanima (1261-1566)===

Nakon potpisivanja ''Mira iz Nimfeuma'' [[1261.]] HiosKhíos je postao posjed [[Genova|Republike Genove]]<ref>William Miller, [http://links.jstor.org/sici?sici=0075-4269%281911%2931%3C42%3ATZOPAC%3E2.0.CO%3B2-C&size=LARGE&origin=JSTOR-enlargePage "The Zaccaria of Phocaea and Chios. (1275–1329.)"]''The Journal of Hellenic Studies'', Vol. 31, 1911 (1911), str. 42–55; doi:10.2307/624735.</ref> Zapravo posjed đenovežanina Benedetta Zaccaria koji je utemeljio svoju otočku kneževinu. No njegova sina Martina Zaccaria su otočani koji su ostali vjerni Bizantu istjerali [[1329.]] <ref>Arbel, Benjamin, Bernard Hamilton, and David Jacob. ''Latins and Greeks in the Eastern Mediterranean After 1204''. ISBN 0714633720.</ref>

No otočka neovisnost nije trajala dugo đenoveška flota pod zapovjedništvom Simonea Vignosa opsjela je HiosKhíos [[1346.]], nakon pregovora u kojima su đenovežani obećali da neće dirati u zatečana zemljoposjednička prava predala se utvrda u gradu [[Hios (grad)|Hiosu]]. Nakon tog su đenovežani vladali HiosomKhíos gotovo dva stoljeća - ne pačajući se puno u vjerske tradicije otočana. Početkom [[16. stoljeće|16. st.]] poput ostalih susjednih egejskih otoka i HiosKhíos je počeo plaćati danak [[sultan]]u, - u zamjenu za slobodu. No kad je sultan ocijenio da bi HiosKhíos potencijalno mogao biti odskočna daska za zauzeće [[Istambul]]a, njegove trupe zauzele su otok [[1566.]] godine.

===HiosKhíos za otomanske vlasti===

HiosKhíos je za [[Otomansko carstvo|Otomanskog carstva]] zadržao velik dio starih sloboda. Lokalna uprava i porezi su ostali u rukama Grka, a jedini znak turske prisutnosti bio je manji [[garnizon]] <ref>William St. Clair, That Greece Might Still Be Free, ''The Philhellenes in the War of Independence'', Oxford University Press, London, 1972, str.79. ISBN 0192151940.</ref>i nešto stanovnika koji su se naselili u Kastru ([[Hios (grad)|Hiosu]]) iz kojeg su se Grci morali maknuti.

===HiosKhíos u novo doba===

[[datoteka:KonstantinosKanaris.jpg|200px|mini|lijevo|Slika Nikiforosa Litrasa: Kanarisi ''DizanjeDižu u zrak admiralskogadmiralski brodabrod Nasuh Ali Paše, od strane Kanarisa'' (143×109 cm)]]

Za vrijeme [[Grčki rat za neovisnost|Grčki rat za neovisnost]] ([[1821.]]-[[1829.]]) otočki stanovniciotočani baš nisu pohrlili u borbu, bojeći se da ne izgubegubitka svoje stečene slobode i relativnorelativnoga blagostanje koje su uživali. Zbog toga se na HiosKhíos u ožujku [[1822.]], iskrcalo nekoliko stotina naoružanih ustanika sa susjednog otoka [[Samos|Samosa]]. Tad su im se i otočani pridružili, na to su Turci poslali na otok značajne snage koje su praktički gotovo

Taj događaj nazvan ''MasakrPokolj na HiosuKhíosu'' uzbudio je cijelu tadašnju [[Europa|Europu]], osobito nakon glasnih protestaprosvjeda [[Lord Byron|Lorda Byrona]], [[Victor Hugo|Victora Hugoa]] i istoimene slike [[Eugène Delacroix|Eugèna Delacroixa]].

Otok HiosKhíos zadesilapogodila je velika nesreća [[1881.]] kad je otok pogodio jaki [[potres]], koji je pobiou smrt odveo oko 5,5005500 do 10,00010000 ljudi.

HiosKhíos je postao sastavni dio [[Kraljevina Grčka|KraljevineGrčkoga GrčkeKraljevstva]] nakon [[Balkanski ratovi|PrvogPrvoga balkanskogbalkanskoga rata]] (1912.), no broj stanovnika mu se značajno povećao tek nakon razmjene stanovništva nakon [[Grčko-turski rat 1919.-1922.|Grčko turskog rata 1919.–1922.]], kad se na otok doselilo brojno protjeranoizbjeglo stanovništvo iz [[Mala Azija|Male Azije]].

Tijekom [[Drugi svjetski rat|DrugogDrugoga svjetskogsvjetskoga rata]] otok je biosu okupiran odokupirale [[Treći Reich|njemačkihnjemačke]] trupa od [[1941.]] do [[1944.]]

Prema popisu stanovništva iz 2001. - [[Prefektura Hios|Hios]] (unutar prefekture su i manji obližnji otoci; [[Oinouses]] i [[Psara]]) imala je 51,936 stalnih stanovnika, od toga čak 97% živi na najvećem otoku HiosKhíos.

=== Veća otočkaotočna naselja ===

Glavna gospodarska grana HiosaKhíos je poljoprivreda, otok ima dosta vode (za razliku od većine ostalih [[Egejsko more|Egejskih otoka]]). Na HiosuKhíos jedobroje dobro razvijeno; [[Maslina|maslinarstvo]], [[Vinova loza|vinogradarstvo]] i [[voćarstvo]], uzgoj [[Višnja|višanja]] i [[Mandarina|mandarina]].

No HiosKhíos je prije svega poznat po proizvodnji [[mastike]], posebno u južnom dijelu otoka, u kraju koji se i zove - ''Mastikokoria''. Taj dio otoka, pun je gajeva zimzelenih stabala mastike (kraj oko sela ''Pirgi'', ''Mestá'' i ''Olimpia''). Berba mastike traje od kolovoza do kraja listopada. Tad se skuplja smola, koja se dobija zarezivanjem mastikinih debala, ona se koristi kao začin pri proizvodnji poznate rakije ''Ouzo'', ali i kod žvakaćih guma i nekih slatkiša.

Značajni dio stanovnika HiosaKhíos bavi se brodarstvom, a posljednjih decenijadesetljeća [[20. stoljeće|20. st.]] naglo se razvio i turizam.

== Legende vezane uz otok HiosKhíos ==

* [[Hipokrat sa HiosaKhíosa]] ([[470. pr. Kr.]] - [[410. pr. Kr.]]), [[matematičar]], geometar i [[astronom]]

*[http://www.chios.gr Službene stranice Prefekture HiosHij] {{gr icon}}

*[http://www.fragrant-chios.com/de/ Otok HiosKhíos]: Opće informacije; povijest, plaže, naselja, znamenite osobe i objekti {{de icon}}

*[http://www.chios.gr/chios_island_map2_en.htm KartaZemljovid otoka].

*[http://www.e-xios.gr/chios/index.html Portal otoka HiosKhíosa] {{gr icon}}