Inačica od 24. rujna 2010. u 20:21 uredi Flopy (razgovor \| doprinosi) 16.845 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 24. rujna 2010. u 22:36 uredi ukloni ovu izmjenu Edgar Allan Poe (razgovor \| doprinosi) 24.073 edits promaknuo ti je jedan ''Paket'' :-) Novija izmjena →
Redak 57: Po dolasku na vlast, [[1780.]] godine, Josip II. je počeo s brojnim i radikalnim reformama. Kao i njegova majka, držao se načela [[prosvijećeni apsolutizam\|prosvijećenog apsolutizma]] i na taj način provodio svoju vladavinu. Njegove reforme bile su izrazito radikalne i donijele su mu velik broj političkih oponenata, što je na koncu rezultiralo povlačenjem gotovo svih reformi. Već [[1781.]] godine donosi [[Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama\|~~Paket~~Patent o vjerskoj toleranciji]] koji je, po prvi puta, omogućio slobodu vjerovanja i dao je puno veća pravima svim nekatoličkim vjerama, a to se u velikoj mjeri odnosilo na [[Judaizam\|židove]], čiji je pravni status čak i u to toba bio mizeran. Ovim će ediktom dobiti puno veća prava. Iste godine donosi i [[Patent o ukidanju kmentstva]] kojim na cijelom austrijskom dijelu monarhije ukida kmetstvo. Sličan zakon biti će i u [[kolovoz]]u [[1785.]] donešen za područje [[Ugarska\|Ugarske]], a tako je postao važeći i za Hrvatsku (iako će u Hrvatskoj kmetstvo službeno biti ukinuto tek [[25. travnja]] [[1848.]] od strane [[Josip Jelačić\|bana Josipa Jelačića]]). Ukidanjem kmetsva zamjerio se plemićima koji su mo do tada pružali potporu. Na gospodarskom se planu držao načela [[fiziokratizam\|fiziokratizma]] [[François Quesnay\|Françoisa Quesnayja]], a kako bi se pokazao kao bolji vladar sam je često znao dolaziti kod seljaka i pomagati prilikom obrade zemlje. Uvelike je oslabio moć i autoritet Crkve. Ukinuo je velik broj samostana diljem Monarhije (zemlju bi iskoristio za, npr. gradnju škola), ali je isto tako i oduzimao zemljišta Crkvi i iskorištavao ih u provjetiteljske svrhe (našto što će se raditi i nakon [[Francuska revolucija\|Francuske revolucije]]). Oduzeo je Crkvi primat nad obrazovanjem te je isto povjerio školama i svjetovnim profesorima. Ovi potezi oduzeli su mu potporu svećenstva, tako da je Josip II. u posljednjim godinama vladavine ostao bez ičije potpore u ključnim trenutcima.

Josip II., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica