Povijest hrvatskog kazališta: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ispravak slova
dodana wikipoveznica
Redak 5:
Usporedo sa liturgijskom praksom javlja se i svjetovna, u počecima povezana s putujućim glazbenicima i zabavljačima koji su kao pojedinci ili družine izvodili svoje vještine za crkvenih blagdana, krunidaba, na svadbama ili u pokladnim povorkama.
 
Liturgijsku dramu su uskoro potisnula [[''prikazanja'']] ili ''skazanja'', koja su se razvila iz pučkih pobožnosti, dijaloških pjesama i tzv. plačeva. Obzirom na tematiku dijelimo ih na sljedeće: mirakl ili [[mirakul]] (legende o svecima i čudesima); [[pasija]], misterij ili muka (legende o mukama Isusovim ili stradanjima svetaca) ; [[moralitet]] (kršćanskomoralna poučavanja).
 
Poluliturgijske dramske prikazbe donose i neke svoje osobitosti: pozornicu je predstavljao ''podij'' ili ''pulpit'', podignut obično pred crkvom te podijeljen na nekoliko prizorišta odnosno kućica - tzv. [[mansioni]]. Takav raspored uvjetovao je uzdužno kretanje glumaca.
Redak 22:
 
Do 17. stoljeća, kazališne predstave se odvijaju po skoro cijelom hrvatskom području no i dalje prednjači [[Dubrovnik]]. Izuzev starih kazališnih vrsta ([[crkvena drama]], [[pastirska igra]], [[komedija]]...) pojavljuju se i nove: [[melodrama]] i [[glazbena pastorala]] ([[Ivan Gundulić]], [[Junije Palmotić]]) te ''trionfe'' i ''anonimne komedije'' sa vidljivim uticajima komedije [[dell' arte]].
 
 
'''Kazalište 18. i 19. stoljeća'''