Wikipedija

Grčko-turski rat (1919. – 1922.): razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{pravopis}}
{{Uklopi s razgovora}}
{{Bitka
Line 28 ⟶ 27:
'''Grčko -Turski rat''' vođen između svibnja, [[1919]]. – listopada, [[1922]]., neki ga zovu ''Rat u Maloj Aziji'', ili ''Grčkom kampanjom u Turskom ratu za nezavisnost''.
 
To je bio niz vojnih srazova tijekom komadanja [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]], nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Rat je vođen između [[Grčka|Grčkegrčke]] vojske i [[Otomansko Carstvo|Otomanskeotomanske]] regularne vojske i [[turska|turskih]] nacionalista, koji su kasnije osnovali [[Turska|Republiku Tursku]].
 
Grčka kampanja otpočela je zato jer su saveznici iz [[Antanta|Antante]], osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] premijer [[David Lloyd George]], obećali Grčkoj, za savezništvo u ratu,
teritorijalno proširenje na račun protivničkog [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]]. Završio je tako da su se Grci morali povući na granice od prije početka rata i velikom razmjenom stanovništva, s netom ustanovljenom [[Turska|Republikom Turskom]], i mirovnim ugovorom iz [[Lausanna|Lausanne]].
 
Propast vojne kampanje [[Grčka|Grčke]], kao i neuspjesi u [[Turska|Turskotursko]] - [[Armenija|Armenskomarmenskom]] sukobu, kao i neuspjesi u [[Francuska|Francuskofrancusko]] - [[Turska|Turskomturskom]] ratu protiv Turskog nacionalnog pokreta, prisilili su [[Antanta|Saveznike]], da napuste [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Mir iz Sèvresa]] i pregovaraju u [[Lausanna|Lausanni]] o novom mirovnom sporazumu. Na kraju su morali priznati neovisnost [[Turska|Turske Republike]] i turski suverenitet nad Istočnom [[Tračka (regija)|Tračkom]] i [[Anatolija|Anatolijom]].
 
== Pozadina sukoba ==
Line 40 ⟶ 39:
Geopolitički kontekst sukoba proizlazi iz posljedica [[Prvi svjetski rat|Prvog sjetskog rata]], kao i u činjenici da je [[Otomansko Carstvo]] bilo uključeno u [[Bliski istok|Blisko istočne]] intrige.
 
[[Grci]] su dobili naredbu da se iskrcaju u [[Izmir|Smirnu]] ( [[turski]]: [[Izmir]] ) od stane [[Antanta|Antante]], kao dio dogovora o diobi [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]]. Tijekom tog sukoba, [[Otomansko Carstvo]] se potpuno urušilo, i bilo prisiljeno od strane pobjedničke [[Antanta|Antante]], potpisati [[Mirovni ugovor u Sèvresu]] 10. Kolovozakolovoza [[1920]].
Bilo je puno tajnih sporazuma koji su uključivali komadanje [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]], nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Trojna Antanta, davala je davala kontradiktorna obećanja Grcima, na račun Male Azije.
 
Na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919.]], grčki premijer [[Elefterios Venizelos|Venizelos]], snažno je lobirao je za veliko proširenje [[Grčka|Grčke]] tzv. ( Veliku Ideju,'' grčki'': Megali Idea) koja bi uključivala brojne grčke zajednice u Sjevernom [[Epir|Epiru]], [[Trakija|Trakiji]] i [[Mala Azija|Maloj Aziji]]. [[Antanta|Savezici]], a osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] premijer [[David Lloyd George]], obećali su obećali Grčkoj teritorije u zamjenu za velike žrtve i troškove koje su [[Grci]] podnijeli za rata na strani [[Antanta|Saveznika]]saveznika iz [[Antanta|Antante]].
 
To je uključivalo istočnu [[Trakija|Trakiju]], otoke ''Imbros'' (turski: Gökçeada) i ''Tenedos'' (turski: Bozcaada), kao i djelove zapadne [[Anatolija|Anatolije]], oko grada [[izmirIzmir|Smirne]], gdje je u to vrijeme živjela značajna grčka zajednica.
 
Italo-Angloanglo-Francuskifrancuski Sporazum iz ''St.-Jean-de-Maurienne'', potpisan je 26. Travnjatravnja, [[1917]]., ustanovio je "srednje-istočne interese [[Italija|Italije]]" , ali je taj dogovor prekršen [[Grčka|Grčkomgrčkom]] okupacijom [[Izmir|Smirne]], koja je obećana [[Italija|Italiji]]. Prije same okupacije, [[italijaItalija|Talijanskatalijanska]] delegacija se opirala ideji [[Grčka|Grčkegrčke]] okupacije zapadne [[Anatolija|Anatolije]], nakon toga napustila je [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Parišku mirovnu konferenciju]] i nije se vratila do 5. Svibnjasvibnja. Odlazak [[talijaniTalijani|Italijanatalijana]] olakšao je posao [[David Lloyd George|Lloyd Georgeu]] da uvjeri [[Francuska|Francusku]] i [[SAD|Sjedinjene Američke Države]] da daju prednost [[Grci]]ma u vojnim operacijama u Zapadnoj [[Anatolija|Anatoliji]] u odnosu na [[talijaniTalijani|Italijanetalijane]].
 
Po nekim povjesničarima, Grčka okupacija [[Izmir]]a ( Smirne), bila je kap koja je prelila čašu i uzrokovala ''Turski nacionalni pokret''. Po [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskom]] povjesničaru ''Arnold J. Toynbeeu'', to je bila sramota političara [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i [[David Lloyd George|Lloyd Georgea]], koji su načinili velike pogreške i izazvali velike patnje [[Grci|Grčkoggrčkog]] i [[Turci|Turskogturskog]] stanovništva ([[Grčko-turska razmjena stanovništva|masovnog preseljenja]]). Tako su nestali [[Pont (regija)|Pont]]ski [[Pontski Grci|Grci]], istovremeno to je izazvalo i promjenu etičkog stanja stanovništva u Sjevernoj [[Grčka|Grčkoj]], gdje je većina prognanika upućena, osobito u [[Makedonija|Makedoniji]] i [[Trakija|Trakiji]], gdje se promijenio etički sastav stanovništva, a to je izazvalo daljnje krize koje se protežu gotovo do današnjeg dana.
 
==== Grčka zajednica u Anatoliji ====
Line 55 ⟶ 54:
Jedan od glavnih argumenata [[Grčka|Grčke]] vlade za upućivanje vojne ekspedicije u [[Mala Azija|Malu Aziju]], bila je i brojna Grčka zajednica u [[Anatolija|Anatoliji]].
 
[[Grci]] su naselili [[Mala Azija|Malu Aziju]] (Lidija), još za [[antika|antike]] ([[Jonjani]]). [[Grčke kolonije]] u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], bile su značajan dio grčkog svijeta, i uvijek pod kontrolom [[Grci|Grka]], od [[brončano doba|brončanog doba]], preko [[Helenizam|Helenizmahelenizma]], [[Bizant]]a pa sve do kraja XV st., kad su [[turciTurci]] [[seldžuciSeldžuci]] osvojili i posljednje enklave otpora. Prije [[prviPrvi svjetski rat|prvogPrvog svjetskog rata]] oko 2,5 milijuna [[Grci|Grka]] živjelo je unutar teritorija [[Turska|Turske]] (kakva je danas ). [[1915]]. Novoustanovljena turska vlada, započela je sa rigidnom nacionalističkom politikom, protiv manjinskih zajednica, koja se po nekim povjesničarima može nazvati - [[genocid]]om ( najpoznatiji su masakri i [[Armenski genocid|progoni]] [[Armenci|Armenaca]]), i progon drugih manjinskih zajednica (uglavnom [[kršćani|kršćana]]). Između ostalog na taj način je i proganjana i terorizirana brojna [[grci|grčka]] zajednica u [[Pont (regija)|Pont]]u, [[Mala Azija|Maloj Aziji]] i Zapadnoj [[Anatolija|Anatoliji]]).
 
Tadašnji grčki premijer [[Elefterios Venizelos]], u izjavi danoj [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskim]] novinarima rekao je: - Da Grčka ne ratuje protiv [[Islamislam]]a, već protiv anakrone, korumpirane i nesposobne vlasti, koju će istjerati sa onih područja gdje [[Grci]] čine većinu stanovništva.
 
Protivnici grčkih stajališta, branili su novu [[Turska|Turskutursku]] vladu, činjenicama da je ona tek ustanovljena, i preslaba, da bi mogla učinkovito djelovati, kao i time da je ona ionako pod kontrolom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskih]] okupacionih vlasti.
 
==== Grčki nacionalizam ====
Line 65 ⟶ 64:
Jedan od velikih pokretača rata bila je grčka nacionalističko - [[iredentizam|iredentistička]] '''Velika Ideja''' ( [[grčki]]: Megali Idea ), zapravo jedna vrsta ponovnog uskrsnuća [[Bizantsko Carstvo|Bizantskog Carstva]], na obje obale [[Egejsko more|Egejskog mora]].
U vrijeme grčke borbe za nezavisnost od [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]] ( [[1830]].), - Megali Idea, igrala je veliku ulogu u grčkoj politici i nacionalnoj svijesti.
Velika Ideja ipak nije samo ideja XIX. stoljetnog probuđenog nacionalizma, ona je u korijenima mnogih grčkih vjerovanja, a to je da [[IstambulIstanbul|Konstatinopolis]] ponovo
treba obnoviti kao sjedište kršćanstva, i da treba ponovno osnovati kršćansko
[[Bizantinsko Carstvo]] koje je propalo [[1453]]., kao i da crkva [[Sveta Sofija]] ponovno treba biti u [[kršćanstvo|kršćanskim]] rukama.
 
'''Velika Ideja''', uključivala je [[IstambulIstanbul|Konstantinopolis]], [[Kreta|Kretu]], [[Tesalija|Tesaliju]], [[Epir|EpiruEpir]], [[Makedonija|Makedoniju]], [[Tračka (regija)|Tračku]], [[Egejsko more|Egejske otoke]], [[Cipar]], obalu [[Mala Azija|Male Azije]], pa čak i [[Pont (regija)|Pont]] u [[Crno more|Crnom moru]].
 
== Vojne operacije ==
Line 75 ⟶ 74:
Vojni aspekt sukoba počeo je ''Sporazumom o prekidu vatre iz Mudrosa''. Grčko-turski rat se može podijeliti u tri perioda.
 
''Prvi dio'', ( od svibnja, [[1919]]. do studenog, [[1920]].), uključuje iskrcavanje [[Grčka|Grčkegrčke]] vojske u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] i njezino učvršćivanje po obali [[Egejsko more|Egeja]].
 
''Drugi dio'' trajao je od listopada, [[1920]]. do lipnja, [[1921]]., njega su karakterizirale [[Grčka|Grčkegrčke]] ofanzivne vojne operacije. U ''trećem'', završnom periodu, koji je trajao do Kolovazakolovaza, ''1922''., [[Turci]] su preuzeli stratešku inicijativu i prisilili Grčkugrčku vojsku na napuštanje [[Mala Azija|Male Azije]].
 
==== Zaposjedanje [[Izmir|Smirne]] od strane Grka, svibanj [[1919]]. ====
Line 88 ⟶ 87:
[[Grci|Grčko]] iskrcavanje prošlo je uz manje sporadične otpore, manjih neregularnih turskih vojnih grupa po periferiji. Većina regularne vojske dočekala je [[Grci|Grke]] u miru ili se povukla dublje u unutrašnjost.
 
Dok je turskoj vojci naređeno da ne puca, turski nacionalist - ''Hasan Tahsin'' ubio je [[Grčki|Grčkoggrčkog]] službenika, na to su grčki vojnici, otvorili vatru na turske vojnike i vladinu zgradu, oko 300 do 400 [[Turci|Turaka]] i oko 100 [[Grci|Grka]] poginulo je tog prvog dana.
Grčka uprava bila je ponižavajuća za muslimane, osobito kad se zahtjevalo skidanje [[fes|fesova]] (sa muških glava) i [[feredža]] sa ženskih lica, što su ortodoksni [[islam|islamski]] vjernici doživljavali kao tešku uvredu i teror nad sobom.
 
==== Grčka ljetna ofenziva 1920. ====
 
U ljeto [[1920]]., [[Grčka vojska|Grčkagrčka vojska]] poduzela je seriju uspješnih napada u pravcu doline [[Meander]] (Menderes), ''Peramosa'' i ''Filadelfije''. Ciljevi ove ofenzive bili su osiguranje strateške dubine za obranu Smirne( [[Izmir|Izmira]] ) i njezine okolice. Na kraju te kampanje [[Grci|Grci]] su povećali svoj okupacioni teritorij u [[Anatolija|Anatoliji]].
 
==== [[Mirovni ugovor u Sèvresu]], ( Kolovozkolovoz, [[1920]].) ====
10. kolovoza, [[1920]]., [[Otomansko carstvo|Otomanski Imperij]], potpisao je [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]], prepuštajući [[Grčka|Grčkoj]], [[Trakija|Trakiju]], sve do linije Čatalja. Ono što je bilo još značajnije, je da je [[Turska]] dala prava Grčkoj na otoke ''Imbros'' i ''Tenedos'', zadržavši mali teritorij oko [[IstambulIstanbul|Konstantinopolisa]], otoke u [[Mramorno more|Mramornom moru]], i "i mali uski pojas [[Europa|Europskog]] tla". [[Bospor|Bosporski tjesnac]], prepušten je pod kontrolu Međunarodne komisije, i otvoren za promet svima.
[[Turska]] je bila prisiljena prepustiti svoj teritorij oko grada Smirne ( [[Izmir]] ). [[Grci|Grci]] su upravljali enklavom [[Izmir]], ali suverinitet je nominalno ostao pod [[Sultan|sultanom]]. Po provizornom sporazumu, Smirna ( [[Izmir]] ) će biti upravljana od strane lokalnog parlamenta u periodu od pet godina, a zatim bi se uključila u [[Kraljevina Grčka|Kraljevinu Grčku]] ako se tako odluči na plebiscitu koji bi se trebao održati pod pokroviteljstvom [[Liga Naroda|Lige Naroda]].
 
Line 103 ⟶ 102:
==== Grčka ekspanzija, listopad [[1920]]. ====
 
U listopadu,1920., [[Grčka vojska|Grčkagrčka vojska]] napredovala je unutrašnjost [[Anatolija|Anatolije]] uz podršku [[David Lloyd George|Lloyda George]], koji je time želio povećati pritisak na [[Turci|Turke]] da potpišu [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Ugovor iz Sèvresa]]. Ova avantura otpočela je za liberalne vlade [[Elefterios Venizelos|Elefteriosa Venizelosa]], koji je ubrzo je izgubio izbore i vlast i zamjenjen je ''Dimitriosom Gounarisom'', koji je unaprijedio neiskusne monarhističke [[časnik|časnike]] za vrhovne zapovjednike.
Kralj ''Konstantin I''. osobno je preuzeo komandu nad vojskom iz Smirne ( [[Izmir]] ). Strategijski ciljevi ovih operacija bili su poraziti Turske nacionaliste i prisiliti [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafu Kemala Atatürka]], na mirovne pregovore. Grci, su bili brojniji i modernije opremljeni i željeli što brži sukob sa slabo opremljenom Turskomturskom vojskom.
==== Smrt kralja Aleksandra i odstupanje premijera [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]], Listopadlistopad, [[1920]]. ====
 
U Listopadulistopadu, ''1920''. ''Kraljkralj Aleksandar'' je umro zbog ugriza svog kućnog ljubimca - ''majmuna''. Taj incident zove se "majmunski ugriz koji je promijenio Grčkugrčku povijest ". [[Elefterios Venizelos|Venizelos]] je i tako želio republiku i to jedva dočekao da ukine monarhiju. Nakon smrti kralja Aleksandra, zakazani su novi izbori za 1. Studenistudeni, [[1920]]., ubrzo je izbio sukob između podupiratelja [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i onih novog pretendenta za Grčkoggrčkog kralja Konstantina. Rat je natjerao mnoge Grke da promjene mišljenje, i glasaju za promjene. Na veliko iznenađenje mnogih, Venizelos je dobio samo 118 od mogućih 369 mjesta. Veliki poraz primorao je [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i brojne njegove bliske suradnike da napuste zemlju. Nova vlada pripremila je plebiscit za povratak Kraljakralja Konstantina. Plebiscitom je Kraljkralj pozvan da se vrati u domovinu, a Grčkagrčka vojska koja je trebala štititi Smirnu i [[Egejsko more|Egejsku]] obalu uputila se u marš na [[Ankara|Ankaru]].
==== Prva bitka kod Inenija, Prosinacprosinac, 1920. ====
 
U Prosincuprosincu, [[1920]]. Grci su dospjeli do Eskişehira. Naišavši na snažan otpor, vratili su se na prvobitne pozicije. Na početku [[1921]]. Grci su obnovili svoje napade, ali su opet naišli na snažan otpor Turskihturskih nacionalista, koji su se borili neuporedivo bolje i motiviranije i bili opremljeni poput regularne vojske.
Grčka strateška inicijativa je prvi put zaustavljena u ''Prvoj bitci kod Inenija'' (11. Siječnjasiječnja, [[1921]].) Taj razvoj događaja naveo je Saveznike da predlože na
osnovi [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Ugovora iz Sèvresa]], ''Konferenciju u Londonu'' gdje su i obje Tursketurske strane bile prisutne; Turski revolucionari ( koji [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Ugovor iz Sèvresa]] nisu priznavali), kao i otomanska vlada. I pored toga što su postignuti neki dogovori sa [[Italija|Italijom]], [[Francuska|Francuskom]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanijom]], odluku nije podržala Grčka vlada koja je vjerovala da i dalje ima stratešku inicijativu i da će pregovarati sa jačih pozicija. Grci su započeli, drugu bitku kod Inenija( 27. ožujka,), i uspjeli poraziti Turke ( 30.ožujka ).
[[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanci]] su podržavali Grčkudrčku teritorijalnu ekspanziju, ali nisu htjeli direktno sudjelovati u vojnim operacijama da ne provociraju Francuze.▼
kao i Otomanska vlada. I pored toga što su postignuti neki dogovori sa [[Italija|Italijom]], [[Francuska|Francuskom]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanijom]], odluku nije podržala Grčka vlada koja je vjerovala da
==== Bitka kod Sakarje, Kolovozkolovoz, 1921. ====▼
i dalje ima stratešku inicijativu i da će pregovarati sa jačih pozicija. Grci su započeli, drugu bitku kod Inenija( 27. Ožujka,), i uspjeli poraziti Turke ( 30.Ožujka ).
▲[[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanci]] su podržavali Grčku teritorijalnu ekspanziju, ali nisu htjeli direktno sudjelovati u vojnim operacijama da ne provociraju Francuze.
▲==== Bitka kod Sakarje, Kolovoz, 1921. ====
 
U Srpnju,[[1921]]., osvježena Grčkagrčka vojska pobijedila je Tursketurske snage pod komandom ''Ismeta Inenia'', u bitci kod ''Kutahja - Eskisehira'' i izbila na obale rijeke ''Sakarje'' ( [[grčki]]: Sangarios), na manje od 100 km zapadno od [[Ankara|Ankare]]. Turska vojska bili su brojni fanatični dobrovoljci, koji su izgarali u bitci. Ali i pored [[SSSR|Sovjetskesovjetske]] vojne pomoći, bili su slabo opremljeni, sa privatnim puškama pokupljenim zbrda zdola, sa malo streljiva, i bez odora. Poraz je bio posljedica toga.
Grčki kralj Konstantin je likovao, i pozvao [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] časnike na pobjedničku večeru u [[Mustafa Kemal Atatürk|Kemalov]] glavni grad.
U međuvremenu, Turskiturski parlament, nezadovoljan potezima [[Ismet Ineni|Ismeta Inenija]] kao komandanta na zapadnom frontu, želio je da [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] i stožerni general ''Fevzi Cakmak'' preuzmu zapovjedništvo nad odbranom. Strah od grčkog napredovanja kulminirao je za 21 dan u ''Bitci kod Sakarje'' ( 23. kolovoz, – 13. rujan, [[1921]]. ). Turske obrambene pozicije bile su na uzvisinama, a Grci su ih trebali na juriš zauzeti.
Visovi su padali iz ruke u ruku, po nekoliko puta. Ključni moment bitke bio je [[grčka vojska|Grčkigrčki]] pokušaj zauzeća ''Hajmana'', na svega 40 kilometera južno od [[Ankara|Ankare]], koji su [[Turci]] uspjeli zadržati. Bitka je iscrpila obje strane, ali to je bio ipak prvi poraz [[Grci|Grka]], koji su se morali povući na ranije pozicije.▼
za 21 dan u ''Bitci kod Sakarje'' ( 23. Kolovoz, – 13. Rujan, [[1921]]. ). Turske obrambene pozicije bile su na uzvisinama, a Grci su ih trebali na juriš zauzeti.
▲Visovi su padali iz ruke u ruku, po nekoliko puta. Ključni moment bitke bio je [[grčka vojska|Grčki]] pokušaj zauzeća ''Hajmana'', na svega 40 kilometera južno od [[Ankara|Ankare]], koji su [[Turci]] uspjeli zadržati. Bitka je iscrpila obje strane, ali to je bio ipak prvi poraz [[Grci|Grka]], koji su se morali povući na ranije pozicije.
Slabosti grčke pozicije, bili su velika razvučenost prednjih linija, ispokidane linije opsrbe, i zbog toga, nedostatci streljiva u ključnim momentima.
To je bilo najviše što su [[Grci]] mogli postići u [[Anatolija|Anatoliji]], za nekoliko tjedana vratili se na pozicije koje su držali u Srpnjusrpnju.
Turski Parlament nagradio je obadvojeoba [[vojskovođa]] [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafu Kemala]] i ''Fevzi Cakmaka'', činom [[feldmaršal|feldmaršala]], za zasluge u bitci. Do današnjeg dana nitko drugi nije dobio čin od pet [[general|generalskih]] zvjezdica u Turskoj republici.
 
==== Kraj Grčkegrčke ofanzive ====
 
Po nekima Grci su poraženi jer im je izostala [[antanta|Saveznička vojna podrška]]. Ali po drugim stajalištima, stvar je stajala obrnuto. [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanskebritanske]] snage zauzele su [[Bospor|Bosporski tjesnac]], najbogatiji i najnapučeniji dio [[Turska|Turske]], [[Francuskafrancuska]] vojska napadala je na
[[Turci|Turke]] sa juga i zauzela gradove na jugu [[Anatolija|Anatolije]] (uključivo [[Adana|Adanu]]) a [[Turci]] su za vratom imali i [[Armenci|Armenskearmenske]] borce koji su digli pobunu i tako otvorili i treći front.
Sve to bilo je i više nego izdašna pomoć.
U međuvremenu su [[Turci]] osigurali [[SSSR|Sovjetskusovjetsku]] podršku, vrativši [[SSSR|Sovjetima]] grad ''Batum''. [[talijani|ItalijaniTalijani]] su koristili svoju vojnu bazu u [[Antalija|Antaliji]] da naoružaju i izvježbaju [[Turska vojska|Tursketurske snage]] u borbi protiv [[Grci|Grka]].
U javnim istupima, [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] razvio je misao o [[Anatolija|Anatoliji]] kao "tvrđavi protiv agresije na Istok". Bitka nije bila dakle samo za [[Turska|Tursku]] već za čitav Istok.
To je mobilizirale muslimane po čitavoj [[Azija|Aziji]], i pribavilo Turskom nacionalnom pokretu brojne simpatizere i podupiratelje.
''Kilafetski komitet'' u [[Bombay|Bombayu]] počeo je prikupljati pomoć, Turskom nacionalnom otporu, oni su izjavili: "[[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal Paša]] učinio je čuda i nemate pojma koliko u [[Indija|Indiji]] ljudi obožava njegovo ime ..."
Ipak glavni razlog [[Grčka|Grčkoggrčkog]] poraza bio je loše planiran strategijski cilj cijele te vojne avanture. [[Grčka]] vojska nije oskudjevala jedino u motiviranom ljudstvu, ali u svemu drugom jest, zbog siromašnog gospodarstva koje nije moglo izdržati tako dugu mobilizaciju ljudstva. Uskoro [[Grčkagrčka]] okupaciona vojska, dosegla je svoj limit u logistici i počela pokazivati ozbiljne slabosti proizašle iz držanja tako velike teritorije. [[Grčka]] ekspediciona vojska trpjela je i stalne napade od strane [[turska vojska|turskih regularnih]] ali i brojnih dobrovoljačkih iregularnih snaga.
==== Zatišje - Ožujakožujak, 1922. ====
 
Kad su im propali vojni pokušaji, [[Grci]] su stali apelirati na[[Antanta|Saveznike]] za pomoć, ali na početku 1922. [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britancibritanci]], [[Francuzi]] i [[talijani|ItalijaniTalijani]] odlučili su da [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]], nije moguće više podržavati, i da se ga mora revidirati. Nakon te odluke stali su potpisivati separatne Sporazumesporazume i napuštati svoje pozicije po [[Turska|Turskoj]], i ostavili [[Grci|Grke]] same.
U Ožujkuožujku, [[1922]]. Saveznici su predložili Primirjeprimirje, ali [[Mustafa Kemal Atatürk]] osjećao je da ima strategijsku prednost, i odbio svake pregovore sve dok su god Grci u [[Anatolija|Anatoliji]]. Nastavio je sa reorganizacijom [[Turska vojska|turske vojske]] i pripremama za konačni protudar na [[Grci|Grke]].
==== Turski protuudar - Kolovozkolovoz 1922. ====▼
u [[Anatolija|Anatoliji]]. Nastavio je sa reorganizacijom [[Turska vojska|Turske vojske]] i pripremama za konačni protudar na [[Grci|Grke]].
▲==== Turski protuudar - Kolovoz 1922. ====
 
Turci su otpočeli sa svojim protuudarom 26. Kolovozakolovoza, taj događaj oni zovu ''Velika Ofenzivaofenziva'' ([[turski]]: Buyuk Taaruz). Većina grčkih obrambenih pozicija bila je pregažena u 26. Kolovozakolovoza, slijedeći dan pao je grad ''Afijon''. 30. Kolovozakolovoza [[grčka vojska|grčka vojska]] pretrpila je odlučujući poraz u bitci kod [[Dumlipinar|Dumlipinara]], sa zarobljenom ili izbačenom polovicom vojske, i sa potpunim gubitkom opreme. Ovaj dan slavi se u [[Turska|Turskoj]] kao Nacionalni praznik - ''Dan Pobjede''.
Za bitke kod [[Dumlipinar|Dumlipinara]], grčki generali; ''Tricupis'' i ''Dionis'' pali su u zarobljeništvo.
Nakon toga 1. Rujnarujna, [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] naredio je [[Turska vojska|Turskojturskoj vojsci]], - "Vojnici, Vaš prvi cilj je Mediteran, Naprijednaprijed".
2. Rujnarujna, pao je ''Eskisehir'', i Grčkagrčka vlada molila je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britance]] da im pomognu barem zadržati enklavu [[Izmir]] ( Smirna ) . ''Balikesir'' i ''Bilecik'' zauzeti su - 6. Rujna, a slijedećeg dana ''Ajdin''. ''Manisa'' je pala - 8. Rujna . Vlada u [[Atena (grad)|Ateni]] podnijela je ostavku, a [[turska]] konjica ušla je u [[Izmir]]( Smirna )9. Rujna. Nakon toga pali su ''Gemlik'' ( 9. Rujnarujna ), i ''Mudanja'' ( 11. Rujnarujna), sa čitavom [[Grčka|Grčkomgrčkom]] divizijom u okruženju. Izbacivanje [[Grčka|Grčkihgrčkih]] snaga iz [[Anatolija|Anatolije]] dovršeno je 14. Rujnarujna.[[Mustafa Kemal Atatürk|Kemalove snage]] nalazile su se sjeverno od [[Bospor|Bospora]], na [[Mramorno more|Mramornom moru]], i [[Dardaneli|Dardanelima]] gdje su [[antanta|Saveznički]] garnizoni osvježeni vojnicima, [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanije]], [[Francuska|Francuske]] i
[[Italija|Italije]] iz [[IstambulIstanbul|Konstantinopolisa]]. [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanski]] kabinet odlučio se oduprijeti [[Turci|Turcima]], kod [[Dardaneli|Dardanela]] i zatražio pomoć od [[Francuzi|Francuza]] i [[talijaniTalijani|ItalijanaTalijana]], da tako pomogne [[Grci|Grcima]]
da zadrže istočnu [[Trakija|Trakiju]]. Unatoč tom apelu, [[talijani|ItalijaniTalijani]] i [[Francuzi]] napustili su svoje položaje, i ostavili [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britance]] same.
24. Rujnarujna, [[Mustafa Kemal Atatürk|Kemalove snage]] izbile su na tjesnac i odbile [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanskibritanski]] zahtjev za povlačenjem. Ovo je podvojilo [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanskubritansku vladu]], Saveznički komandant [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] general '''Harington''', naredio je svojim ljudima da ne pucaju na [[Turci|Turke]], i upozorio kabinet da ne srlja u avanturu.
[[Grčka vojska|Grčka mornarica]], napustila je [[IstambulIstanbul]] nakon njegovog zahtjeva, napokon prisilio je Grke da se povuku iza [[rijeka Marica|rijeke Marice]] u [[Trakija|Trakiji]].
Ovi potezi naveli su [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafu Kemala Atatürk]] da prihvati pregovore o prekidu vatre.
 
==== Politika spaljene zemlje od strane Grka ====
 
Po mnogim izvorima, prilikom svog povlačenja iz [[Anatolija|Anatolije]] u zadnjoj fazi rata, [[Grčkagrčka vojska]] je provodila politiku masovne odmazde i spaljivala sve od kuda se povlačila.
Po izvještajima ''Jamesa Loder Parka'', [[SAD|američkog]] Vicevice-Konzulakonzula u [[IstambulIstanbul|IstambuluIstanbulu]] u to vrijeme, koji je posjetio uništene krajeve odmah nakon Grčkegrčke evakuacije, situacija je izgledala ovako; "Manisa...gotovo potpuno uništena vatrom...10 300 kuća, 15 mošeja, 2 javna kupališta, 2 278 trgovina, 19 hotela, 26 vila…uništeno. "
==== Ponovno zauzeće Izmira - Rujanrujan, 1922. ====
 
Zbog mogućnosti velikih nereda i zločina koji bi se mogli desiti nakon ponovnog zauzeća Smirne ( Izmira ), [[Mustafa Kemal Atatürk]] izdao je zapovjed da će kazniti na smrt svakog Turskogturskog vojnika koji bi terorizirao civile. Par dana prije zauzeća grada dijeljeni su letci po gradu pisani na [[grčki jezik|grčkom jeziku]]. [[Mustafa Kemal Atatürk|Kemal Atatürk]] je također naglasio da vlada u [[Ankara|Ankari]] nemožene može biti odgovorna za pojedine slučajeve odmazdi i masakra.
Ove naredbe su naveliko ignorirane od strane [[Turska vojska|Tursketurske vojske]] i [[Nasrudin Paša|Nasrudin Paše]], zapovjednika Tursketurske vojske u [[Izmir|Izmiru]], čije su zapovjedi bile potpuno oprečne Atatürkovim. [[Nasrudin Paša|Nasrudin Pašine]] naredbe imale su za glavni cilj protjerivanje [[kršćani|kršćanskog]] stanovništva iz grada.
Za vrijeme komfuzije i anarhije koja je uslijedila, veliki dio grada je izgorio, a imovina [[Grci|Grka]] je opljačkana. Požar je i danas sporan događaj, neki ga pripisuju [[Turska vojska|Turskojturskoj vojsci]], dok je po drugima uzrok, - starost kuća., ali ostaje činjenica da su gorjeli samo [[grčkaGrčka|grčki]] i [[armenijaArmenija|armenski]] dijelovi grada.
[[Turska vojska]] izmasakrirala je dobar dio kršćanske populacije, ono uključuje linč i neobično sadističko ubistvo, Grčkoggrčkog pravoslavnog [[Mitropolit|Mitropolita]] ''Krisostomosa'' iz [[Izmir|Smirne]], kome su najprije odsječene uši, nos i ruke, a oči iskopane nožem. [[Grci]] su nastojali pobjeći iz grada brodovima, bar do [[antanta|Savezničkih]] brodova.
==== Prekid neprijateljstava ====
 
Sporazum o prekidu vatre iz Mudanije zaključen je 11. Listopadalistopada, [[1922]]. Saveznici ([[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanci]], [[Francuzi]] i [[talijani|ItalijaniTalijani]]) ostali su kontrolirati istočnu
[[Trakija|Trakiju]] i [[Bospor]]. [[Grci]] su morali napustiti ta područja. Sporazum je stupio na snagu 15. Listopadalistopada, dan nakon što su ga [[Grci]] potpisali.
Primirje iz ''Mudanije'', naslijedio je Ugovor iz [[Lausanna|Lausanne]], velik njegov dio je uključivao razmjenu stanovništva.
Preko jedan i pol miliona [[Grci|Grka]] ([[kršćani|kršćana]]) je preseljeno, nešto u [[Atika (pokrajina)|Atiku]] a dobar dio u novostečene teritorije u [[Makedonija|Makedoniji]] i [[Trakija|Trakiji]].
 
Line 174 ⟶ 169:
 
 
Nova Grčka vlada, pod ''Gunaresom'', smijenjila je sve časnike [[veteran|veterane]], i vrhovno zapovjedništvo nad vojskom dala ''Anastasiosu Papulasu''. [[Francuzi]] i [[Talijani]] sklopili su posebne sporazume sa [[Turci|Turskimturskim]] revolucionarima, i tako učvrstili njihovu vlast. Prodali su im velike količine vlastitog oružja( sa terena), jer su računali da su Grci ionako [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] klijenti, pa ga neće kupiti. [[Talijani]] su koristili svoje baze u [[Anatolija|Anatoliji]] za pomoć [[Turci|Turcima]], a protiv [[Grci|Grka]], koji su ih izgurali sa željenih pozicija. Napokon i novoustanovljeni sjeverni susjed [[SSSR|Sovjetski Savez]] imao je dobar odnos sa Kemalom Ataturkom, jer nije bio u poziciji i nije želio otvarati novi front na svojim južnim granicama. Taj odnos sa novom turskom vlašću, kulminirao je Sporazumom iz [[Moskva|Moskve]] (1921.). [[SSSR|Sovjetski savez]] je mirno
promatrao Grčkogrčko - Turskiturski i Turskotursko - [[Armenci|Armenskiarmenski]] sukob i pomagao Kemala novcem i streljivom.
 
== Razaranja i etničko čišćenje ==
Line 181 ⟶ 176:
 
Britanski povjesničar ''Arnold J. Toynbee'' napisao je da je organiziran teror nakon Grčke okupacije [[Izmir|Smirne]] (15. Svibnja, 1919. ).
''Toynbee'' je zajedno sa svojom ženom svjedočio teroru [[Grci|Grka]] nad [[Turci|Turcima]] u ''Jalovi'', ''Gemliku'', i ''Ismidu'', naseljima gdje su "spaljene i opljačkane kuće, sa svježim leševima, i terorom zaplašenog preživjelog stanovništva.", isto tako svjedočio je pljačkama vršenim od strane [[Grci|Grčkihgrčkih]] civila i vojnika u uniformama.
Unutrašnja Saveznička komisija na ''Jalova - Gemlik'' poluotoku, u svom izvještaju iz 23. Svibnja, [[1921]]., napisala je da se je za Grčke okupacije zapadne [[Anatolija|Anatolije]] dešavalo slijedeće; " Područje je izloženo sistematskom uništenju, dio po dio, i to najmanje za posljednjih dva mjeseca, razaranja su i veća u blizini grčkih naselja. Članovi komisije zaključuju da u dijelovima (kaze) Jalove i Guemlek, zauzetim od strane [[grčka vojska|Grčkegrčke vojske]], postoji sistematski plan za uništenje Turskihturskih sela, i istrebljenje muslimanske populacije. Taj plan provode [[grčka|grčke]] i [[armenija|armenske]] bande uz instrukcije a katkada i direktnu pomoć [[grčka vojska|grčkih regularnih snaga]]."
==== Turski masakri nad Grcima i Armencima ====
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Grčko-turski_rat_(1919._–_1922.)"