Petar Abelard: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: co:Pierre Abélard |
CD |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Abelard and Heloise.jpeg|mini|desno|Abelar i Helioza (njegova draga)]]
'''Petar Abelard''' ([[latinski]]: ''Petrus Abaelardus'', [[francuski]]: ''Pierre Abélard'' ili ''Pierre Abailard'' ; [[Le Pallet]] kod [[Nantes]]a, [[1079]]. - [[St. Marcel]], [[21. travnja]] [[1142]].), francuski [[filozof]] i [[teolog]].
==Životopis==
Rođen je u obitelji sitnog plemića. Umjesto vojne karijere izabrao je studij zbog čega dolazi u [[Pariz]] gdje se vrlo brzo sukobljava s utjecajnim učiteljem [[Vilim iz Champeauxa|Vilim iz Champeauxa]]. Zbog sukoba je prisiljen napustiti Pariz, ali reputacija sjajnog predavača ga prati te drži predavanja u [[Corbeil]]u i [[Melunu]].<ref>Jacques Le Goff, ''Intelektualci u srednjem vijeku'', Zagreb 2009, str. 75-76.</ref> Uspjeh ga je potaknuo na povratak u Pariz, ali zbog obnovljenog sukoba s Vilimom vraća se u Melun. Ipak, nakon Vilimovog umirovljenja, Abelard preuzima njegov položaj vrhovnog filozofskog autoriteta u Parizu. Njegovu karijera naglo se prekinula [[1118]]. zbog ljubavne veze s [[Heloiza|Heloizom]], kćerkom kanonika Fulberta. Veza je bila skandal zbog kojeg je Abelard kastriran, a oboje su zatvoreni u samostan. Heloiza je ondje rodila sina Astrolaba.<ref>Jacques Le Goff, ''Intelektualci u srednjem vijeku'', Zagreb 2009, str. 79.</ref> Iako javno osramoćen, Abelard se uskoro vratio u javni život, te je nakon sukoba s crkvenim autoritetima [[1122]]. osnovao samostan koji je posvetio Duhu Svetom, ''Paraklet''. Probleme iz prehodnih godina opisao je u djelu ''Povijest nevolja'' koje je klasičan primjer srednjovjekovne autobiografije s moralnom porukom.<ref>Jacques Le Goff, ''Civilizacija srednjovjekovnog zapada'', Zagreb 1998, str. 363.</ref>
==Filozofija==
Bio je francuski filozof kršćanske [[Skolastika|skolastike]] (zrele faze srednjovjekovne filozofije, nakon razdoblja patristike). Europska intelektualna scena bila je do pojave [[renesansa|renesanse]] unutar okvira teoloških, skolastičkih kanona unutar kojih nije bilo puno prostora za snažnije inovacije. Međutim, u tim istim okvirima se vodila oštra diskusija u kojoj je Abelard bio na razini [[Toma Akvinski|Tome Akvinskog]] ili [[Roscelin]]a.<ref>Predrag Vranicki, ''Filozofija historije'', vol. 1, Zagreb 2001, str. 23.</ref> Abelard je puno radio na [[Problem univerzalija|problemu univerzalija]] i nije ga lako svrstati ni u [[Realizam (filozofija)|realiste]] niti u [[Nominalizam|nominaliste]]. Uobičajeno ga se stoga smatra pripadnikom "nominalističko-konceptualnog" krila. Ono opće, po njemu, nije ni puka riječ, a ni transcendentna zbiljnost, nego je pojam u ljudskom umu. Dakle, Abelard je smatrao da se riječ ne izriče kao događaj nego kao smisao.<ref>Bertrand Russel, ''Mudrost zapada'', Zagreb 2005, str. 153.</ref> Abelard je pritom po mišljenju srodan spomenutom Rosceliniju, te [[Guanilom]]u.<ref>Predrag Vranicki, ''Filozofija historije'', vol. 1, Zagreb 2001, str. 76.</ref> Zbog svojih djela bio je osuđivan (na saboru u [[Soisson]]u [[1121.]] te na saboru u [[Sens]]u [[1141.]]).
Njegov glasoviti ''[[sic et non]]'' ključna je srednjovjekovna metoda istančanog pozivanja na autoritete kojom se nastoje ukloniti prividna razmimoilaženja između njih i temelju komparacije napraviti njihova hijerarhija.<ref>Jacques Le Goff, ''Civilizacija srednjovjekovnog zapada'', Zagreb 1998, str. 457.</ref>
== Djela ==
Line 13 ⟶ 19:
# ''Dialogus inter Judaeum''
# ''Philosophum et Christianum''
==Bilješke==
{{izvori}}
== Relevantni članci ==
Line 27 ⟶ 36:
[[bs:Pjer Abelar]]
[[ca:Pere Abelard]]
[[cs:Pierre Abélard]]
[[cy:Pierre Abélard]]
| |||