Supetarski kartular: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 7:
U svojoj osnovi, kartular je kronika [[benediktinci|benediktinskog]] samostana koji je u [[Poljice|Poljicama]] oko [[1089]]. osnovao [[Petar Crni]]. U kartularu je sačuvano nekoliko isprava iz vremena kralja [[Zvonimir]]a koje svjedoče da se njegova vlast protezala nad dalmatinskim gradovima.<ref>Raukar, Tomislav, ''Hrvatsko srednjovjekovlje'', Zagreb 1997, str. 54.</ref> Zapisan je i niz važnih informacija o gospodarskim odnosima u Hrvatskoj na prijelazu iz ranoga u razvijeni srednji vijek, npr. o načinima kupnje zemlje, trgovini ljudima i slično.<ref>Raukar, Tomislav, ''Hrvatsko srednjovjekovlje'', Zagreb 1997, str. 198.</ref>
Pripis kartularu koji se nalazi na zadnjem listu donosi vijest o sedam [[ban]]ova na području Hrvatske: slavonski, hrvatski, požešski, podravski, albanski i srijemski. Njih je biralo šest od dvanaest hrvatskih plemena: [[Kačići]], [[Kukari]], [[Snačići]], [[Čudomirići]], [[Mogorovići]] i [[Šubići]]. Preostala polovica plemena birala je [[župan]]e. Nastavak teksta koji je mjestimično oštećen i nečitljiv donosi popis hrvatskih banova ''de genere Croatorum'' od
Kartular ima bogati [[onomastika|onomastički]] materijal. Osim niza osobnih imena hrvatskog, romanskog, kršćanskog i rimskog prodrijetla, zapisan je i niz nadimaka, npr. ''Platichlebi'' (imperativni kompzitum ''plati'' + ''hleb''), ''Tilsta cossa'' (tusta, tj. debela kosa), ''Urascana'' (Vraškonja, izvedenica od vrag) i tako dalje.<ref>Novak, Viktor i Petar Skok, ''Supetarski kartular'', Zagreb 1952, str. 259.</ref>
| |||