Antimaterijalno kataliziran nuklearni pulsni pogon: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
Tradicionalna nuklearna pulsna propulzija ima sporednu posljedicu koja minimalnu veličinu mašine definiše pomoću minimalne veličine [[nuklearna bomba|nuklearnih bombi]] koje su upotrebljene da bi se stvorio potisak. Sa konvencionalnim tehnologijama nuklearni eksplozivi se mogu smanjiti do oko 1/100 kilotona ( 10 tona, 42 TJ, [[W54]] ), ali daljnje smanjivanje je teško. Velika nuklearna eksplozivna punjenja zahtijevaju tešku strukturu za svemirske brodove, i veoma veliku ( i tešku ) sastavljenu potisnu ploču. Za male nuklearne eksplozive se vjeruje da se prestaju smanjivati u ukupnoj veličini i da zahtijevaju nuklearni fisioni materijal od oko 25 kilograma težine. Manje pulsne jedinice su vrlo skupe po jedinici energije koju isporuče, i mnogo su manje efikasnosti po masi u odnosu na velike jedinice.
Ubrizgavanjem male količine [[antimaterija|antimaterije]] u [[subkritična masa|subkritičnu masu]] goriva ( obično je to [[plutonij]] ili [[uranij]] ) može se izazvati [[nuklearna fisija|fisija]] goriva. Jedan antiproton ima jednak negativan [[električni naboj]] kao kod [[elektron]]a, i može biti uhvaćen na sličan način pomoću pozitivno naelektrisanog [[atomsko jezgro|atomskog jezgra]]. Početna konfiguracija nije stabilna i zrači energiju u obliku [[gama
Donja granica veličine uređaja je određena pomoću pitanja o rukovanju
Podešavanje izvođenja misije je moguće. Efikasnost rakete je jako zavisna od količine [[radna masa|radne mase]] koja se koristi, koja je u ovom slučaju nuklearno gorivo. Energija koja se oslobađa od date mase fuzionog goriva je nekoliko puta veća od one koja se oslobodi od iste mase fisionog goriva. Misija zahtijeva kratke periode jakog potiska, kao što su potrebni kod interplanetarnih misija, čista mikrofisija može biti bolji izbor zato što smanjuje broj neophodnih elemenata u gorivu. Za misije sa dužim periodima manjeg potiska, kao što su vanjski planetni letovi, najbolji izbor može biti kombinacija mikrofisije i fuzije zbog smanjenja ukupne mase goriva.
Redak 11:
Koncept je razvio Pensilvanijski Državni Univerzitet u SAD-u prije 1992 godine. Od tada, nekoliko grupa je u laboratorijama izučavalo motore na bazi antimaterijalno katalizirane mikrofisije ili antimaterijalno katalizirane mikrofuzije.
Antiprotonski inicirana [[fuzija]] je postignuta na [[Lawrence Livermore National Laboratory]] u SAD-u. U suprotnosti sa velikom masom, kompleksnošću i kružnom energijom konvencionalnih pogona za unutrašnju konfiniranu fuziju, ( ICF), [[anihilacija]] antiprotona nudi specifičnu energiju od
| |||