Ignjat Granitz: razlika između inačica

[[Josip Horvat]] piše o njegove četiri kćeri: »Dao im je uzoran odgoj i naobrazbu, nešablonsku agramersku, već srednjoevropsku onog vremena, prožetu duhom slobodoumlja, humanitarnosti i tolerancije. Stari je Granitz očito ozbiljno shvaćao načela [[Masoni|masonerije]], njihov je pečat nastojao dati odgoju svojih kćeri.« ''(Horvat, str. 241)''. Ispravnije je da je Granitz svoje kćeri odojio u duhu (židovskog) prosvjetiteljstva (haskala) kojeg je bio istaknuti predvodnik u Hrvatskoj.

Godine [[1941]]. režim [[NDH]] im je, kao Židovima, oduzeo svu imovinu. Većina članova porodice bila je pobijena. ''(Vidi članak [[Holokaust u NDH]].)'' Jedna kćerkći, Olga Schulz, ubijena je na ulici usred Zagreba. Druga, Zlata Schulz (bile su udane za dvojicu braće) izvršila je samoubojstvo kada je [[Gestapo]] došao po nju. Treća, Štefanija, preživjela je rat skrivajući se u [[Nizozemska|Nizozemskoj]]. Najstarija, Janka, iako je još [[1900]]. postala katolkinja, bila je odvedena u zatvor na Savskoj cesti, odakle su je izbavili bivši studenti njenog sina, profesora [[Filozofija|filozofije]] [[Pavao Vuk-Pavlović|Pavla Vuk-Pavlovića]]. Ubijeni su i Ignatovi zetovi, unuci i drugi članovi porodice. Nakon uspostave [[KPJ|komunističke]] vlasti [[Druga Jugoslavija|druge Jugoslavije]] imovina im nije vraćena.