Suradnik:StjepanG/Vježba: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Asanaginica_prvo_izdanje.jpg|mini|300px|desno|Prvo tiskano izdanje ''Asanaginice'' iz [[1774.]] u djelu [[Alberto Fortis|Alberta Fortisa]] ''Viaggo in Dalmazia'']]
Nazorova djela ->
----
{{Infookvir himna
|naslov=Oda radosti</br>(Europska himna)
|latinica=
|naslov-hr=
|slika=Ninth Symphony original.png
|opis_slike=stranica iz Beethovenovog rukopisa Devete simfonije
|država={{ZD+X/E|EU}}<br/>{{ZD|E|EU}} [[Vijeće Europe]]
|jezik=
|tekstopisac=nema<sup>1)</sup>
|skladatelj=[[Ludwig van Beethoven]]
|ostali_nazivi=
|prihvaćena=[[1972.]] i [[1985.]]
|zvuk=Ode to Joy.ogg
|naslov_zvuka=instrumentalna izvedba
|wikizvor=
|bilješke=<sup>1)</sup> Neslužbeno se koristi tekst ''[[Oda radosti|Ode radosti]]'' [[Friedrich Schiller|Friedricha Schillera]].
}}
 
'''''[[Asanaginica]]''''' (''Hasanaginica''{{fusg|fusnota1}}) je [[Hrvati|hrvatska]] usmena [[narodna]] [[balada]], nastala između [[1646.]] i [[1649.|'49.]] u [[Imotska krajina|Imotskoj krajini]], koja je tad bila dio [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]]. U usmenom je obliku postojala do [[1774.]], kad ju je zapisao [[Italija|talijanski]] [[putopis|putopisac]] i [[etnografija|etnograf]] [[Alberto Fortis]]. Jedna je od najpoznatijih i najprevođenijih narodnih pjesama u svijetu.
'''''Oda radosti''''' (izvorni njemački naslov: "Ode an die Freude") je himna [[EU|Europske unije]] i [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]]; oboje se odnosi prema njoj kao '''''Europskoj himni''''' zbog namjere Vijeća da predstavlja [[Europa|Europu]] u cjelosti radije nego neku organizaciju. Osnova joj je posljednji [[stavak]] [[Beethoven]]ove [[Deveta simfonija (Beethoven)|Devete simfonije]], skladane [[1823.]] Beethoven je svoju simfoniju razvio iz [[Schiller]]ove ''[[Oda radosti|Ode radosti]]'' i ti se [[stih]]ovi često pjevaju pri izvođenju himne, ali zbog brojnosti europskih [[jezik]]a nikad nisu dobili službeni status. Himna se izvodi u službenim prigodama kod obiju organizacija te je jedan od europskih simbola.
 
==O pjesmi==
''Asanaginica'' je balada, [[lirika|lirsko]]-[[epika|epska]] [[pjesma]] s tragičnim završetkom.<ref name="zelenikabukvić"> Zelenika, M.; Bukvić, M. ''Moja čitanka 7 : udžbenik iz književnosti i medijske kulture za VII. razred osnovne škole''. Mostar: ZNAM, 2008. ISBN 9789531954679. Str. 86.-89.</ref> Sastoji se od 92 deseterca, koji su uobičajen stih za južnoslavensku narodnu poeziju.
 
===Podrijetlo===
Znanstveno proučavanje i bavljenje ''Asanaginicom'' započinje tek sredinom druge polovice [[19. stoljeće|19. stoljeća]], čemu je najviše pridonio [[Slovenija|slovenski]] [[filologija|filolog]] [[Frane Miklošič]]. Pretpostavljao je da je riječ o jezičnom izričaju osobitom za područje Imotske krajine, što je nakon dvadesetak godina proučavanja potvrdio. Na osnovi toga je zaključio da je i sama pjesma nastala na tom području.<ref name="vidanec"> Dafne Vidanec: ''[http://www.centar-fm.org/index.php/component/content/article/122 Hasanaginica od Fortisa do Ogrizovića]'' (www.centar-fm.org)</ref>
 
Najvjerojatnije je da je pjesmu napisala žena. [[Split]]ski [[psihijatrija|psihijatar]] doc. dr. [[Mijo Milas]] u intervjuu [[Slobodna Dalmacija|Slobodnoj Dalmaciji]] govori o baladi:<ref name="vujević">Eda Vujević: ''[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050315/kultura01.asp Hasanaginicu je spjevala neka anonimna sluškinja]'' (arhiv.slobodnadalmacija.hr) </ref>
{{citat|Osim toga, vidite, ova je balada po svemu ženska, majčinska, ne samo po sadržaju, već i po načinu prenošenja. Asanaginicu nisu prenosili muškarci usmenom predajom, muškarci je nikad nisu uz gusle izvodili, nju su prenosile žene ženama.}}
On također iznosi tvrdnju da ju je napisala anonimna sluškinja:<ref name="vujević"> </ref>
{{citat|Iz te nepristranosti, iz te neprisutnosti pjesnikove osobe i njegove ličnosti u baladi, i po prihvaćanju stvari u njihovoj činjeničnoj mjeri, zaključujem da ta žena nije ni Asanagi ni Asanagici "u rodu". Također, iz detaljnih opisa susreta Asanaginice s njezinim bratom Pintorović begom nakon što je već dobila nalog da svog muža koji je još bolestan nakon ranjavanja ne čeka "ni u dvoru, ni u rodu" njegovom, vidi se da je to žena koja taj susret neposredno vidi. Ona vidi kako se Asanaginica ne može "odiliti" od najmlađeg djeteta, sina u "bešiki", u kolijevci...Poslije, ona gleda kako se Asanaginica sprema za novu udaju za imotskog kadiju, ona je, dakle, ta pjesnikinja, stalno uz Asanaginicu. To može biti samo sluškinja, bliska i osobna sluškinja Asanaginice koja o svojoj gazdarici ima jako visoko mišljenje i koja za nju kaže da je "dobra kada i od roda dobra".}}
 
[[BiH|Bosanskohercegovački]] [[književnost|književnik]] [[Alija Isaković]] napola u šali iznio je tvrdnju da je baladu mogla napisati i sama Asanaginica nemajući kome drugom ispričati svoju bol i patnju za djecom.
 
===Jezik i narod===
Pjesma je izvorno na ikavici. Prenoseći se s koljena na koljeno izmjenjivala se, što je doprinijelo jezičnoj i sadržajnoj neujednačenosti njezinih inačica, no ipak nije izmijenilo opis i tijek glavnih događaja i likova.<ref name="vidanec"> </ref> Jezik pjesme prepun je [[turcizam]]a, što je logično zbog vremena i prostora u kojem je nastala. Započinje [[slavenska antiteza|slavenskom antitezom]] (pitanjem, negacijom tog pitanja i potvrdnim odgovorom):<ref name="zelenikabukvić"> </ref>
:Što se bili u gori zelenoj?
:al{{fusg|fusnota2}} su snizi, al su labutovi?
:da su snizi, već bi okopnili,
:labutovi već bi poletili:
:ni su snizi, nit su labutovi,
:nego čator age Asan age.
 
Fortis nije toliko poznavao hrvatski jezik kako bi u pjesmi mogao do kraja prepraviti ikavske oblike, već se pretpostavlja da mu je u prijevodu pomagao neki tamošnji čovjek. Fortis je ostvario jedino preinaku ikavizama u jekavizme, ali ne do kraja pjesme. Njegovu ''Asanaginicu'' do kraja je poijekavio i poštokavio [[Vuk Karadžić]]. Nikada nije našao pjevača ''Asanaginice'', pa je u prijevodu stavljao stanke po vlastitom ukusu, kako bi zvučala više "srpski". Preveo ju je proglasivši je srpskom književnošću.<ref name="wolff">Larry Wolff: ''[http://books.google.com/books?id=B2LFRiT1nfYC&pg=PA191&dq=hasanaginica#v=onepage&q=hasanaginica&f=false Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment]'' (books.google.com) {{en icon}}</ref> Svojom kulturnom tekovinom je danas smatraju [[Srbi]] (zbog navedenog razloga), a ponekad i [[Bošnjaci]] (jer se radi o muslimanskoj porodici).
 
Fortis ju je nazivao ''de' Morlacchi'': "[[Morlaci|morlačkom]]" (Morlaci su [[Vlasi|vlaška]] nomadska etnička skupina u jadranskom zaleđu, potomci Ilira, Tračana, rimskih kolonizatora).
 
==Radnja==
''Asanaginica'' sadrži priču o [[Bošnjaci|bošnjačkoj]] plemenitaškoj [[obitelj]]i Arapović (to se prezime u baladi ne spominje). Iako je teško znati što se stvarno dogodilo, sigurno je da su Asanaga Arapović, velmoža i vlasnik sela Vrdola (blizu današnjeg [[Zagvozd]]a), Župe i Grabovca, žena mu Asanaginica (rođ. Pintorović) i njezin brat beg Pintorović postojali. Radnja se zbiva na nekom od Asanaginih posjeda, najvjerojatnije između [[1645.]] i [[1648.]]: Asanaga je ranjen bolovao; posjećuju ga majka i sestra, a supruga Asanaginica se ne usuđuje - "od stida", kako navodi pjesma, te ga s petero djece čeka u kući.<ref name="juroš">Ivan Juroš: ''[http://www.imotski.hr/imotski.hr/balada-asanaginica.htm Balada "Asanaginica"]'' (www.imotski.hr)</ref> Kad je ozdravio, poručio joj je da ga ne čeka "ni u dvoru ni u rodu". Prestrašena, ona se začuvši konjski topot krene baciti s prozora, ali joj kćeri kažu da ne ide Asanaga, već njen brat, beg Pintorović. On joj odmah daje "pismo oprošćenja", razvrgnuće braka, te je vodi kući. Za tjedan dana počinju prošnje, a Pintorović je, iz vlastite koristi, daje imotskom kadiji koji je najbogatiji. Asanaginica tada već mnogo pati za svojom djecom. Zaustavlja svatove kraj dvora da ih vidi i da se oprosti od njih. Asanagina zavist, ljubomora i zloba<ref name="juroš"> </ref> tada se ispoljava kad doziva djecu:
:"Hod'te amo, sirotice moje
:kad se neće smilovati na vas
:majka vaša, srca arđaskoga!"
 
Ona prihvaća da je Asan-aga bez ikakve krivnje potjera, da je odvoji od petero djece; prihvaća novu udaju jer je njezin brat obvezan ponovno je udati, ali nakon susreta s djecom i tih riječi više nesreće ne može izdržati: pada na zemlju te umire od bola i nepravde, čime balada završava:
:"Kad to čula Asanaginica
:bilim licem zemlji udarila,
:uput se je dušom rastavila
:od žalosti gledajuć sirota."
 
===Lik Asanaginice ===
U pjesmi se ne zna pravo Asanaginičino ime, te je ona poznata samo kao "Asan-agina žena", što je odraz tadašnjeg veoma patrijarhalnog vremena. Iako je žena odgajala djecu, ona su pripadala mužu, pa ih je on mogao odvojiti od majke, što je Asanaga učinio.<ref name="efs"> ''[http://www.efs.edu.jonkoping.se/bos_hasanaginica.htm H A S A N A G I N I C A]'' (www.efs.edu.jonkoping.se) </ref>
 
Asanaginica je prikazana pozitivno; ona je dobra žena iz dobre obitelji. U svemu je žena svog vremena i želi biti upravo kakva to vrijeme nalaže: stidljiva, prisebna, suzdržana.<ref name="vujević"> </ref> Nije otišla mužu dok je bio ranjen jer taj odlazak nužno uključuje izraze ljubavi, koji su ženi potpuno nedopustivi ako želi biti "dobra". Stid jest tadašnji društveni imperativ, a odlazak mužu u šator je poricanje tog imperativa kojim bi ona prestala biti "dobra kada i od roda dobra".<ref name="vujević"> </ref>
 
Njezin lik je jedna od interpretacija književnog simbola skrbne majke i čestite žene patnice, odnosno tragične osobe. Ovo budi jasnu asocijaciju na grčku [[tragediju]], književnu formu prepoznatljivu po tragičnom junaku ili junakinji, kao što je [[Sofoklo]]va ''[[Antigona]]''.<ref name="vidanec"> </ref>
 
===Asanaga===
Boje spomenute i ponovljene u prvoj kitici mogu imati preneseno značenje: [[zeleno]] je mir, sklad, harmonija, a [[bijelo]] (nepogodna boja za ratni šator) koje ga remeti ovdje predstavlja sramotu i stid, za razliku od svog poznatijeg značenja nevinosti i čistoće. To i Asanagi kasniji postupci govore o njegovom karakteru: on je čovjek ograničenog razmišljanja, vjerojatno nižeg porijekla iako sada moćan, nepovjerljiv prema supruzi.<ref name="efs"> </ref> Nalog o tjeranju Asanaginice izdao je u stanju regresije, djetinjasto, razmaženo.<ref name="vujević"> </ref> No budući da je to rekao usmeno, vijest se raširila, i nije je mogao povući bez javnog kajanja, za koje nije imao moralne snage.
 
=== Stvarni događaji ===
Vjerojatno je da balada počiva na predlošku stvarnoga događaja koji se dogodio za vrijeme [[Kandijski rat|kandijskoga rata]] ([[1645.]]-[[1669.]]) koji je kao dugotrajan, tegotan i razoran ostao duboko upamćen u svijesti [[Dalmacija|dalmatinskog]] stanovništva. Ratna zbivanja i njihovi protagonisti, poglavito vojni zapovjednici domaćega podrijetla ostaju zabilježeni u narodnoj epici junačkog obilježja.<ref>Lovorka Čoralić: ''[http://www.zrs-kp.si/konferenca/govorica/avtorji/Lovorka_C.htm ZLOИIN ILI JUNAЉTVO? – KANDIJSKI RAT U DALMACIJI PREMA KRONICI ЉIBENSKOG POVJESNIИARA FRANJE DIVNIЖA]'' (www.zrs-kp.si)</ref>
 
Povijesno se može ustvrditi da je pri kraju toga rata Asanaga Arapović zadobio teške povrede u borbi s [[kršćani|kršćanskim]] odmetnicima između [[1645.]] i [[1669.]] Temelji Asanagine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.
 
==Izdanja==
=== Prvo izdanje ===
Balada je prvi put tiskana i objavljena u Fortisovoj knjizi ''Viaggo in Dalmazia'' ("Put po [[Dalmacija|Dalmaciji]]") u [[Mletci|Mletcima]] 1774. Uz prijevod na [[talijanski]] zabilježen je i izvornik, napisan na način kako bi ga pročitali talijanski govornici, stoga je naslov glasio ''Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize'' - Žalosna pjesanca (pjesma) plemenite Asanaginice. Fortis je u svom djelu od drugih hrvatskih narodnih pjesama cjelovito zapisao samo ''Asanaginicu'', pa je moguće da takav izbor svjedoči o njegovoj ocjeni umjetničke vrijednosti.<ref name="vidanec"></ref> Zahvaljujući ovom izdanju ''Asanaginica'' je postala poznata zapadnom svijetu.<ref name="wolff"> </ref>
 
===Prijevodi===
Pjesma je na svjetske i druge jezike entuzijastično<ref name="burkhart">Dagmar Burkhart: ''[http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleURL&_udi=B6VBR-4KYR6S4-4&_user=10&_rdoc=1&_fmt=&_orig=search&_sort=d&_docanchor=&view=c&_searchStrId=1104718651&_rerunOrigin=google&_acct=C000050221&_version=1&_urlVersion=0&_userid=10&md5=19e9439b98df3daad64112b74c55e2a4 Paradoxical communication: The Bosnian oral ballad ‘Hasanaginica’ as a pretext for literary texts]'' (www.sciencedirect.com) {{en icon}}</ref> prevođena (danas na ukupno 40-ak jezika), postajući dio europske i svjetske [[književnost]]i<ref name="zelenikabukvić"> </ref> još u 18. stoljeću. Prevodili su je mahom poznati književnici poput Goethea, Scotta, Puškina, Mériméea itd., a ona je djelovala na sve njih, doprinoseći [[Europa|europskom]] [[romantizam|romantičarskom]] pokretu.<ref>Duško Kečkemet: ''[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040729/feljton01.asp Pjesma koju je volio mladi Goethe]'', feljton (arhiv.slobodnadalmacija.hr)</ref>
{|class="sortable wikitable"
|+Prvi prijevodi ''Asanaginice''<ref>''[http://www.modrojezero.org/docs/history/fortis_hasanaginica.html The Ballad of Hasanaginica]'' (www.modrojezero.org) {{en icon}}</ref>
!Prevoditelj
!Jezik
!Godina
!Napomena
|-
|Alberto Fortis
|talijanski
|1774.
|
|-
|[[Clemens Werthes]]
|[[njemački]]
|[[1775.]]
|anonimno
|-
|[[Johann Wolfgang Goethe]]
|njemački
|[[1779.]]
|također [[1778.]] anonimno
|-
|anonimno
|[[francuski]]
|[[1778.]]
|
|-
|[[Ferenc Kazinczy]]
|[[mađarski]]
|[[1789.]]
|objavljeno [[1813.]]
|-
|[[Đuro Ferić]]
|[[latinski]]
|[[1798.]]
|
|-
|[[Walter Scott]]
|[[engleski]]
|1798. ili [[1799.]]
|nije objavljeno do [[1924.]]
|-
|[[John Boyd Greenshields]]
|engleski
|[[1800.]]
|
|-
|[[Charles Nodier]]
|francuski
|[[1813.]]
|
|-
|[[Samuel Roznay]]
|[[češki]]
|1813.
|objavljeno [[1818.]]
|-
|[[Vuk Stefanović Karadžić]]
|[[srpsko-hrvatski]]
|[[1814.]]
|ponovno [[1846.]]
|-
|[[Kazimierz Brodzinski]]
|[[poljski]]
|[[1819.]]
|
|-
|[[Aleksandr Hristoforovič Vostokov]]
|[[ruski]]
|[[1827.]]
|
|-
|[[John Bowring]]
|engleski
|1827.
|
|-
|[[Prosper Mérimée]]
|francuski
|1827.
|
|-
|[[Johan Ludvig Runeberg]]
|[[švedski]]
|[[1830.]]
|
|-
|[[Gerard de Nerval]]
|francuski
|1830.
|
|-
|[[Jakob Zupan]]
|[[slovenski]]
|[[1832.]]
|
|-
|[[Claude Fauriel]]
|francuski
|1832.
|
|-
|[[Aleksandar Sergejevič Puškin]]
|ruski
|[[1835.]]
|objavljeno [[1855.]]
|-
|[[Adam Mickiewicz]]
|francuski
|[[1841.]]
|
|}
 
==Obrade u umjetnosti==
[[Datoteka:Kostim Nine Vavre kao Hasanaginice MGZ 080209.jpg|mini|150px|Kostim [[Nina Vavra|Nine Vavre]] kao Hasanaginice, izrađen za praizvedbu ''Hasanaginice'' [[9. siječnja]] [[1909.]] u [[Zagreb]]u ([[Muzej grada Zagreba]]).]]
Narodna balada ''Asanaginica'' doživjela je jednu [[opera|opernu]] obradu, te tri dramske:<ref name="burkhart"> </ref>
*[[Milan Ogrizović|Milana Ogrizovića]] [[1909.]], pod naslovom ''Hasanaginica'';
*[[Ljubomir Simović|Ljubomira Simovića]] [[1976.]], pod naslovom ''Hasanaginica'';
*[[Tomislav Bakarić|Tomislava Bakarića]] [[1991.]], pod naslovom ''Hasanaga''.
 
=== ''Hasanaginica'', drama u HNK u Zagrebu ===
[[Glumac]] i [[redatelj]] [[Mustafa Nadarević]] režirao je svoju verziju balade okvirno se držeći Ogrizovićeve [[drama|drame]] u stihovima, s posebnim naglaskom na suprotnosti dvora i čaršije.<ref name="teatar">''[http://teatar.hr/732/hasanaginica/ Hasanaginica]'' (teatar.hr)</ref> Smještena u bezvremenski okvir, govori o ljubavi aginice i njezinu ponosu, a u priči se isprepliću dva vremena - sadašnje i Asanagino,<ref name="teatar"> </ref> povezujući ljudske sudbine kroz vrijeme.<ref name="hnk">''[http://www.hnk.hr/hr/drama/hasanaginica Hasanaginica]'' (www.hnk.hr), [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja#Hrvatsko_narodno_kazalište_u_Zagrebu|s dopusnicom HNK u Zagrebu]] </ref>
 
Premijera predstave izvedbi Drame [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu]] bila je [[21. travnja]] [[2006.]], a jedna je od najizvođenijih dramskih predstava u nekoliko prijašnjih sezona, izvedbama ne samo u [[Zagreb]]u, nego i na brojnim gostovanjima širom [[Hrvatska|Hrvatske]].<ref name="hnk"> </ref>
 
Osvojene nagrade za predstavu ''Hasanaginica'':<ref name="hnk"> </ref>
* ''[[Nagrada Tito Strozzi]]'' Mustafi Nadareviću za režiju i ulogu Hasanage u sezoni [[2005.]]/[[2006.]]
* Nagrada publike ''Milan Begović'' na 17. [[Marulićevi dani|Marulićevim danima]]
* Nagrada ''Marul'' Diani Kosec-Bourek za kostimografiju
* Nagrada ''Fabijan Šovagović'' Festival glumca u Vinkovcima, [[2007.]]
**Mustafi Nadareviću za najboljeg glumca,
**[[Alma Prica|Almi Prici]] za najbolju glumicu.
 
=== ''Asanaginica'', prva bošnjačka opera ===
''Asanaginica'' je služila i kao predložak za prvu bošnjačku operu, koja je premijerno izvedena u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[2000.]] godine. Libreto je napisao [[Nijaz Alispahić]], glazbu je skladao [[Asim Horozić]], a režirao je [[Sulejman Kupusović]]. U naslovnoj ulozi nastupila je primadona sarajevske Opere [[Amila Bakšić]], a kao imotski kadija pojavljuje se poznati bh. tenor [[Jasmin Bašić]].
 
==Bilješke ==
#{{fusd|fusnota1}} Glas "H" u naslovu možda je dodao Karadžić, a moguće je da je izvorno postojao pa se izgubio u govoru seljaka ili kasnije u Fortisovoj prepisci.
#{{fusd|fusnota2}} Umjesto ove (danas suprotne) zamjenice ''al'' (odn. ''ali'') u današnjem se govoru koristi ''ili''. Tako je značenje stiha ''Ili su snijezi, ili su labudovi'', tj. upitno ''Jesu li snijezi, ili su labudovi?''.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
===Tekst===
{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat =
|commonscathr =
|wikivrste =
|wikivrstehr =
|wikizvor = Asanaginica
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}
 
[[Kategorija:Književna djela]]
{{Himne europskih država}}
 
<!-- interwiki -->
[[en:anthem of Europe]]
[[bs:Hasanaginica]]
[[en:Asanaginica]]
[[sr:Хасанагиница]]